U vezi s replikom „Službeno izjašnjenje“ prof. dr. Dževada Karahasana na moj clanak „Dijaloška tolerancija? Konstrukcija bosanskog kulturalnog identiteta i uloga islama“, objavljen u posljednjem broju Sarajevskih svezaka (27/28), htio bih dati sljedece objašnjenje: ja sam iskljucivi autor clanka, Davor Beganovic je veoma tocno preveo moj na njemackom napisani tekst. Nitko mi nije, ni direktno ni indirektno, dao nalog da ga napišem. Clanak je nastao u ljeto 2009. u okviru istraživackog projekta „Slavia islamica“ na Univerzitetu Konstanz: stoga se u njemu fokusiram na ulogu islama i ne spominjem slicne oblike konstrukcije identiteta hrvatskoga ili srpskoga porijekla. Znanstvena rekonstrukcija ambivalentnoga diskurza o bosanskome identitetu koju sam preduzeo u svojemu clanku nema ništa s „ideološkom egzekucijom“: razmatranje odredenih predstavnika toga diskurza proizlazi tek iz cinjenice da se radi o veoma razlicitim misliocima koji koriste razlicite argumente, no kod kojih se unatoc tome – smatram – može razaznati slicna bazicna struktura u modeliranju bosanske kulture. Upravo naglašavanje razlicitog metodološkog pristupa autora koje sam istraživao omogucuje pojavljivanje takve argumentacije kao konstante bošnjackog identitarnog diskurza. O mojim se tezama može – kao i o svakome znanstvenom tekstu – sigurno diskutirati. Buduci da prof. dr. Dževad Karahasan – prije svega iz razloga akademske hijerarhije – to eksplicitno odbija, suzdržavam se od odgovora koji bi se odnosio na sadržaj. No, nešto bih ipak želio ispraviti: nisam „potencijalni asistent“. Nakon promocije na Univerzitetu Hamburg (2002) i brojnih istraživackih boravaka na raznim sveucilištima, izmedu ostalih i na University of Berkeley, California, godine 2008. sam na Univerzitetu Konstanz habilitiran u predmetima opca i slavisticka znanost o književnosti. Trenutacno sam zaposlen na Univerzitetu Bonn kao viši znanstveni savjetnik. Profesor Karahasan dakle ima pravo kada kaže da više necu dobiti asistentsko mjesto. PD Dr. Riccardo Nicolosi Iskreno žalim ako sam povrijedio Riccarda izrazivši uvjerenje da ga neko ozbiljan nece uzeti za asistenta. To sam uvjerenje temeljio na znanju i pameti koje je autor pokazao u svom znanstvenom djelu „Dijaloška tolerancija? Konstrukcija bosanskog kulturalnog identiteta i uloga islama“. Priznajem da nisam istraživao administracijske arhive univerziteta na kojima se Riccardo afirmisao, bilo bi bizarno da me je citanje njihovog znanstvenog djela inspiriralo da bolje upoznam Riccarda i Davora mu. Spreman sam povjerovati u to da se Riccardo želi baviti znanošcu. Samo sam konstatirao da znanost, kad se njome ovako bavi, može poslužiti jedino ideologiji, i to onoj poganoj ideologiji koja bi da iz svijeta odstrani sve što ne razumije i što joj se ne svida. Zajedno s ljudima za koje pomisli da su komplicirani, pa ih je malo teže razumjeti. Zato je i Riccardova velikodušna ponuda da diskutiramo o njegovom znanstvenom djelu ustvari podvala, jer ono je ispod razine na kojoj je diskusija moguca. S toljagom se naime ne diskutira, ni ako je ona zasad samo ideološka.