Nastavlja se duga vožnja. Radiostanica u kolima neprestano radi, a ja pokušavam nasloniti svezane ruke na oslonac prvog sjedišta. Spodoba koja me je gledala žutim velikim ocima nervozno me je odgurnula, a „Musolini" me je presjekao pogledom, valjda misleci da necu udaviti policajku. Zgranut sam grubošcu. Predvidam da ce me ubiti. Ne bi ništa novo bilo da oni insceniraju samoubistvo ili napad na policajku. Povlacim se. Vožnja traje sat i po. Važno mi je gdje ce me odvesti. Pratim ulice, idemo pre .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.