Šetajuci ulicama grada pod raskošnim krošnjama jesenjih kestenova mahinalno sam stupio u raskošno zdanje banjaluckog kulturnog centra Banski dvor. Iako u taj prostor navracam gotovo svakodnevno i poznajem ga u dušu, ovoga puta ucinio mi se nekako drugaciji. Mada je moj senzibilitet okrenut rijecima, ovoga puta pozornost mi je privukla svilena nit neke prijatne muzike kojaje dopirala iz koncertne sale. U njoj, iako je napolju još bio dan i bujao život, ljudi su sjedjeli nepomicno, u nekom svecano .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.