Ima vec dulje vremena, kako se civilizovani svijet s obje strane Atlanskog Mora zanima za aferu dvojice Talijana-anahrista, koji se zovu Sacco i Vanzetti (citaj: Sako i Vanceti.) Oni su, u sjev. Arnerici i to u državi Masacuset navodno pocinili neko grabežno umorstvo nad jednim fabrikantom blizu gradica South Braintree. Ovo se umorstvo dogodilo prije 7 godina. Jedna djevojcica od 13 godina prepoznala je u Saccu i Vanzettiju razbojnike, pa ih je sud zgrabio i osudio na smrt još 1921. Ipak izvršenje te osude odgadalo se je zbog raznih intervencija, koje su naravno išle za oslobodenjem optuženika, koji su osudeni samo po slutnji, cak je jedan portugalski razbojnik — ne bi li isposlovao njihovo oslobodenje— priznao sebe doticnim ubicom fabrikanta. Nu jer je, osim iskaza one djevojcice, tu dvojicu teretilo i to, što nijesu mogli dokazati svoj »alibi« u vremenu onog razbojstva, i jer sustrucnjaci konstatovali, da su kuršumi nadeni u ubijenom, ispaljeni iz revolvera istog kalibra, kakav je imao Sacco, to je porotni sud stvorio smrtnu osudu za obojieu. Jednom je prilikom predsjednik porotnog suda u toj aferi rekao: »Pa oni zaslužuju na svaki nacin da budu obješeni« misleci, moguce, na to, što su anahristi, a to je pobudilo njihove branitelje, da iskoriste tu cudnu izreku. Stvar se iz dana u dan sve više širila: neko za porotu, a neko za oslobodenje, tako da se stvorio i jedan posebni odbor za obranu Sacca i Vanzettija, u koji su unišii cak i neki profesori i pravnici iz nekih americkih sveucilišta. Cak su iz velikih evropskih gradova stizali i protesti proti osude ovih ljudi, u taj se proces umješali mnogi glasoviti pjesnici, književnici i pravnici, a govorilo se o intervenciji talijanskog ministra predsjednika Musolinija i pape iz Rima u korist osudenih. Novine, osobito americke, dnevno su punile stupce o ovoj oferi, koja je konacno zainteresovala Stari i Novi Svijet. Te su novine pisale: da de ovaj, ili onaj dan biti revizija toga procesa ili pomilovanja po guverneru države Masacuset ili pogubljenja Sacca i Vanzettija. Pored svih tih intervencija i prijetnja americki sudija Tejer ostao je pri svojoj osudi, a s njim se saglasile i više sud. instancije. Najposlije su obojicu anarhista dne. 4. aug. o. g. preveli u „tamnicu smrti", gdje su ih stavili pod nadzor. A kada je guverner Faller dne 11. aug. odbio konacno njihovu molbu za pomilovanje, smrtna je osuda bila neizbježiva. Kada je osudenima ovo dojavljeno, Vanzetti je poludio i stao glavom udarati po zidu, docim je Sacco pribran primio taj po se crni glas. Pored svega toga iz pisanja raznih listova moglo se zakljuditi, da nede dodi do izvršenja osude. Ali su se ipak ovi ljudi iznenadili, kada su u novinama procitali, da su oba ta Talijana dne 23. augusta rano ujutro pogubljena u Bostonu. Usmrtili su ih elektricnom stolicom. Ova je vijest prouzrocila veliko negodovanje i gibanje osobito medu radništvom. U Nju-Jorku održala se velika povorka u znak protesta. U Parizu, u Londonu, u Rosariju (Argentina) došlo, je do napadaja na americka poslanstva i Bog zna, šta ce još s toga donijeti sjutrašnjica. Naravno, da je vlada sjev. americke Unije provela potrebne mjere za zaštitu imetka i za potpuno izvršenje sudacke osude. Mora se pravdi udovoljiti pa makar koliko neprilika proti toga izbilo.