Ali je Islam ucinio još jedan pošljednji korak uceci: Ako se Bog brine za naše tjelesno dobro, ne davajuci nikakve prednosti nikome te bez ikakvih predrasuda, to se on po tome svakako brine i za uaše duševne potrebe po istom plemenitom nacinu. Kuran nam prica, da Bog nikada nikojem narodu ne uskracuje kišu s neba. Po tome On nece nikakav narod iskljuciti od one duhovne kiše, koja nam dolazi u obliku objavljenja. Kuran nam kaže, da Bog ne lišava nikoji narod suncanog svjetla. Sasvim tako nece nikojem narodu uskratiti duševno svjetlo, to jest: profete (pejgambere), mesije. Muslimani vjeruju, da božanska providnost šalje svima narodima, profete. I tako oni poštivaju profete svih naroda i tim pokazuju, da je njihovo bratstvo u istinu univerzalno. Vjera u jednog univerzalnog Boga i u univerzalno bratstvo covjecanstva, združeno sa iskrenom vjerom u profete svih naroda, cini Ialam jednom univerzalnom religijom. Islamsko vjersko ocitovanje glasi: „Reci, mi vjerujemo u Boga i u to, što nam je objavljeno i u to, što su nam Ibrahim, Ismail, Ishak, Jakub i njihovi potomci objavili, i u to, što je objavio Musa (Mojsije) i Isa (Isus). Mi ne pravimo nikakve razlike izmedu njih svih i mi smo im naklonjeni." Sada cu govoriti o de mokraciji u Islamu. Ovdje trebam spomenuti nekoliko vrlo važnih reformi, koje je Islam proveo. Islam uci, da svi ljudi uživaju ista prava. Nema nikakvog klasnog duha u Isiamu, jer nema nikakvih viših i nižih klasa. Islam propovijeda potpuuu demokraciju. Svi ljudi treba da uživaju ista prava. Bogatstvo ne daje nikakav viši stepen, a siromaštvo nije nikakav znak inferiornosti. Šta više, u Islamu se može doci do ugleda i poštovanja samo dobrim djelovanjem. „Najbolji je medu vama, kaže Muhamed a. s., onaj, cija su djela najljepša.“ Profet je Islama potekao iz jedne vrlo ugledne aristokratske porodice, koja je u cijeloj Arabiji bila slavljena po svojoj hrabrosti i plemenitosti. I premda je on osim toga bio i vladar, smatrao je ipak sebe samo kao clana bratske zajednice, koju je on sam stvorio i živio je dosljedno tome. On je izjavio: „Ja sam covjek kao i vi, a svi ljudi uživaju ista prava". On je uklonio sve vanjske razlike izmedu cara i podajnika. Nikada nije sjedio na prestolju. Ucio je, da je clan carske kude pred sudom sasvim ravan svakoj drugoj obicnoj osobi. On izjavi nadalje, da bi on svoju vlastitu kcerku Fatimu kaznio, kada bi šta protiv zakona uradila, Ni za samoga sebe nije trpio nikakav izniman položaj, nego je naredio, da se i on kazni, ako bi šta nepravo ucinio. U državno-politickom pogledu je demokratski princip isto tako proveden. Islam ne priznaje nasljednog vladanja. Vlada, treba da je uvijek u rukama najsposobnijeg i najboljeg iz naroda. Za to ne bi ni izabran iza njegove smrti Alija, njegov necak, nego Ebu-Bekir. Isto je tako i u socijalnom pogledu. Istina, i u Islamu se sastoji ljudsko društvo iz siromašnih i bogatih, iz obrazovanih i neobrazovanih. Nigdje ali nijesu bogati rastavljeni od siromašnih. I nigdje nema ulice samo za bogate, ni takvih samo za siromašne; ne, ne! Siromaštvo i bogatstvo susrecu se trajno u svima prilikama. Svatko radi za dobro drugoga, jedan drugog mora da podupire. Islam uci, da se ljudsko društvo samo tada jaca, kada svi imaju jednaka prava, kada se na nikoga ne gleda sa visoka, kada su svima pruženi svi izgledi i sve mogucnosti rada i privrede, kada svuda vlada dobar moral i odnos, te kada i najsiromašniji ima mogucnosti za neogranicen napredak. Došljedno tome dade profet svoju omiljenu nedakinju jednom bivšom robu Zaidu za ženu, jer je ovaj svojim krijeposnim životom i cestitošcu stekao opce poštovanje.