Ne treba napuštati svoju odlučnost, pa gledati samo da se čovjek dopadne. Čestit čovjek ima uvijek na umu dobro i zato nikada neće odobravati što nije pravo, a gledaće, da one koji se udaljuju, vrati na pravi put, Ako se niko ne umije riješiti, kad zatreba da učini na žao onima oko sebe, znači da je nesmjelica i poročan čovjek; kad zlo odobrava, i sam u nekoliko čini zlo. Treba biti ljubazan, ali ne i laskavac; dotjera li neko s ljubaznošću do laskanja, samo zato, da otuda ima koristi, znaj, da je to nepošten čovjek, na koga se ne treba nikada ugledati. Čovjek bez karaktera liči na jelo bez ukusa, to je ništavilo, najgori porok, jer u ništavilu nema ničega. Da se čovjek dopadne, ne mora se ogriješiti ni o čestitost ni o prirodu, već treba da ih oboje prikaže u najljepšoj svjetlosti. Svaki od nas ima izvjesnih osobina, koje nam daju naročitu fizionomiju. Svaki treba da udesi svoje ponašanje prema prirodnim darovima, odbacajući, kao kod dragoga kamena, ono što se ne slaže sa njegovim osobinama i što bi mu smetalo da se pokaže među ljudima, sa kojima mora živjeti. Što silnome priliči, ne priliči slabome, jer se ne poklanja ista pažnja obojici; ono što se ljepoti oprašta, ne može se oprostiti i rugobi; što je prijatno u vesela čovjeka, može biti neprijatno kod ozbiljnoga čovjeka; živu i laku čovjeku gleda se kroz prste, i kad se suviše raspline, ali i tromi može ne manje zanimati svojom ozbiljnošću. Jednom riječi, treba voditi računa o svome srcu, svome umu, svome pravcu i svome mjestu i društvu, pa uzeti ono što je za koga, i to je tek pravo sredstvo da čovjek bude ljubazan. Svaki koji je u stanju da razvije sve svoje osobine, dostiže punu ljepotu koju može imati, a ljepota se uvijek dobro predusreta. Razvijanje naročitih sposobnosti u pojedinih ljudi ne samo da ne šteti dobrim odnosima, nego na protiv, dokle se kreće u granicama predusretljivosti, daje im naročite raznolike prijatnosti. Kao god što raznolikost sposobnosti u građana čini snagu društvenu, isto tako raznolikost karaktera daje ljudskim odnosima beskrajnu raznovrsnost. Onaj koji uživa u tim odnosima, stara se da bude što bolje ono što ima da doprinese opštem dobru; trudi se da se ne ističe suviše mnogo, da ne bi zamoravao, a ni suviše malo, da ne bi izgledao divljak.