Nama starijem naraštaju, a i mladem, veoma je dobro poznata naša narodna i mnogo obljubljena pjesma: »Knjigu piše srpski knjaže, a na ruke Salih paši«, jer smo se mnogi od nas s tom pjesmom dosta puta zanijeli. Nu svima nam je tajna bila, cijim je izdajstvom Hifzi beg pao žrtvom, da li je bio žrtva bijelinskog vojnog komandanta Salih Zeki paše, kako se to i u pjesmi navodi i kako to narod prica. To neka pojedinac iz dolje navedenih službenih akata sam prosudi. Hifzibeg je pao izdajstvom vojnog kontradžije Anastasa Petrovica i njegova zastupnika Jove Okanovica — oba pravoslavne vjere. Vjerojatno je, da ie sam Salih paša od njihove strane bio zaveden a da je fakticki i on u tom sudjelovao, teško je zakljuciti. Stvar je ovako tekla, kako je to iskazao Jovo Okanovic pri preslušavanju na sudu, kada su ga vlasnici uništenih kola tužili za odštetu, koju su pretrpjeli. Vojni nabavljac Anastas Petrovic javi Salih paši, da je dobio brzojav od banke, da mu je ista spremila 150 žaka brašna u Slav. Racu i ostalog živeža, koje mu je veoma potrebno, jer da brašna nema više u magazinu u Bjelini za ishranu vojske, i zamoli komandanta da mu pribavi 24 kola za prevoz, koja de on platiti. Salih paša da nalog civilnim vlastima, da se kola pripreme, što se i izvrši. Naravno, on je taj brzojav primio 19. juna 1876. u subotu, a pošto je znao, da mu agent u Slav. Raci nece izruciti brašna u nedelju, Anastas naredi svom zastupniku Okanovicu da krene po brašno na 21. juna u ponedeljak. Nu pošto isti dan Srbi navale sa preko 20 hiljada vojske na Bijeljinu, gdje budu i poraženi, tim povodom odgodi se slanje kola u Racu. U mjesto da se odustane sasma sa dovozom brašna iz Slav. Rade, koje se je inace moglo pribaviti iz begovskih hambarova, gdje je ležalo žita na hiljade tovara ili eventualno iz Brckog pa i iz Zvornika, kamo su putevi bili sigurni, to se zabaci i usprkos nesigurnih puteva, kuda se je srpska vojska povlacila, krenuše 24 kola po brašno na Radu, 23. juna 1876. rano u srijedu sa pratnjom tuzlanskog bataljuna rezervista pod komandom majora Hifzi bega Ðumišica. Kola su bila vlasništvo ovih bijelinskih gradana: Rustem age Hadži Salihovica, Emin age Hadži Salihovica, Osman bega Zaimovica, Avde Bidže, Hajdara Beganovica, Muje Pilakovica, Mehmeda Pašalica, Mustafe Hazirovica, Ibrahima Serezlida, Hamida Šabica, Muharema Nalica, Sinana Hamzida, Bege Patovica, Muje Karabasevida, Emina Pašalica, Hadže Jusica, Omera Esmida, Salke Zaptanovica, Rustema Lipnice, Salke Ahmedžica, Mehe Hujdurovica i još triju osoba, cija su se kola bijegom spasila neoštocena. S kolima je pošao i Okanovic, koji je imao da primi brašno sa Slav. Race. Cim su tamo stigli oko po dana, Okanovic se odmah zaputi u Slav. Radu po brašno. U mjesto da se odmah povrati i Hifzi bega obavijesti da nema brašna on prijeko ostane 4 sata usprkos dovikivanja Hifzibegova. Kada se je vratio oko icindije praznih ruku, Okanovic izjavi, da mu agent nece da izruci brašna, jer da je tobož primio od banke brzojav, u kome mu banka nalaže, da ne predaje brašna Petrovicu, ako ga vec nije predao. Na ovu izjavu Okanovida Hifzibeg dadne nalog vojnicima i kocijašima da se spreme za povratak. Medutim carinik na Bos. Raci, Rifat ef., napomene mu, kao i pridošli putnici iz Slav. Race, da se ne vraca istim putem u Bjeljinu, jer da se je vodila bitka isti dan izmedu turskih i srpskih ceta u Obarskoj sjeverozapadno od Bjeljine. On te opomene ne uze u obzir, jer mu se ucinilo, da je jednoga ratnika nedostojno izbjegavati sukob sa poraženim neprijateljem, i zaputi se istim putem u Bijeljinu. Na putu, u sumraku naide na nekoliko zalutalih turskih vojnika, koji Hifzibegu javiše za dnevna carkanja i bitke u Obarskoj, ali ga ni to nesmeta da ponoci nastavi put za Bjeljinu. Putem naide Hifzibeg na, prvu, pa i na drugu vec pripravljenu zasjedu, ali mu njegova junacka hrabrost i ratnicka vještina posluži da rastjera urotnike i pobjedonosno krene naprijed. Kada je Hifzibeg naišao na trecu busiju, koja je bila pomno pripravljena, poginu u rodnoj tmini ne znajuci odakle neprijatelj puca i navaljuje. Njegovom junackom smrdu osta vojska bez komande i tako vedim dijelom zaglavi skupa s kolima i konjima, jedino se bijegom spasiše troja kola i nekolicina vojnika sa detiri casnika: 2 kapetana i 2 porucnika fkapetani Mahmut i Omer ef., te porudnici Ibrahim i Omer ef,) svi dasnici II. bataljuna II. klase rezervista tuzlanskog okruga. Ovdje na trecoj zasjedi sudjelovale su i one srpske dete, koje su se danom borile u Obarskoj, a nocu uzmicale put obale Drine, da se prebace natrag u Srbiju. Pošto se poslije dokazalo, da je u Bjeljini u magazinu bilo za vojsku hrane još za 5—6 dana, a da i sa starategijskog pogleda nije bilo umjesno slati kola i vojnu pratnju u pravcu neprijateljskog povlacenja, moie se zakljuditi, da je tu postojalo odito izdajstvo narudeno za Hifizbega Ðumišica koji se pri napadu srpske vojske veoma junacki ponio, ne zaziruci ni od puške ni od topa, te koji je mnogo turskoj vojsci doprinio da ostane pobjedonosna skupa sa bosanskim spahijama, koji su se takoder junacki borili. Što se tice izdajstva Anastasa Petrovica i Jovana Okanovica, ako su ga de fakto i ucinili, to im mi ne demo i ne smijemo pripisati u grijeh, jer su oni time ucinili jednu pohvalnu uslugu svome narodu, da ga spase u buduce zauvijek od jednog odvainog i hrabrog neprijatelja, kao što je bio rahmetli Hifzi beg Ðumišic. A što se tice Salih paše njemu je trebalo suditi pred vojnim ratnim sudom, te ga osuditi, radi neopreznosti i lakoumnosti za pogibiju njemu dodijeljenih ceta. Riza Muderizovic NAPOMENA: Fusnote dostupne u PDF formatu