Bez sumnje, jedna od najljepših naših narodnih pjesama jeste pjesma o Strahinjicu Banu ili Banovic Strahinju, kako ga koji pjevac ili pjesma spominje. Jedan varijanat ove pjesme, koji sam cuo prije 25 godina od Gaja Glogovca iz Dražnjeva u Gacku, daje nam novih podataka. U ovom varijantu vidi se jasno pocetak, razvoj i svršetak drame —dok se u svim dosadanjim pjesmama opaža samo razvoj i svršetak. Prvi cut cuo sam ovu pjeemu još u djetinjstvu od moga pokojnog ujaka Jove Perica, sa vrlo malom razlikom, kao što je u Vukovoj zbirci*) Nekoliko godina docniCe cuo sam ovu istu pjesmu od Gaja Glogovca, i opazio sam, da se ova Gajova razlikuje od one, koju sam vec znao. Kako se onda nijesam bavio bilježenjem narodnih pjesama, niti sam se ikad mislio baviti, to o toj pjesmi pijssam dalje nn razmišljao; ali eam joj upamtio sadržaj. Tek docnije, kada sam poceo citati Vukove pjesme, i baviti se ovom rabotom, pala mi je na um ova pjesma, te sam nastojao da je prepišem od pjevaca, ali mi to ne bijaše moguce, jer sam vrlo rijetko dolazio u Gacko i to na kratko vrijeme. Prije dvijetri godine sastadoh se sa Gajom u Gacku, pa pošto se upitasmo za zdravlje, zamolih ga da mi ispjeva onu lijepu pjeemu o silnom Vlahaliji — kako je on nazivaše. Na ovo mi on odgovori, da je nije pjevao ima petnajest godina sad, veli, postale ove nove, pa se stare poboravile — pa da je i tu pjesmu zaboravio. Na moju ponovnu molbu obeca mi da ce je sinu u pero diktovati i meni poslati napisanu. Što je rekao, nije porekao i ja kroz dva tri mjeseca dobijem od Gaja ovu pjesmu, uz ovo propratno pismo: Dragi prijatelju! Po vašoj želji, i po obecanju moga oca, evo Vam pjesme, jer sam nastojao da Vas zadovoljim. Tereta je mnogo bilo, dok sam starog nacerao da mi kazuje — istina Bog, on bi za Vaš hatar stotinu puta nešto teže ucinio — ali je, uvjeren budi, ovu pjesmu poboravio. Jedva sam ga nacerao dok je otpoceo, a kad je otpoceo išlo je lakše. On veli, da je Vama ovu pjesmu pjevao u Dražljevu, pa ako bude što poboravio ili dometnuo iz druge koje, da ti isporaviš, jer otac kaže da ti možeš dobro pamtiti. Ako se sjetiš još koje stare pjesme, da ti je otac pjevao, i da bi je trebalo ocuvati, piši mi, pa cu nastojati, da ti je prepišem i pošaljem. Sad primi srpski pozdrav od mene i moga oca Gaja. Petar Glogovac. Oh, kako sam se obradovao ovoj pjesmi, ali se veoma zacudih, kada je poceh citati; jer baš ono što je najkarakteristicnije, bijaše izmijenjeno. Ja sam se vrlo dobro sjecao pocetka ove pjesme, te mi je bilo za cudo, da je pjevac, koji je toliko puta tu pjesmu pjevao, to zaboravio. U Gajevoj pjesmi, koju sam od njega prije 25 godina cuo, borbu izaziva kaluder radi ljubavi. Kaluder opominje Strahinjica na njihovo drugovanje, dok on još nije bio kaluder. — Opominje ga na casove, kad su zajedno ašikovali i u Kruševac hodili, te mu najposlije izjavljujg, da je Jelica — sad ljuba Strahinjeva — njega voljela, ali da je Jug Bogdan i preko njezine volje dao za Strahinjica, to prica od prilike ovijem stihovima: U daljim mu stihovima razlaže, kako je on njega kao druga veoma uvažavao, te, da bi zaboravio Jelu, otide u kaludere. Ali uza sve to ne može da pregori te ljubavi, niti može da Jelu zaboravi, stoga izaziva Bana na mejdan, pa ko pobijedi neka je vodi. U pjesmi, koju mi je Gajo poslao, izaziva Strahinjic kaludera na mejdan. i to zbog junaštva, u ovijem stihovima: (…) I kod ove pisane pjesme, vidi se da su se Strahinjic i kalucer i od prije znali. Dalji je razvoj pjesme i kod ove pisale, i kod one po mome sjecanju isti. Ja sam razliku u tekstu Gajove pisale pjesme, prema mome sjecanju, izmijenio, jer mi se ucinilo ljepše i prirodnije, ali sam ispod teksta, pod zvjedicom naveo i ono, što sam iz pisane Gajove pjesme izostavio. Ja mislim, da je Gajo pocetak pjesme sasvijem zaboravio, pa kad nije moglo biti drukcije, no da pjesmu pjeva, on je ovaj pocetak izmislio, te je odatlen došla razlika izmedu njegove njesme prije dvadeset i pet godina i ove sada. Spomenuo sam; da se o ovoj pjesmi u našoj književnosti dosta pisalo. Tako nam istoricar pokojni Ilarijon Ruvarac*) ne porice, da je Strahinjic Ban istorijska licnost, ali misli, da je oblik pjesme miticki, te je pokušao dokazati miticki živalj. Istoricar misli, da su miticka imena „Hrt Karaman i Vlah Alija“ za ovu svoju tvrdnju navodi ovo: „U vediskim pesmama spominje se na više mesta mitus jedan, kojeg se razne versije u glavnim tackama suglašavaju, i kao razne promene jedne iste skaske ukazuju. Pripoveda se tamo, kako je Valas s bogovskog neba krave oterao, i u svojoj girskoj mracnoj pecini sakrio. Kad to Indra dozna, pošlje on bogovsku kucku Sarama nazvanu da ih traži“. Gospodin Ruvarac nagada, da je Hrt Karaman preneseno ime kucke Sarama i da je Vlah Alija postao od Boga Valesa, jer veli: „Ako je Karaman = Sarama, onda i Vlah Alija nije iiko drugi do indiski Valas“— st. 46. U našem se varijantu izricno veli, da je Vlah Alija bio prije Srbin pravoslavne vjere, i da se poturcio. Pri prelazu u islam dobio je ime Alija, ili kako pjesma kaže Aliefendija. Zna se da muslimani i dan danas zovu Srbe Vlasima, pa ceš cešce puta cuti, da i poturcenjake tako zovu, te ne bi bilo nikakvo cudo, da su i poturcenog kaludera nazvali Vlah Alijom. Pjesma nam to vrlo lijepo dokazuje: (…) Prema ovome varijantu, vidi se jasno da je Vlah Alija postao od muslimanskog imena Alija i od podrugljivog imena Vlah. Da je Vlah Alija bio druge vjere, a ne musliman to misli i g. Ceda Mijatovic1) u svojoj raspravi „Jedno veliko pitanje“. Redajuci tursku vojsku u vrijeme kosovske bitke, naziva jednu „Akindžijama“ za njih veli: „još jedan cisto turski sietem neobuzdanih dobrovoljaca, ili upravo divljih pljackaša, tako zvanih „Akindžija „To su beskucnici svake vere i narodnosti, vecinom kako Filelfo veli pastiri i cobani iz Trakije, Tesalije i Morije. Bilo je medu njima i Grka i Srba i Bugara i Arbanasa i Vlaha i Beduina i Turaka i Tatara i Araba i crnih Arapa . Za Vlah-Aliju veli „Vlah-Alija je pravi t i p j