Moskovska konferencija ministara vanjskih poslova Sjedinjenih Americkih Država, Velike Britanije i Saveza Sovjetskih Socijalistickih Republika uspješno je završila svoj rad. Još dugo prije nego što ce se sastati ministri triju saveznickih država, svjetska javnost obratila je punu pažnju pretstojecem vijecanju. Ova pažnja nije bila manja ni za vrijeme same konferencije. Ta pažnja pokazuje znacaj što ga pridaju narodi saradnji velikih država koje stoje na celu protivhitlerovske koalicije.U pitanjima vodenja rata i stvaranja buduceg mira objavljeni komunike konferencije triju ministara, rezimira dvanaestodnevni plodonosni rad. Odluke ove konferencije dokazuju da je u razvitku saradnje saveznickih zemalja postigla najozbiljniji uspjeh. Ona se sastala u takvom momentu, kada se, zahvaljujuci uspjesima Crvene Armije i napredovanjima engleskih i americkih armija, pruža mogucnoot svršetka rata i organizovanja mira poslije pobjede nad hitlerovskom Njemackom i njenim ortacima u Evropi. Važnost se odražava i time da su prvi put ministri sila Engleske, Sjedinjenih Americkih Država i Saveza Sovjetskih Sscijalistickih Republika uspjeli održati vijecanje na kojem su potpuno iskreno razmotrili sva pitanja koja su postavili, U zajednickoj borbi protivu neprijatelja postojao je niz pitanja vojnog i politickog karaktera koja su zahtjevala "da se odmah i bez odlaganja“ riješe Sudjelovanje u radu konfarencije vojnih savjetnika, nacelnika general-štabova, znatno je pomoglo rješenju svih pitanja. Ono u cemu su se jednodušno složili jest ubrzavanje kraja rata. Besumnje da se sa tom važnom odlukom pozudaraju interesi svih naroda svijeta. Pitanje o skracivanju rata, koje muci svijet, postalo je, ne samo humanisticki problem nego veoma važan politicki i strateški zadatak. Upravo zato, u prvom redu, vodila se opširna i iskrena diskusija povodom mira za skracivanje rata protiv Njemacke i njenih satelita u Evropi. Skracivanje u vremenu rata oznacava približavanje roka pobjede. Jednodušno priznanje potrebe poduzetih mjera da se ujedinjevim udarcima sa Istoka i Zapada postavi Hitlerova Njemacka na koljena i ubrza cas njenog sloma. Drugi rezultat konferencije jeste utvrdivanje opšte težnje da se nastavi tijesna saradnja Sjedinjenih Americkih Država, Velike Britanije i Saveza Sovjetskih Socijalistickih Republika i u periodu koji ce doci poslije svršetka ratnih akcija. Uspješno voditi rat i osigurati mir jeste osnovno pitanje konferencije i deklaracije, pitanje sveopšte bezbjednosti. Deklaraciji konferencije prikljucuje se i kineska vlada. Vlade Sjedinjenih Americkih Država, Velike Britanije, Saveza Sovjetskih Socijalastickih Republika i Kine oglašuju da ce se njihove zajednicke akcije nastaviti za organizovanje i održanje mira bez opasnosti da se on ponovo uzdrma, i one priznaju potrebnim stvaranje sveopšte medunarodne organizacije, za održanje medunarodnog mira i jednakosti. Ovom deklaracijom udaren je prvi kamen temeljac poslijeratne buducnosti Energicno su fzrmulisani principi koji cine osnovu poslijeratne saradnje za potpuni razvitak politickog, ekonomskog i socijalnog blagostanja svih naroda. Velike demokratske države su drugovi u oružju danas. One ce postati drugovi u borbi za jednakost naroda. Sutra, ustavši u borbu protiv zajednikog neprijatelja, one ce pristupiti i poslijeratnom radu. Nikla je potreba regularnih konzultacija zastupnika triju država i stvaranje kontaktnog organa koji omogucava razvitak zajednicke saradnje. Konferencija triju ministara došla je do zakljucka da stvori takav organ za izucavanje evropskih pitanja u Londonu — Evropsku konsultativnu komisiju. Njezina zadaca bice, osim obicnog diplomatskog kanala, novi forum saradnje. Odluceno je da se stvori Specijalno konsultativno vijece po pitanju Italije. U njemu ce biti osim zastupnika Sjedinjenih Americkih Država Engleske i Saveza Sovjetskih Socijalistickih Republika, pretstavnici francuskog odbora nacionalnog oslobodenja, a takode je predvideno ukljucivanje zastupnika Grcke i Jugoslavije, jer je prema ovim zemljama izvršena agresija Italije. Italija je prva zemlja u kojoj se vec ide ka likvidaciji fašistickog sistema, što je važno za sve narode. Upravo stoga je naša konferencija donijela specijalnu deklaraciju o Italiji u kojoj ministri triju zemalja izjavljuju osnovne principe da fašizam i svi njegovi pogubni uticaji moraju biti potpuno uništeni. Italijanskom narodu moraju biti pružene sve institucije osnovane na principima demokratije. Takva deklgracija doesena je i o Austriji. Ona je prva pala kao žrtva Hitlerove agresije. Vlade SAD i Velike Britanije proglašuju tzv. „Apschluss" od 1938 gsd. kao nevažeci i nepostojeci. Austrija mora biti oslobodena od Hitlerove vladavine. Deklaracija dalje govori o odgovornosti hitlerovaca za pocinjena zvjerstva. Svaki hitlerovac, koji je pocinio zvjerstva, bice pronaden i poslat u zemlju gdje je ucinio da mu se tamo sudi. Ova svecana izjava utvrcuje pravne principe odmazde za Hitlerove zlocine i opominje vojnike i oficire koji nisu ukaljani nevinom krvlju da ne budu u spisku krivaca kojima treba suditi. Na mnogim od ovih teritorija, koje su Nijemci bili zauzeli, a koje se sada oslobodavaju, Hitlerovci—Huni pri otstupanju podvostrucuju svoje zlikovaštvo, svoja masovna ubistva rušenja i paljenja. Sama deklaracvja pokazuje kako ce se ostvariti akcije triju država koje stoje protiv Hitlerove koalicije. Kada je kokferencija završila svoj rad, narodi svijeta docekali su njenu odluku uvjereni u to da englesko-sovjetsko-americka saradnja se razvija u interesu sviju naciJa. Žestoki udarac svim nadama neprijatelja zadaje uspjeh Moskovske konferencije. Nacionalni interesi zemalja protiv hitlerovske koalicije diktiraju da se ide zajedno k poslije rata. Moskovska konferencija je manifestovala odlucnost triju zemalja da dov