Štatuti. Esnafi su imali i svoje štatute. U svih su esnafa štatuti jednaki i nijesu pisani, ali su bili precizniji od mnogih pisanih. U njima su tacno odredeni unutrašnji esnafski poslovi, odnosi jednoga esnafa prema drugome, i odnosi esnafa spram vlasti. Svaki je esnaf potpuno autonoman u svim svojim poslovima. Tacno je odreden minimum i maksimum vremena dok šegrt postane kalfom, te vrijeme, kada se kalfa proglasi samostalnim majstorom. Odredeni su i odnosi izmedu majstora, kalfe i šegrta, i nacin, kako se biraju pojedini funkcioneri odbora ili londe, kako su to zanatlije obicno zvale. Posve je jasno bilo, što pripada u kompetenciju pojedinih funkcionera, što u kompetenciju londe i skupštine, kako se odreduju i izvršuju kazne. Po štatutu obrtnik je mogao otvoriti ducan samo u svojoj caršiji, a ne u caršiji drugoga obrta; kovac u kovackoj, bravar u bravarskoj, zvonar u zildžijskoj i t. d. Iznimku su cinile kahvedžije, bakali i mesari, koliko sam mogao dosad ustanoviti. Kada se u esnafu pojavila kakva zlouporaba, koju nije mogao odbor uklonuti, znao se esnaf uteci vlasti za pomoc. Evo jednog primjera, iz kojeg se jasno vidi, kako je i vlast štitila esnafske uredbe. U biblioteci Begove džamije cuva se podnesak sarajevskog kadije od rujna 1819. i vezirsko riješenje iz 1820. god., koji ovako glase: „Dosta veliki broj starijih i uglednih majstora kazaskog esnafa pritužuje se sarajevskom kadiji, da se od neko doba mnoge kazaske kalfe, a i drugi, koji nijesu izucili zanat, iz koristoljublja a protivno dosadašnjem redu i obicaju zanatlijskom kupuju direktno od Ipekcija1) svilu, pa je onda izraduju i da im izradeni predmeti budu na vagi teži, kvase i zejtinom i maslom, i na druge slicne nacine prave varke, dok drugi opet izradenu svilu dobavljaju iz tude zemlje i prodaju stranim trgovcima. Prije je bio red i obicaj, da izucene kalfe otvore ducan i u njemu prodaju izradenu svilu, koju su sami kupili od Ipekcija, a oni, koji nijesu otvarali ducana, uzimali su svilu od majstora vlasnika ducana, preradivali je uz odredenu cijenu, a izradenu robu povradali onomu, od koga su svilu uzeli. Pošto se ovaj postupak ne podudara sa starim redom i znatno oštecuju zanatlije, mole ovi, da se od divana isposluje jasna i striktna bujrultija, kojom se neizucenim zabranjuje kakav mu drago rad sa produktima ovoga zanata, a izucene kalfe, koji ne žele otvarati ducana, da uzimaju svilu samo od majstora, vlasnika dudana, preraduju je valjano i povracaju onim, od kojih su je primili, kao što je i prije bilo. Uvjerivši se kadija od drugih vjerodostojnih zanatlija, da se opisani slucajevi uistinu dogadaju, moli vezira da se ovoj molbi udovolji. Pocetkom zilhidžeta 1235. kadija Hafiz Ahmed1)." Na ovo je stiglo riješenje od 11. ševala 1236., kojim se ovaj kadijski podnesak odobrava i nalaže se da se stari obicaji cuvaju, a neosposobljenim se zabranjuje miješati u poslove ovoga zanata. Uprava esnafa. Svaki je esnaf imao svoju upravu, koja se sastojala od više clanova, što su ih birali obrtnici doticnog esnafa. Na celu je uprave dehajaili cehmajstor. On je posrednik izmedu esnafa i vlasli. Majstori i kalfe biraju cehaju na neizvjesno vrijeme i mogu ga uvijek skinuti sa casti, ako ne vrši svoje dužnost onako, kako treba. C e h a j a je odredivao, za koji kraj može raditi koji clan esnafa; odredivao je cijene i kvalitet pojedinih predmeta; nadzirao je, da bude rad cesto i u skladu s dostojanstvom esnafa. Bez njegove dozvole ne proglašuje se šegrt za kalfu, ni kalfa samostalnim majstorom. Niko ne može otvoriti nove radnje bez njegove dozvole, a ne može se nikome ni zatvorit, bez njega. On je odredivao, koliko šegrta smije držati koji majstor. Cehaja prima tužbe, vodi istrage i rasprave i odreduje kazne kalfama i majstorima, a u vecim prestupcima i šegrtima. Kazne su bile razlicite a kadkada vrlo oštre. Osobito su se strogo kažnjavali oni, u kojih se uhvatila kakva prevara (hilla). Najobicnije su kazne batine po tabanima, zatvaranje ducana na izvjesno vrijeme 3—15 dana i zatvaranje ducana na uvijek i degradiraoje majstora na kalfu. Najveca je kazna bila betdova (prokletstvo). Ako je neko bio kažnjen privremenim zatvaranjem dudana, onda bi ducan stajao na pola otvoren vlasnik je mogao sjediti u dudanu, ali raditi i trgovati nije smio. Alat je bio pokriven zastiradem i stajao na stolu. Ovaku bi kaznu izvršivao cehaja s još jednim clanom uprave. Negdje pred 150 godina napravio je neki terzija feredžu po želji mušterije za 150 groša. U ono doba je stajala feredža oko 100 groša. Cuvši za ovo cehaja sazvao je ostale odbornike i osudiše zatvoriti ducan doticnom majstoru, jer se ovim uvodi moda (bid-at). Osuda je odmah izvršena. cehaja sa ostalim odborom otišao je u ducan doticnog majstora i pokrio mu bijelim platnom terdžah (stol), Tim je osuda izv r š e n a. Ovo sam slušao od više starih ljudi. Prokletstvo se sastojalo u tome, što bi se uz odbor iskupili i majstori, otišli u ducan onoga, ko je osuden, jedan bi ga prokleo, a ostali bi to prokletstvo popratili sa: Amin! Kako stari ljudi pricaju, ovako propali bi i došli na prosjacki štap. Cauš. Svaki cehaja ima svoga pomocnika, a to je cauš. Njegova je dužnost vršiti ono, što mu nalaže dehaja. On saziva odbor na vijedanje, sakuplja novac za bolesnog i siromašnog zanatliju. Oglašuje naloge cehaje esnafu. Poziva goste na izlet, na testirsku gozbu, sijelo i t. d. Umre li koji zanatlija ili neko od ukucana kojeg clana esnafa, cauš to oglašuje od ducana do dudana i poziva na sprovod (dženazu) u toliko i toliko sati. Za cehaju se uvijek birao stariji i uvaženiji majstor ili stariji kalfa. Ustabaša je strucni organ. To je najbolji majstor u jednom esnafu. Njegovo je mišljenje mjerodavno, kad se posumnjalo u solidnost rada nekog majstora. On je i egzaminator na ispitima šegrta. Kalfabaša. Kakav je funkcioner bio kalfabaša nije mi posve jasno. Muhamedaga Ramic pripovijedao mi je, da je njegova briga bila priredivanje izleta esnafa. Kada je bilo u nekoga od esna