Borci Narodno-oslobodilacke Vojke i Partizanskih Odreda svojom borbom zadobili su ljubav i simpatije citavog našeg naroda. Oni kao magnet okupljaju oko sebe sve ono što je pošteno i casno. Svaki hrvatski, srpski muslimanski rodoljub osjeca se cvrsto vezan za Narodno-oslobodilacki pokret. Narodno-oslobodilacku Vojsku, Jer je ona olicenje vjekovnih težnji našeg naroda i vjekovne borbe, borbe za slobodu i pravu narodnu demokratiju. Zato nije cudo što se oko NOV-e okupljaju vidaniji ljudi, kulturni i politicki radnici, koji su ponikli iz naroda. 36-og toga neka nikoga ne cudi što sve sve veci broj narodne inteligencije okuplja oko zastave, koju je visoko podigla naša NOV. Danas se nekoliko stotina ljekara, profesora, advokata, sveštenika, sudija, kulturnih i politickih radnika nalazi u jedinicama NOV-e i narodno-oslobodilackim odborima!. Sve svoje znanje i sposobnost oni su stavala u službu velike ideje oslobodenja i za stvaranje velike demokratske Jugoslavije Ne prode ni jedan dan, a da se u naše štabove ne javi jedan politicki ili kulturni radnik. Svi se oni služe Nazorovom izrekom: „Pobjegao sam od srama i stida, da se ovdje nadišem slobode". Prije izvjesnog vremvna došlo je na oslobodanu teritoriju Vladislav Ribnikar, direktor „Politike". Poslije njega došao je cuveni biogradski slikar Ðorde Andrejevic. Sa njima je došao poznati glumac beogradekog narodnog pozorišta, Nikola Popovic, a nekoliko dana docnije grupa viših cinovnika Državnih željeznica, Prije nekoliko dana na stranu NOV-e prešao je poznati muslimanski politicki radnik Ismetbeg Paševic. Skoro u isto vrijeme iz Travnika prešao je na našu stranu i poznati muslimanski politicki radnik Sudžuk, koga je Pavelic postavio za velikog župana župe Pliva i Rama. On je prešao u NOV, gdje se nalazi nekoliko hiljada Muslimana, organizovanih u bataljone i brigade. Iz Zagreba na oslobodenu teritoriju stigao je poznati hrvatski akademski vajar, Antun Augustincic, koji je izjavio, da nije mogao više da izdrži zagušljivu atmosferu Zagreba, koji je pretvoren u koncentracioni logor. Ustaše su Augustinciciceve vajarske radove izlagale na svim izložbama. Njegovi radovi su bali izloženi u Zagrebu krajem 1941 godine, u Veneciji 1942, a u Becu i Berlinu u januaru 1943 godine. Ustaše su pisale: Augustincic je velik i jak u zamisli i radu. Oni su time htjeli da dokažu hrvatekom narodu, kako se on stavio na rasaoloženje ustaškoj Hrvatskoj. On je zaista velik majstor, ali je daleko od ustaša. Ljudi sa kojima je on pravio kipove, nalazili su se u redovima NOV i on je pošao za tim prostim i valjanim ljudima.