Ne znam po cemu bih je prepoznala da je danas i sretnem, a ni imena joj se ne sjecam. Bila je medu prvim izbjeglicama (kasnije smo im dodali ono "u svom gradu") i nije još bila napravila prvi korak. Nana i dedo su je donijeli bježeci u proljece 1992. godine iz sarajevske Kasindolske ulice. Smjestili su se kod prijatelja u Cekaluši, ulici na ovoj našoj strani grada. Mada su najviše cutali, bdijuci nad unucicom, ono najgore se brzo saznalo. Otac joj je nestao na nekom od prvih ratišta u Hrvatskoj .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.