Prava je nagrada čestitosti, što ona čovjeku daje unutarnji mir. Ti si biće stvoreno za život u zajednici, sudbina ti je da kao takav živiš, takav je prirodin zakon; ti si stvoren za društvo, a čestitost je tek jedna pogodba da u njemu živiš, da svoj život posvetiš onome za što si. Ako budeš čestit, tek ćeš onda moći postići svrhu kojoj teži tvoj organizam, tek ćeš onda moći razviti potpuno snagu i darove, pokazati sebe u cjelini, savršenstvu. Šta je usamljen čovjek? Prolazno i besplodno biće — jedna tačka u beskonačnosti. Za samoživce je kazna da osjećaju prazninu i da u nju padaju često; to je tajni razlog njihove tuge i zasićenosti; poslije zadovoljenih želja njihovu dušu, bez hrane i potpore, obuzima čama, oni vide samo sebe, i ako su ništavni; njihovo biće, odvojeno od svijeta, niti ima svrhe, niti smisla, niti vrijednosti; u trenutcima razočarenja, kad osjećaju svu taštinu života, samoća im je preteška. Na protiv, čestit čovjek, u slozi sa čovječanstvom, u harmoniji sa prirodom, osjeća se na svome mjestu; on razumije za što je i šta treba da radi na svijetu; život ima za njega naročite draži, privlačnosti, koje ništa na svijetu ne može poremetiti, pa mu je duša i u jadu i čemeru uzvišena nad ličnim brigama, te može, blažena u toj sveopćoj solidarnosti, i da sačuva svoju vedrinu. Upamti: Ako nijesi u stanju voliti ljude, onda ni sam nijesi dobar.