Kao god što čovjek može da promijeni u društvu svoja mišljenja, tako biva i sa knjigama. Ne daj lako uticaju onih koji napadaju tvoju naklonost prema dobru. Pisac veli da je slobodan, jer ne trpi nikakvu stegu za svoju uobrazilju, to je njegova stvar; ali ti imaš da ga ocjenjuješ po utisku koji na tebe učini. Vidjećeš da danas svijetom vlada knjiga koja prevrće i izvrće dušu ljudsku samo za to, da iznese njene rđave strane: takvim knjigama pisci hoće da spreme i očvrsnu svijet za život, kao da ono, od čega se čovjeku gadi može stvoriti prohtjev za jelo. Svaku knjigu, koja te odvraća od svijeta, koja te ostavlja bez hrabrosti i u srce ne uljeva rad i čestitost, smatraj kao rđavu knjigu i staraj se da je se kloniš. Mi sve stvari gledamo kroz sebe; onaj koji ljude prikazuje kao stvorove koje treba prezirati, nije zdrave duše, nego je i sam za preziranje; ne uzimaj ga sebi za prijatelja. U svakoga je pesimiste (crnomišljenika) niska i surova duša, jer pesimizam (crne misli) nije drugo do egoizam u drugom obliku. Kad u ljudi ne bi bilo ničega dobroga, glupost bi bila voliti ih kao sebe sama; a ako su sva djela čovječanstva gola taština, ludost bi bila misliti, da je zadatak životu našem potpomagati takva djela. Takav je sud sviju pesimista a kazna im je kao i za sve egoiste: osjećanje da su nekorisni, ispunjava ih žalošću.