U 24. poglavlju Pseudo-Skylaxovog Periplusa, po C. Mülleru napisana izmegju god. 338. i 335. pr. I., spominje se na donjoj Neretvi neko jezero. Pokušalo se i sa strane historicara i sa strane prirodoslovaca, da se opredijeli mjesto ovome jezeru. Zadnji, koji mu je posvetio potanko istraživanje bijaše rudarski satnik V. Radimsky. Nagagjajuci, da je jezero identicno sa Hutovim blatom i odbijajuci na osnovu pronicavih geoloških i prehistorickih opažanja, da se izjednaci sa Bišcem poljem i sa Bijelim poljem kod Mostara, traži ga on u periodicki poplavljenom Mostarskom blatu, zapadno od Mostara. Ovo smještavanje ne udovoljava, jer protuslovi najvažnijim podacima Pseudo-Skylaxovim. Periplus se osvrce samo na neposrednu dalmatinsku obalnu prugu a nigdje nije u njega naci podataka, koji bi se odnosili na nutarnjost zemlje, udaljenu od obale ili od luka. Dakle i jezero bijaše u neposrednoj blizini spomenutog emporija, to jest Narone, stovarišta, što su ga, kako nam dokazuju nalazi, vec za rana posjecivali Grci. Mostarsko blato ravnim je pravcem od Narone udaljeno 27 km a od grada ga dijeli predio oko rijeke Trebižata i visoravan Brotnjog polja. Nadalje tece rijeka Naro (Neretva) iz samog jezera, kako to naš mornar, koji je plovio diljem obale, izrikom veli te je po tome ovo ležalo u neposrednom porijecju donje Neretve. Mostarsko blato na suprot dijeli od doline Neretve 3km široka gorska kosa, koja se uzdiše do 362 m nad morskom razinom. Ono odvire podzemno, a njegovu vodu sabire Jasenica, koja utjece u Neretvu. Konacno, Mostarsko blato je premaleno a da i za najvece poplave opkoli onakav otok, kako nam ga opis opisuje; samo se malo, pusto ostrovo, — glavica Humac — iz njega ispinje. Da taj ??s??....e???????? sf?d?a mogne amo smjestiti, bio je Radimsky prinukan na mnijenje, da Pseudo-Skylax pripovijedanja svojih pripovjedaca o zimnoj poplavi i o ljetnoj suši i rodnosti polja nije razumio te je pojave, koje su izmjenice slijedile jedna za drugom, stegnuo u jednu suvremenu pojavu. Nakon ovih prigovora teško ce biti pristati uz predlog Radimskov. Pošto, kako spomenusmo, i Bišce polje i Bijelo polje, dakle sve kotline na kraju srednjeg tijeka Neretve, otpadaju, sici cemo, tražeci to jezero, od sebe u prostranu nizinu, što ju na zapadu na široko protjece Neretva u svom donjem tijeku, prošav zadnju dugu prolomnu dolinu, kod Capljine i koju tijesno Gabela—Dracevo odvaja od ravnice Narone (Vida). Tu valja samo u zimno doba sa kose, na kojoj se nalazi podor mletackog grada Gabele, pogledati u do, pa se ne može dvojiti o tome, da je ona, kako je to vec C. Müller doduše maglovito nagagjao, istovjetna sa jezerom u Periplusu. Široko, strmim visovima opasano jezero, poluotokom Ostrovom razdvojeno na istoku, pokriva ravnicu, iz koje tece Neretva u ravnicu oko Narone a iz njega se, sjeveroistocno od Višica, kao otok ispinje rodni rit Zgoni. Danas je to jezero doduše vecim dijelom samo periodicno: ljeti mu je zapadna strana suha, sa lijeve obale Neretvine proteže se ubava oranica, a prešav prelazni kompleks pašnjaka, zaprema tek istocnu stranu „Hutovo blato“, mocvara obrasla trstikom, lokvenjacama vrbama, i jasenom, kroz koju se protežu uske vodene žlijebi, a njene najdublje kotline ispunjaju tri jezera: Svitavsko na jugu, Deransko sa dubokim zatonom Jelimom na istoku i Škrkana sjeveru, a sve to spaja široka spora Krupa, bilo neposredno, bilo pritocicama sa Neretvom. Na sjeverozapadu žatvara delta Bregave, koja utjece u Neretvu, predio, što ga mi držimo jezerom Pseudo-Skylaxovim te se — da i slijedece izvode precizno saberemo — ovo jezero sastojalo od, Hutovog blata, sa uskom svezom, koja ide od Karaotoka do Bregave te se kod sela Gnjilišta i Klepaca razaznaje kao jarak, dalje od Bregave, Neretve i Krupe a otok, hvaljen radi svoje rodnosti, sastojao se od sela ritova Teoca, Celjeva, Zgona, Višica, Skocima i Trsane. Nestajanje jezera tumaci nam ispinjanje tla. Ovome bio je i još je danas uzroki otplava i naplava tekuce i atmosferne vode od kada je razoren biljevni pokrov na visovima te bujna vegetacija na dnu. Da je zapadna strana isplicala, tome je osobito Neretva uzrokom. Rijeka valja velike mase šljunka te obara mnogo razmucenih tvari u nizinu, s kojima povisuje svoje korito i izokolno zemljište do Kara-otoka. Ovo so djelovanje može dobro dokazati u selu Celjevu. Tamošnje rimsko naselje poplavljeno je svake godine uslijed višeg vodostaja a za vremena poplave služio je na podoru nasuti, sada opet otplavljeni brežuljak strijeba utocištem. Pred 25—30 godina ostavila je tu Bregava korito, a danas je ono posve naplavom ispunjeno te mu se ne razabiru tragovi ni na tlu ni na usjevima. God. 1904. povisila je poplava u nekim oranicama zemlju za 0•2 m. Da je talog pijeska i ilovastog mulja i na jugu ravnice, na Krupi znamenit, to nas uci vec pogled mutnog valovlja, koje se za poplava Neretvinih diljem ove rijeke razljeva prema Donjem polju. O bujicama i kišnicama, kojima se djelovanje opaža osobito na rubovima nizine, moglo bi svako selo tamo da prica. Da su one u tijesnoj svezi sa razorom šuma, to znade danas i sam narod. Kako amo svrstani dokazi svjedoce, bijaše sva okolica i visovi oko ravnice obrasli šumom. Sada su vecim dijelom goli i oprani, nije ostalo ni korjenje a zemlja je splavljena i smetena. Množina materijala splavljena u do dade se na nekim mjestima još donekle izmjeriti. Na visokom platou, posutom grebenovima, izmegju Velike i Male gradine nad Capljinom našla se preko ocekivanja rimska naseobina. To nam dokazuju ulomci crijepovlja, zaostali u škripovima. Pošto izmegju gusto poredanih grebenova, koji su poprijeko 1 m visoki, nije bilo mjesta gradilištu, te se na njima ni ne opažavaju tragovi naselja, obrade ili okresivanja, mora da su bili u rimsko doba pokriti pod debelim zemljanim slojem. Kuce bile su nacinjene od drveta, jer se nije našao ni trag zidu ili zidnom kamenu. Isti nacin gradnje i isti zakljucak, da je bilo obilne šume — danas se tu zida samo kamenom —, nalazimo i u rimskom naselju, koje se u