* F. Zmurko: Betlehemska svijezda. Simbolisticki prizor osniva se na poznatim retcima iz evangjelja. More se pjeni i prijeti slaboj cetici uz obalu. Nu eto se pojavlja zvijezda i oni su spaseni, jer su „vidjeli zvijezdu njegovu". SLIKE U TEKSTU. * Alojzije Repic: Adame, gdje si? (O umjetniku isporedi bilješku u pošljednjem broju „Nade" i u današnjem ljubljanskom pismu.) * Velike vojnicke vježbe u Kalinoviku. Zanimljivim prizorima prigodom velikijeh manevara željeli bismo prenijeti naše citaoce u onaj naporni momenat života, koji se je u našoj knjizi slabo pratio i ako ga je naš narod proživljavo i proživljuje od vajkada ko rogjen vojnik. Pozorište toga kola današnjih ilustracija smjestilo se izmegju Bjelašnice, Treskavice i Orlovca, Nu prepustimo rijec ocevidcu: ,,U casu kad ostavismo Sarajevo, bijahu sve cete izišle iz grada. Velika etapna linija Sarajevo—Trnovo — Kalinovik, oživjela ko nikada. Svuda sretaš gomile civilnih i vojnickih teretnih kola, što vuku hranu u Kalinovik il se vracaju iz onog kamenja. Pješacke cete grabe poprjecicom, a ova teška kolija vije se beskonacno poput guje cestom, dok je momcadija vec davno stigla u Trnovo na odmor. Pridružih se dabome ko sportski covjek, koji svakako mora da doživi i jedan manevar. U ljubeznu društvu stigoh za cetiri sata na konju u Kalinovik. Na dogledu ovog mjesta stiže se na Vesac, okle puca vanredan pogled na okolinu. To je pogledalo baš u stilu koketnih ljepota Herceg-Bosne. A ovdje su zanimljivu prirodu okitili još i ljudi. U dubokoj kotlini, što je zatvaraju kršni šiljci, leglo je cadorje. U taj cas nijesam mogao zamisliti zgodnije ilustracije mnogoj epskoj pjesmi. Što je slika malko modernizirana, to mnogo ne smeta. Upravo je 5 sati popodne. Odnekale stupa kaki desetnik pred svojom ceticom što prti hljeb i meso, onamo opet puši se sred polja ognjište, a oko velikog kotla vrti se do dvadesetak kuhara. Gladne oci glede lakomo u tu rabotu. A onamo opet ljudi i konji, konji i ljudi — sve umorno i sve užurbano. U dvorištu kasarne razgovaraju živahnim kretnjama štopski casnici, a iz poštarske zgrade dolazi opet cijela ceta casnika i nose ceduljice i plankete. Idu pred komandanta zbog sutrašnjeg ko rasporeda. Kako je sve zaokupljeno cetama, jedva ujagmismo na tavanu neko prenocište. Nu sve je veselo, veselo, — na naš tavan dopiru zvuci glazbe, a naokolo sve vrvi ljudskim prilikama. Neka dašcara — to je naime kantina — puna je mravinjak. U to umuknu glazba i ljudi se pomalo razilaze. Najzad odbije sat na glavnoj straži devet udaraca, truba zajeci na mirozov i tabor ce da spava. I mi legosmo u našu slamu, nu u 3½ sata valjalo je ustajati. Dan je osvajao polagano, a život se budio brzo. Za jedan sat stajao je tabor gotov na polazak i vec su prednje cete koraknule, da malo pomalo sve te beskrajne hrpe ljudi pretvore u dugacke vijugave crte, koje ce se povlaciti brdom, dolinom i kosama, da se sliju na 1796 m visokome Vratlu. Nakon 2½ sata padosmo na odmor nedaleko te mete; odavle ce otpocinjati i same vježbe. Visoko na Vratlu smjestila se jahacka ceta; to je komandantov štop, koji se odavle pomice na Ružnicki grbalj, okle ce posmatrati kretanje protivnickih ceta. U njihovoj sredini razabireš cisto jasno lik generalajubilara baruna Appela. U to se vec na istome putu kuda je prošla prva kolona, pojaviše prednje cete drugog odjeljenja, a i one trupe, što zapremiše šumu stadoše se razvijati. Nakon kratka puškaranja, odregjuje se uzmak prema Kalinoviku — valja ustupati korak po korak ispred neprijatelja. Cete koje su jutros pošle u 4 sata, vratiše se istom u 2 popodne kuci. A žega — da mozak izgori. Pored sve te živahnosti, bucna života i stotine svaki cas drukcijih slika, ove žarke trake sunca cesto su preteška pozlata sviju tijeh prizora. Nu pravu sliku bojišta pružio je istom sutrašnji dan, kad su se cete kretale u pravcu Jelec-Rataj-Konjska voda. Žalibože, što nije bilo moguce da se sve to pregleda; mi naime ostadosmo uz glavnu kolonu. Nu zato nam se odužio bogatim i usrdnim prizorom 28. august i uprkos upravo gadnu vremenu i naporu, kojim se dokopasmo Rataja. Velicajna bijaše pojava, kad je u predvecerje cijeli tabor sred kršne, potpuno kršne prirode slušao trubu, što zove na molitvu, a iz hiljada grla odjekivala himna. 30. augusta kretalo se spram Uloga u dvije kolone. Pri kiši, ko da se je oblak prolomio, napuštale su cete u 4 sata zorom svoja taborišta. Na visinama Zelengore, Lelije i Maglajskog sedla pala je temperatura na 3 ° R. Punijeh 13 sati koracale su cete pri nevremenu, što ga je zar pozajmio neki podzimni mjesec ljetnomu augustu, a onda se je došlo na podorlovacku liniju i Martinovo vrelo, koje zaposjedoše neprijatelji. Nakon protivnickog uzmaka, moglo se je ovdje oko 6 sati pomišljati na odmor. Nu kad je pao mrak, presjekao je vezu izmegju ceta itrena, i tabor je spavao pod mokrim cadorjem, prozebao i gladan. Nu zato je hvala Bogu svanulo sunce bar drugog dana. Nakon vježbe na Babin do (1635 m), vratiše se cete 31. augusta istom u 7 sati na vece u Ulog", pošto je valjalo rašcistiti okolinu od protivnickih podsjedaca. 1. septembra bijaše završna vježba koja je potrajala do podneva, a ondu je došla na red smotra cijelog 15 zbora, koji se je postavio u dva reda. Nakon smotre proslavila se je u Ulogu rijetka slava, vojnicki jubilej Njegove Preuzvišenosti baruna Appela, o kojoj je „Nada" iznijela slike u 18. broju ove godine." J. J. * Knes Babiša: Motiv iz Kotora. (Po akv. skici.) Donoseci ovu sliku na žalost rano upokojenog ruskog slikara, upozorujemo na njegove prijašnje radove, koje donosismo u našem listu. Poznata loza knezova Dabiša potjece baš iz Bosne, okle se preselila u Rumunsku, a otale pregje jedno koljeno u Rusiju. Grb današnjih knezova isti je, što i historijski grb bosanskih Dabiša. Pokojni umjetnik prikazao se je diplomatskoj službi, a živio je u tom pozivu i u našim stranama. Iz togdoba poticu onoliki motivi iz Bosne i Hercegovine, te dalmatinske obale. NAPOMENA: Slika Knes Dabiša: