... Ko zna da li je svet ovaj, otkad postoji, video ono što je toga dana videla skromna i bezimena šuma iznad Strmih Livada. Preko zelenih cistina, preko uskih prolaza, izmedu sivih i teških bukovih drveta, po glatkom i smedem cilimu od lišca koje se godinama slaže jedno na drugo, igrala je ovcica Aska, cista, tanka, ni još ovca ni više jagnje, a laka i pokretna kao bela vrbova maca koju nosi vetar, sivkasta kad bi ušla u pramen tanke magle a svetla, kao iznutra obasjana, kad bi se našla na cist .....
Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.