Danima smo slušali poruke „mira i ljubavi“, iste su nam ponudene kao „zalog buducnosti za mlade generacije“. Slali su ih odreda politicari iz susjedstva, a naši nisu mogli da im protivrjece. Trebalo je da produ decenije, a da nam dodu i gosti sa strane da se poklonimo žrtvama na svim stranama. Trebali smo, zapravo, donijeti odluku da ih trajno zadržimo u našoj prokletoj avliji. Možda bismo tako uspjeli upristojiti naše politicke lidere i slušati drugacije melodije sem nacionalnih. Cak su ih slal .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.