Koliko god da ti je godina, i ma kako te uporno ubjedivali da si još uvijek mlad, znaš da stariš kada se pocnu gasiti lokali u kojima si živio svoje noci. Zato se osjecam kao da mi je sto godina: jer vec treci put ostajem bez svojih kafana. Prvi put je to bilo "92. Poceo je rat a vec krajem aprila mi smo pobjegli. Do tog trenutka, za mene je postojao citav mikrosvijet kafica po centru Sarajeva, mjesta u kojima bismo, mi dobri daci Prve gimnazije, pokušavali iživjeti sve one fantazije o mladosti .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.