Vec samom cinjenicom, što muslimanska žene ima potpunu, zakonsku zaštitu kao i muškarac, što ima pravo posjeda i slobodnoga raspolaganja svojom imovinom, te što se može koristiti svim blagodatima gradjanskih zakonika kao i muškarac, to je društveni položaj muslimanske žene potpuoo ravan onomu nas muškaraca. Žena, tako visoko dignuta u socijalnom pogledu iz onoga niskoga položaja, u koji je bila zapala, ucinjena uglednim bicem, majkom i suprugom, stvarala je u javnom životu nenatkriljiva djela u službi znanosti i umjetnosti. Muslimanska žena istice se u javnom životu samo kao ucenjak, politicar i vojnik, dok u muslimanskim zemljama nigdje ne postoji jedan feministicki pokret, kojemu bi bila svrha izvojevati i za žene prava, koja uživaju i muškarci. Nema ga zato, jer ovakav pokret nije ni potreban, pošto žena ima sva prava kao i muškarac, — do njezine induvidualnosti i sredine, u kojoj živi, ovisi, hoce li se uopce i u koliko tim pravom i koristiti. Radi bolje ilustracije visokog društvenog položaja muslimanske žene i upliva, koji je žena u Islamu imala na javni život tecajem historije, ja cu citirati nekoliko primjera pocevši od prvih dana Islama, pa do danas: do najnovijeg vremena, jer ovi jasno govore kao historijske cinjenice o tom velikom njezinom uplivu u javnom životu. Historicki razvoj muslimanske žene ima svoja cetiri cista zasebna razdoblja: 1. doba Muhameda, prvih kalifa do Omejevica. 2. Doba od Omejevica do pada bagdatskog Halifata. 3. Tursko doba. 4. Sadanje vrijeme. Prvo Doba nosi karakteristiku uzorne brige za obitelj, a usto veliku volju i sklonost znanosti i umjetnosti. Žene samo drže i pohadaju javna predavanja, te izucavaju svoju djecu bez icijže pomoci, U ovo doba se najviše njeguju znanost, pravo i teologija. Hazreti Fatima, kci Muhamedova a. s. i žena cetvrtoga halifa Hazreti Alije, drži javne propovijedi za muške i ženske. Po Mula Tathulahu, drugi Halifa, silni hazreti Omer, držeci vaz jedanput u džamiji, rece, da nebi trebalo kod sklapanja braka da se muž bezuslovno obvezuje na materijalnu odštetu ženi u slucaju rastave, našto jedna žena ustade i rece: „Care vjernih, nemate prava da nam oduzmete ono, što su nam dali Bog i njegov poslanik (Muhamed)". Smjelost ove žene silnoga Omera je iznenadila, i on je popustio. Žena se takmici sa muškarcem. U drugom razdoblju muslimanska je žena još razvijenija. Ona se sada bavi svim granama nauke, drži predavanja u školama i uzpješno se natjece sa muškarcem. S u k e j n a (pranuka Muhamedova, a. s. a kci Imama Husejna) prva je žena svojega doba. Ona je bila vrlo uplivna u politici, davala je ton i vršila najveci utjecaj na društveni život toga vremena. Premda je ona potjecala od plemena Hašimida, protivnika vladajuce dinastije, ipak uslijed svoga velikoga ufna i ugleda imala je ogroman upliv na dvor halife Velida. U m i S e 1 a m a (žena prvoga halifa iz dinastije Abasovica, Ebuel-Abasa) imala je neograniceni utjecaj na sve odluke u državnim poslovima svoga muža. H e j z e r a n, druga carica, takodjer je odlucno utjecala u svim državnim uredbama i napravama na svoga muža, halifa Mehdiju. Vecina zasluga, koje se pripisuju mudrom Mehdiji, djela su njegove žene. Na svome carskom dvoru osobno je primala razne ucenjake i pjesnike. Ova velika žena je mati i u Evropi vrlo poznatoga halife od Bagdada Harunel-Rašida. Zubejda, žena halife Harumel-Rašida (onaje junakinja iz „1001 noci"), cim se udala za Harunel-Rašida, okupila je oko sebe ucenjake, pjesnike i književnike. Od svih grana znanosti i umjetnosti najviše je pomagala glazbu i pjesništvo. Ona je upravo podigla sjaj prijestolnice Bagdada: izgradila je Karavansaraj (utocište siromašnih putnika i stranaca), javne banje za sirotinju, podigla je nekoliko velikih džamija, izgradila puno škola i provela veliki broj vodovoda ne samo u gradu Bagdadu, nego i u mnogim drugim mjestima prostranoga Harunova carstva. Svuda je pravila nove, a narocito pako popravljala stare javne zgrade. I danas u Meki postoji vodovod, koji je izgradila i nosi ime „Ajni Zubejda", a znaci „bistro vrelo kao Zubejdino oko". A b a s a, mnogo opjevana sestra halifa Harun el-Rašida, uza svoga mudroga brata prisustvovala je stalno svima zvanicnim konferencijama i tako u velike utjecala na politiku carstva. Katrunnida, žena Halife Murtedada I., na svom dvoru osniva »društvo ljubiteljica književnosti, znanosti i umjetnosti«. To je zapravo bila neka vrst akademije. Poslije smrti muževe, a za svoga malodobnoga sina Muktedara, vodi ona upravu cijeloga carstva. Ona osniva i predsjeda državnom savjetodavnom vijedu i sudbenom tribunalu. Sama ona vodi i sve poslove ministra vanjskih djela. Ona osniva godine 918. javnu bolnicu i troši na nju 700 dukata godišnje. Ovoga vremena prvi put Halifat prelazi u ženske ruke. Katrunnida, velika carica, sama prima svijet u audijencije svakoga petka, ona sama odlucuje o žalbama i pritužbama. Isto tako ona sama pctpisuje ministarska riješenja, a u svoje ime izdaje zakone i naredbe. (Ovu veliku ženu narocito je dobro obradio Šujuti, historik 16. stoljeca.)