U svojim odnosima sa ljudima treba uvijek imati na umu ovo; štediti ljude kao svoje drugove i pomoćnike, bez kojih nema života i radosti. Ne treba nikada činiti ono što im ne godi, ako im to nije od koristi; treba činiti ono što im godi, ako to tebi ne škodi. U svima svojim odnosima čovjek treba da traži pravu mjeru između zahvalnosti, kojom treba da je zadahnut i pravde, kojoj je svuda mjesto. Raduj se uspjehu drugih, pomozi svakome da svoje lijepe osobine iznese, budi popustljiv prema tuđim slabostima; neka drugi strada zbog tebe samo onda, kada to traži čestitost. Ako si na položaju, sa kojega se zapovijeda, svome autoritetu traži razloga u pameti, a kloni se uvijek sujete; ako si mlađi, ne budi ni nestrpljiv ni podao; ako moraš koga karati, čini to sa blagošću, kao građanin koga boli što je drugi pogrješio; ako te neko moli, vodi računa o sramežljivosti onoga koji moli; ako moliš, nemoj se ponižavati; ako se prepireš sa kime, budi tih i razložan, kao što priliči čovjeku koji hoće da ubijedi drugoga ili da bude ubijeđen. Nauči se slušati onoga koji govori, kako ne bi opazio, pošto svrši svoje razlaganje, da ga ti nisi ni slušao. Pazi da stvoriš više drugome, nego sebi priliku, da mu se dive; ne budi ni prema kome nemaran i gordeljiv. Ako ti je kogod i dosadan, nemoj mu to odmah pokazati; ako umiješ, a ti mu to vješto pokaži; ako i dalje nastavi, ti ga se onda kloni, ako ne može ni to biti, onda pomisli u sebi da i ti imaš mana. Kada govoriš, pazi da nisi dosadan — ništa gore od brbljiva čovjeka; želja da se dopadneš, neka ti kaže, da li možeš nastaviti. Staraj se da govoriš prijatno; sve što čini ljepotu i daje snagu društvu, vrijedno je pažnje; lijepo izgovaraj riječi, tačno ih slaži, budi jasan; nauči se da ti u govoru ima reda, kako bi se bistrina tvoga uma ogledala u jasnoći tvojih riječi; ne upotrebljavaj riječi koje vrijeđaju nježne uši, a kojima se prostaci uveseljavaju; neka ti je govor pokretač misli, izbjegavaj zabunu, nemar, nepravilnosti — svojstvo čovjeka bez volje. Koji se trudi, da iskaže dobro svoju misao, taj se stara da dobro misli. Budi svakad prijatan, ali se staraj da se po tvome ponašanju ne vidi da si prostak ili pretvorica; neka ti se na licu ogleda duša; neka se na njemu vidi tvoja srdačnost, odlučnost i blagost, neka sva tvoja spoljašnost odaje da u unutrašnjem miru nalaziš najvećega zadovoljstva. Na skroman način pokaži, da te ne može ništa s polja pomutiti. Treba biti skroman, jer samohvalisanje teško podnose drugi ljudi, u tome ne treba pretjerivati. Ne treba biti ni plašljiv, jer je plašljivost skrivena sujeta: koji je plašljiv, često ne radi ništa, pa je i bez koristi. Čak i u svome odijelu gledaj da ne budeš nemaran: ni kaljav, ni kojekako obučen, niti po pretjeranoj modi, smijaće ti se. Neko je lijepo rekao, da filozofa oblači njegov krojač; izbjegavati ono što drugi nosi ne valja, kao što ne valja ni preko mjere moditi se. Voljeti i biti prijatan, to je svrha, kojoj teži svaki pravedni; ljubav je znak da si ispunio svoje dužnosti, a prijatnost joj je spoljni znak. Oboje predstavljaju savršenstvo kod čovjeka.