Na 1. septembra pocinje nova školska godina. Toga dana sve ce škole otvoriti svoja vrata, da prime u svoje razrede našu djecu, našu omladinu, naše uzdanje, da prime naše sinove i kceri, za koje mi radimo, živimo i borbu vodimo sa neprilikama i nedacama, koje stoje ua putu života našeg i njihova. Još dvije hefte, pa ce proci velike ferije, na kojima se ucenici i ucenice odmoriše, da iza toga svom voljom i željom predu na ozbiljan i težak rad — na ucenje Nauka jo veliko blago, koje plemeni srce i dušu jaca, ona daje umu snagu i mašti polet, a škola je zgrada, u kojoj se ta nauka uci, Na svakom koraku vidimo vrijednost nauke i škole, i teško onome, koji ne zna citati i pisati, koji ne zna dogadaje i prilike, u kojima se krece i koji nije svjestan koristi, što ih škola i nauka donosi pojedincu i skupini, društvu i državi, plemenu i narodu. Mi odrasli možemo se dijeliti na politicke partije i staleske interese; možemo imati razna mišljenja na pojedina i opca pitanja društvena i državna, posebna i opca, ali svi mi isticemo i moramo isticati, da je škola temelj prosvjeti, a prosvjeta temelj gradanskoj svijesti i narodnoj kulturi. Mi svi, iako razlicna mišljenja, složni smo u tome, da je prosvjeta prvi uslov našeg opceg napretka. ,,U vijeku mašioe, elektrike i stroja (kaže naš Mirza), u vijeku kulture, u kojoj se živi pomocu uma ili znoja" (rada), mi smo dužni na svakom koraku voditi propagandu za prosvjedivanjem našega naroda, jer samo škola i nauka može pridici nas iz tišine, iz mrtvila, iz letargije i nerada. Jedino ona može postaviti nas na noge u ovoj areni, gdje je svako upregao tjelesnu i duševnu snagu, da osigura sebi i svojima život u novome vijeku. Škola je kod svih naroda jedna najpotrebnija institucija, ona je dala temelj prosvjeti; ona je hram, u kome se uci Boga bojati, starije poštivati, raditi i misliti. Temelj svih škola je osnovna škola. Nije joj uzalud tako ime dato; ona je prava osnova, a sve druge škole — to je tek potka, koja se na osnovu namece. Za to, što je osnovna škola prvi temelj prosvjeti, država je stvorila zakon, kojim želi prisiliti svoje gradane, da svoju djecu dadu bar u osnovnu školu. Nema države u Evropi, koja nema zakona o prisilnom polasku djece u škole, a po broju ovih škola mjeri se jakost države i kultura naroda. Mi muslimani, koji smo iz raznih uzroka najviše zaostali u savremenoj naobrazbi, moramo narocito isticati važnost škole, osobito osnovne, jer je najviše nepismenih u našem miletu, a osobito po selima i medu ženskim svijetonn. Ova nepismenost, ova kulturna zaostalost, koci sav naš napredak, bremza sav naš javni rad na svim poljima znanja i umijenja ; ona nam pometa u obrtu, trgovini i saobracaju, u društvenosti, medusobnom dodiru i razumijevanju. Ukratko nepismenost je bacila nas muslimane na zadnje mjesto, iako smo mi u pogledu imetka, poštenja i solidnosti pred drugim sugradanima. Nepismenost, neznanje zastrlo je sve te naše lijepe odlike i mi ne možemo da ih u punoj mjeri uživamo i iskoristimo, nego ostajemo jedan istorijski skup, koji pred sobom gleda novi život, novo doba. Da, mi samo gledamo, kako drugi rade, kako se natjecu, kako se bore za kruh svakidašnji i za svoju plemensku i vjersku osebinu; mi smo neka smjesa, koja se po zemlji mice i tek nešto malo — vrlo malo reagira. Braco muslimani! Cijelom tome našem zastoju i napretku leži uzrok u tome, što ne težimo — kao drugi — za prosvjetom i školom, koju nam naša uvišena vjera i naš položaj toliko diktira, pa za to ovijem apeliramo na svakog roditelja (koji ima svoje muške i ženske djece) i na svakog clana naše zajednice, da poradi na tome, da se naša djeca upisuju u škole, jer djeca bez škola — sirocad su gola. Naš je list u svakom broju iznosio clanke, koji zagovaraju naobrazbu, nauku i moral; iznosio je lijepe primjere iz islamskog svijeta, kada se islamska prosvjeta izdigla nad ostale krajeve i narode prošlih vijekova, a sve u tu svrhu, ne bi li mi krenuli jednim pravim putem u bolju našu buducnost. Ovaj pravi put vodi jedino preko škole, daklen kroz pravu i istinsku nauku. I na pragu nove školske godine, koja ce do dvije hefte nastupiti, pozivamo svakog muslimana, pozivamo sva naša kulturna i humana društva, sve naše vjersko-prosvjetne ustanove, neka svim silama nastoje, da se, naša djeca (muška i ženska) upisuju u škole jer je, sada vrijeme od toga posla. Braco muslimani, bili vi u selima ili gradovima, bili vi težaci ili radnicž, trgovci ili posjednici, bogati ili siromasi, upamtite i ne zaboravite na ovu priliku pa na 1. septembra povedite svoju dragu djecicu u škole, koje ce ih spremiti za život u vremenu, kada prosvjeta gospodari svijetom. To je vaša islamska i roditeljska dužnost; i znajte, da svako dijete, koje od škole odbijete, bacate hotimicno u životuu provaliju, u kojoj dan-danas na hiljade naših ljudi gine i trune od neznanja, nevolje i bijede.