U dolini zvanoj M e r d a š t, 45 kilometara udaljenoj od Š i r a z a, na glavnom drumu za I s f a h a n, nalaze se znamenite ruševine starodrevnog grada Persepolisa, koje podsjecaju na velicinu D a r ija i Kserksa. Prostiru se na jednoj širokoj umjetnoj platformi u velicini od 500 X 300 metara i ma nju se pristupa pomocu jednih stepenica — koje su (uzgred budi receno), najviše na cijelom svijetu — i koje su tako i široke niske, da ih je moguce i na konju preci. Odmah na vrhu stepenica izdiže se Kserkseov hodnik (trijem) sa stupovima, koji su okruženi mramornim krilatim bikovima, a gradeni su u jednom graditeljskom stilu mnogo starijem od stila monumenata, što se pripisuju Achemenidima. Bikovi su visoki po 6 metara. Ovi velicanstveni krilati bikovi cuvaju monumente Persepolisa, a karakteristicni su sa njihove divne izradbe, u koju je staro graditeljstvo uložilo svu svoju vještinu. Kserkse je dao postaviti ovaj natpis na fronton trijema: ,,S a milošcu Ormuzda, ja sam sagradio ovaj h o d n i k". Medutim drugi natpisi od istoga autora dokazuju, da su ovu gradevinu napravili Kserkse i njegov otac zajedno. Sigurno, da je ova palaca bila odredena za kraljevske prostorije, a ne za ceremonije bogoštovlja, kako se je to prije mislilo, jer tu nema nikakve bogomolje i ako u glavnom najviši dio dekoracija predstavlja vjerske prizore iz Zaratustrova bogoš t o v 1 j a. Na kraju hodnika nalazi se Kserkseov salon za audijencije; nekoliko stupova, koji su od te prostorije preostali, zovu se po lokalnom imenu ,,Cehel-Minar" t. j. „Cetrdeset stupova". Sama gradevina se je sastojala od jedne velike sale sa šest redova po šest stupova, sa hodnicima iste širine tako, da je u prvobitnom stanju sala imala sedamdeset i dva stupa. Danas pak od svih tih stupova preostalo ih je samo trinaest, a visoki su po 23 metra oni od hodnika, dok su oni od sale (dvorane) nešto kraci. Površina cijele gradevine iznaša oko 20.000 cetvornih metara. S druge strane Kserkseove sale nalazi se palaca Darija, od cijih stupova nije preostalo nego nekoliko komada, koji su držali vrata, te nešto pragova i oluka i to s jednostavnog razloga, što su cigle, od kojih su pravljeni, pecene na suncu i morale su podleci zubu vremena. Iza ove gradevine dolazi privatna palaca Kserkseova iste konstrukcije, a iza nje opet zgrada, prozvana od mještana ,,T a h t i Ð e m š i d" (Ðemšidovo prijestolje), a tu je pak sala poznata pod imenom „Stotinu stupova" i mnogo je veca i prostranija od Kserkseove sale. bvi ovi stupovi, od kojih ni jedan nije ostao cijel, bili su visoki po 12 metara i ogradeni velikim zidom, cija su vrata i okviri prozora i danas na mjestu. „ Pod Ðemšidovim prijestoljem, veli M a d a m e Dienlafov, skoro na vrhu jedue visoke gomile od mramora vide se tri dekorativna natpisa, napravljena za grobove vladara. A na 8 do 10 km. daljine ukazuju se kraj jedne cetverouglaste zgrade — koja je bez sumnje služila kao privremena grobnica — vrata drugih kraljevskih grobova i jedan je od tih sadržavao, kosti Darija i njegovih nasljednika. Špilje, koje domaci svijet nazivlje ,,Z a t v o r i v j e t r a" iskopane su tako, da sacinjavaju jedan ogromni križ, ciji poprecni dio predstavlja trijem jednog hrama, dok su u gornjem dijelu zidovi dekoriraui sa skulpturama, koje pokazuju kralja pobijeditelja, kako ga na skupocjenom prijestolju nose zarobljenici pobijedenog neprijatelja. Perzijski vladaoci iz dinastije Sasanovica, da pokažu svoju moc i slavu, pod istim tim brdom podigli su takoder velicanstvene mcnumente sa najraznolicnijim bas-reljefima, koji opisuju razne dogadaje iz njihove vladavine. Najkurioznija od ovih skulptura, prikazuje kralja Sapora, kako veledušno pruža ruku pobijedenom rimskom cezaru Valerijanu." U ruševinama Persepolisa ustanovljeno je, da je opravdana tvrdnja Diodora Sicilskog, da je Veliki Aleksandar Makedonski zapalio palacu Darijevu. Godine 1878., prilikom prekopavanja ovoga mjesta, pronaden je u zemlji jedan sloj neke materije, koju su istražili mikroskopski i na veliko iznenadenje ucenjaka, dokaza se, da je pepeo. Zaista je kuriozno, da se nakon 2000 godina mogao naci jasni dokaz vandalizma velikog makedonskog osvajaca, koji se je bez sumnje time htio osvetiti jednom drugom vandalizmu: spalivanju hrama u Ateni, koje je naredio Kserkse. Medutim velicanstveni grad Persepolis nije sav uništen od ruke Velikog Makedonca. Persepolis je god. 532. (p. k.) pod novim imenom „Istakhar" služio kao rezidencija poznijim perzijskim vladarima. Kada ga je H a 1 i f a h. O m e r opsijedao, pošto se je garnizona grada uporno branila i na opetovane ponude nije se htjela predati, morao ga je porušiti iz temelja i njegovo stanovništvo preseliti u Širaz. Od ovoga vremena Persepolis je bio posve napušten. Ali, žalibože, bila mu je rezervirana još jedna nova šteta: Jedan hakem iz Siraza, nemocan da obezbijedi stanovništvo od cestih napadaja i pokolja krvolocnih razbojnika, koji su nalazili najsigurnije utocište u ovim ruševinama, htio je ovih zadnjih godina posve odstraniti mjesto tih razbojnika,pa je dao nalog, da se sve što je uspravno u Persepolisu, iz temelja poruši i sa zemljom sravni. Ogromno kamenje palaca Darija i Kserksa, koje je kroz puna dvadeset i dva vijeka odoljelo zubu vremena i svim destruktivnim silama prirode, bilo je vecim dijelom porušeno od hakemovih radnika. Informirana o ovom djelu vandalizma, vlada je Teherana smjesta obustavila taj barbarski postupak i zabranila daljnje rušenje. Od toga doba relikvje stare Perzije poceše se dovoljno poštivati, premda se je u dva kasnija razlicita pothvata htjelo naškoditi ovim skupocjenim ostatcima. Moguce da de se kasnije u Persepolisu još mnogo važnijih starina otkriti, ali postoji cinjenica. da je tamošnja atmosfera vrlo nezdrava i ubitacna da je žega je do skrajnosti nesnošljiva, komarci malarije vrlo nasrtljivi i opasni, a konacišta u blizini tako slabo uredena i neudobne za stanovanje Zapadnjaka, da putnici arheolozi i drugi ucenjaci, kada se uvjere o pravom stanju stvari, imaju jednu