Pravedan čovjek ne pokazuje svoju dobrotu prema drugima ljudima samo u velikim prilikama, već svakad i svuda; ona njega nikada ne ostavlja ni za trenutak. Predusretljivost je u njegovim očima dio pravde, pa za to i drži da nije dovoljno voliti, već treba biti i predusretljiv u društvu. Kad bi sve društvo bilo neprijatno, ljudi bi ga izbjegavali, kloneći se onoga što nije dobro; čim čovjek udešava da mu odnosi prema drugima budu prijatni, znači da služi društvu. A čemu drugome i priliči najviše ljubaznost, ako ne čestitosti: bez nje ona nije potpuna. Nemoj misliti da je učtivost nedostojna tvoje pažnje, niti pak prihvataj načelo onih nadrifilozofa, koji tvrde da rasijanost i nemarnost najviše priliče ozbiljnome čovjeku. Smetati nije lijepo, dosađivati nije pametno, a vrijeđati svoje drugove, ne vodeći računa o običajima društvenim, znači ne biti daleko od nepravde: raditi ipak ovo što pomenusmo, znači, oduzevši mu prijatnost, škoditi društvu. Kad već staviš sebi u zadatak da voliš bližnje kao sebe sama, onda treba da radiš tako, kako će se ta ljubav pokazivati svakoga dana i svuda.