Elizabeta N. potjece od zdravog oca i histericne matere, koja je spadala nasljedno opterecenoj obitelji. Oba su roditelja bila dobro odgojena i krasnih, plemenitih nazora. U drugoj godini dobila je Elizabeta nastup slican padavici, iza toga je dobila vrucinu od želuca i gujavice. Poslije su joj dolazili uvijek u noci teži nastupi, koji su je iznemirivali, a imali su uvijek jasniji biljeg padavice, te su prestali od prilike u desetoj godini. Od tada do 14. godine bilo je dijete tjec jeiesno izvrsnog zdravlja, ojacalo je, postalo je povjerljivo i pokazalo se kao poslušno, ljubezno bice, te se pojavili znakovi ranoga duševnog razvoja. Elizabeta je bila ljubav i ponos svojih roditelja, koji su u toj jedinoj svojoj kceri vidjeli stvarnost svili svojih najdražih nada. Ali kada je došla prva menstrucija, („vrijeme") koje su roditelji ocekivali uvijek nekako zabrinuto, promjenile se prilike na novo: izraz tugaljivog straha prostro se po djevojcinom licu, njezino je ponašanje postalo neobicno, a pokazivala je simpatije i antipatije, koje nijesu bile uvijek osnovane na razboritim razlozima. Te su se pojave pogoršale jednim nesretnim slucajem. U susjednoj se kuci pojavila vatra, kada je upravo imala menstruacija. Taj prizor, naricanje oštecenih, koji su pobjegli k njoj, nocno doba, sve je to ostavilo na njenoj mladenackoj duši dubok utisak i mahom se obustavila menstruacija. Postala je posve tugaljiva, vjerske misli prevladale su njenim mozgom pod utjecajem jednogod njenih ucitelja. Sve svoje misli posvetila je mucenju same sebe, težila je za savršenstvom, predala se prekomjernoj molitvi i postu i time je povecavala uzrujavanje svojih živaca. K toj smetnji njezine inteligencije pridružilo se i poremecenje cuvstva. Njom zavlada prekomjerna ljubav prema ocu, a odvratnost prema materi, te se pojavila ljubomora, koja je dolazila do bjesnila. Njezina je prva žrtva bila mladic, koji je primljen u kucu kao djecak i dorasao do sluge. Ona je sebi utvarala da joj on oduzima jedan dio oceve ljubavi i odluci, da se oslobodi njega. Jednog je jutra ustala, a da nijesu njezini roditelji znali, otišla je u kuhinju i uzela tanak, ne vrlo oštar ražanj, na koji se ptice nabadaju. S tim je ražnjem otišla u sobu mladicevu, koji je mirno spavao i ubola ga u glavu, te ga lahko ranila. Mladic je kriknuo, roditelji dotrcali i odveli djevojku, preplašenu radi svog djela. Roditelji su odnijeli djevojku opet u krevet. Na to su se razvijali napadi bjesnila proti samoj sebi sa uzrujavanjem i halucinacijama, te su lijecnici to bjesnilo obzirom na prijašnju bolest, uzroke i znakove, oznacili kao histericnu maniju. Ona sama sebe optužuje radi umorstva, veli, da nije vrijedna Božijeg oproštenja, vidi u svojoj okolici razne svece, moli ih, da joj pomognu, a kada misli, da joj molba nije uslišana, bjesni proti samoj sebi i grize sebe do krvi zubima. Iza toga nastane mali mir, a onda opet žestok nastup manije samoubijstva. Jadnici dode onda najveci stepen uzrujanosti. Sastane se ljecnicko savjetovanje, pokušavaju se razni nacini lijecenja: no sve uzalud. Valja je poslati u ljecilište. Ondje, daleko od mjesta svojili patnja, i pogleda mnogih poznatih predmeta, predata njezi razumne i ljubazne bolnicarke, pod blagim ali strogim i neprestanim nadzorom, primiruje se malo po malo. Bjesnila i manije samoubojstva nestaje, samo još kat kada pokazuje uzrujavanje mašte, cesto poremecene misli, ceste iluzije, nejasne i obratne osjete. Njezinog oca, koga je prije obožavala, ne ce više da vidi, za majku se ne brine, a na poznate i prijatelje mala misli. Tako to traje neko vrijeme, dok je roditelji nijesu odveli svojoj kuci. Nije se moglo ocekivati, da ce od jednom prestati bolest, koja je, pripremljena našljedstvom. Djevojka se vratila natrag obitelji, ali ona nije više bila kao prije. Ona više nije voljela svojih nauka, glazbu je napustila, dapace se osušio, zatravio i tako propao i njezin cvijetnjak, kojemu se ona veselila u boljim danima. Neraspoloženje, nemir u svom radu, nesklonost prema roditeljima, sklonost da sebe i mater obruži i besanica, dovele su je opet natrag u zavod. Drugi put je ostala dulje vremena i opažamo vecu zbrku misli i slabije pamcenje. Moglo se reci, da se njezina vec davno neuredena inteligencija pocela mijenjati u njezinom bicu. Bilo, kako mu drago, poboljšala se lijecenjem, koje je krijepilo i umirilo, te je opet mogla ostaviti sklonište. Sada je preko godinu dana daleko od nas i znademo, da je tjelesno dobrog zdravlja. Nestalo je nekih eroticnih sklonosti, koje su se kod nje pokazivale za vrijeme njenog drugog boravka u zavodu. Njezini umjereni nastupi ne smetaju više obitelji i ne vrijedaju društvo. Piše razumna pisma, pa i njezin govor, kako smo se osvjedocili prije kratkog vremena prigodom posjeta, ne pokazuje više neuredne inteligencije. Nauka o našljedstvu bolesti je istom u zametku. Mi se nadamo, da de svaki, citalac našeg lista, koji se misli ženiti ili udavati, ovaj clanak pozorno procitati. Zdrava djeca mogu biti samo od zdravih roditelja, a prava bracna sreca nalazi se samo u zdravoj obitelji.