Ako se ostave po strani uobicajene konvencije i, narocito, sve ono što je stvar elementarne uctivosti, ono što ostaje izvan i poslije svega upucuje samo na jedan zakljucak—jezik politike je jezik moci i(li) nemoci, diktata i(li) posiušnosti, arogancije i(li) snishodljh/osti. U svakom slucaju to je uvijek jezik prijetvomosti, a volšebno priskrbljenim odijumom »umijeca nemoguceg« prikriva se elementama iskvarenost vecine politickih nakana. Vrijedi razmišljati (i istraživati) zašto su baš istina i .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.