Radnicka klasa u savezu sa seljaštvom 1917 godine srušila je cara Veleposjednike, a 7 novembra vlast buržoazije. Velika Oktobarska Socijalisticka Revolucija je rezultat dugogoišnje borbe radnicke klase. Radnici pod carizmom živili su pod najtežim uslovima. Tada su apetiti fabrikanata bili nezajažljivi. Radnici su bili bespravno roblje, koje nije imalo nikakvih politickih prava. Radno vrijeme, koje je bilo 10, 12, 14 pa i više sati, fabrikanti su nastojali još i da produže. Gladne nadnice su bile ispod svakog minimuma. Radnik i njegova porodica nije mogla živiti od tih gladnih nadnica. Radnicka djeca su bila prisiljena, da od mladih godina odlaze u fabrike. Socijalnog osiguranja nije bilo. Radnik sa morao lijeciti za svoj novac.I tako pod carizmom život radnika se iz dana u dan pogoršavao. a na drugoj strani fabrikanti-buržoazija sve se više bogatili i njihov život bivao sve raskšniji. Radnici su pod rukovodstvom Lenjina, Staljina i Boljševicke partije pod najtežim uslovima carskog terora vodili borbu za krace radno vrijeme, vece nadnice i politicka prava. Dželat car sa svojom policijom i žandarmerijom pokušavao je da u krvi uguše štrajkove. Poznati su zlocini i krvoprolica 1905 godine, kada je car naredio da se puca u goloruke radnike, žene i djecu i tom prilikom pobio 5000 radnika, žena i djece samo zato, što su tražili bolje uslve života. Radnici su zbog svojoh zahtjeva osudivani na smrt, tamnice, progonstva u Sibir i t. d. Ali radnici su u toj teškoj klasnoj borbi ocelicili se i stekli iskustvo. Rezultat te dugogodišnje klasne borbe ce Velika Oktobarska Socijalistiika Revolucija. Kada radnici pod vodstvom Lenjina, Staljina i Boljševicke partije zbacuju cara, veleposjednike i buržoaziju, krvopije, gulikože i ubojice radnicke klase. Radnici Iskrvavljeni 4-godišnjim imperijalistfckim ratom u koji ih gurnu car, veleposjednici i buržoazija za njihove imperijalisticke interese. Svofim jurišom na zimski dvorac i Kremlj radnicka klasa sruši tiraniju i vlast buržoazije i uspostavi vlast radnika seljaka Savez Sovjetskih Socijalistickih Republika. Mjesto carske ruske tamnice naroda, mjesto stranih kapilalista, gladnih nadnica, globa i tamnica, Velika Oktobarska Socijalisticka Revolucija rodi zemlju Sovjeta, zemlju rada i napretka. blagostanja i kulture, za koju dadoše svoje živote najbolji sinovi radnicke klase i seljaka. Ali fabrikanti i veleposjednici domaci i strani nisu se mogli s time da pomire, da izgube fabrike i zemlju, tako lijep život na krvi i znoju radnika i seljaka, i nisu mogli da gledaju oslobodene radnike ispod svoga eksploatatorskog Jarma. Domaci i strani kapitalisti organizuju preko bijelih generala pohode na mladu Sovjetsku Republiku. Ali radnici i seljaci svojim zatjevitim rukama i celicnim mišicama pod vodstvom Boljševicke partije stvoriše svoju Crvenu Armiju i protjeraše sve domace i strane bijele bande. Kada je zemlja ocišcena od bijelih bandi, kada se radnici i seljaci vratiše s fronta, trebalo je ponovno na posao, da se izgradi socijalizam, da se ostvari blagostanje radnom narodu, I radni narod sa istim oduševljenjem sa kojim je branio svoju zemlju, svoju mladu Sovjetsku Socijalisticku Republiku, pristupio je podizanju svoje zemlje izgradnji socijalizma. Za to su trebale fabrike, krupna industrija. t tu radnici napraviše cuda od junaštva. Poceše se dizati visoke peci, nicati fabrike i gradovi na dotle pustoj zemlji. Pojaviše se junaci proizvodnje, Udarnici, Stahanovci, diže se Magnitogorsk, Dombas, Dnjeprostroj i t. d. Radnici i seljaci pretvoriše svoju zemlju od zaostale poljoprivredne zemlje u zemlju krupne industrije, kulture i napretka. Zemlja radnika i seljaka Savez Sovjetskih Socijalistickih Republika odužila se radnicima za napore, koji uložiše za stvaranje Saveza Socijalistickih Republika, njenu odbranu i izgradnju. Oktobarska Revolucija dala je radnicima sva prava, koja im je staljinski Ustav, najdemokratskiji Ustav na svijetu, formulisao slijedecim paragrafima: cl. 118 gradani SSSR imaju pravo na rad, t. j. da dobiju zagarantovano zaposlenje s platom za svoj rad prema njegovooj kolicini i kakvoci. Pravo na rad osigurano. ce socijalistickom organizacijom narodnog gospodarstva, stalnim porastom proizvodnih snaga sovjetskog društva, uklanjanjem mogucnosti ekonomskih kriza i likvidacijom nezaposlenosti. Cl. 119 gradani SSSR imaju pravo na odmor. Pravo na odmor osigurano je skracenjem radnog dana za pretežnu vecinu radnika na 7 sati, odredivanjem placenog godišnjeg dopusta za radnike I namještenike, stavljanjem na raspolaganje radnom narodu široke mreže sanotorija, oporavilišta i klubova. cl. 120 gradani SSSR-a Imaju pravo na materijalno osiguranje u starosti, kao i u slucaju bolesti i gubitka radne sposobnosti. To ce pravo osigurano širokim razvitkom socijalnog osiguranja radnika i namještenika na racun države, bes platnom lijecnickom pomoci radnom narodu, stavljanjem na raspolagnje radnom narodu široke mreže ljecilišta. Radnicka klasa u SSSR-u upravlja proizvodnjom, odreduje sebi radno vrijeme i nadnice upravlja državom. Njeno osnovno pravo, pravo na rad garantovrano je i Ustavom. Što se tice sozijalnog osiguranja samo u 1937 god. ni na poboljšanje kulturnog nivoa i lifecenja u banjama uloženo je 10,300,000 000 Rubalja (deset milijardi rubalja.) Fond nadnica radnika i namještenika podigao se 1941 godine za 14 milijardi Rubalja prema prošloj godini. Kada je krvnik Hitler napao SSSR — zemlju radnika i seIjaka, cvijetni vrt, kojeg izgradiše radnici i seljaci, sav sovjetski narod na poziv Staljina oduševljeno pode na front da brani svoju socijalisticku otadžbinu. U svetom otadžbinskom ratu radijci i seljaci na frontu i u pozadini pokazale dosad necuvena junaštva i u danima 26-godišnjice Velike Oktobarske Socijalisticke Revolucije gone hitlerovske bande iz svoje svete otadžbine, zemlje radnika i seljaka. Radnici SSSR-a služili su i služe primjerom radnicima citavog svijeta. 1941 godine, napadom hitlerovskih bandi na SSSR zemlju radnika i seljaka, najsvjesniji radnic