Unutrašnji mir stvara i dobru volju. Koji je odaren pravim dobrom, toga nećeš vidjeti nikada neraspoložena; dužnost mu nalaže da bude blag prema svojim bližnjima, a to mu nije teško biti, pošto je blagost pošljedica duševne mu vedrine. On zna da su časovi odmora potrebni i da su oni u toliko prijatniji, u koliko se u njima lakše čovjek razonodi, zbog toga s pravom misli da se može zanimati i s onim, što je čista zabava; zato je dobar drug, pa mu izgleda korisno sve ono, što može učiniti prijatnijim zajednički život. On neće osućivati zabave, igre i sva ona uživanja, kojima se čestit čovjek može odavati bez zazora; ako mu to dopuštaju godine i položaj, i sam će ih dijeliti sa drugima. On ne trpi da se ismijava što je lijepo i pošteno; ako je duhovit pravi šale, a ako to ne umije, on se smije od srca dobroj šali. Kada nema drugih razloga, on će prije pristati uz šalu, nego li uz prazan razgovor. Dosada čini da svaki bježi iz društva, a veselost, na protiv, daje mu privlačne sile, pa se prema tome i upravlja. Gledaj da se nikada ne pokazuješ, bez razloga, ozbiljna i mračna lica svome bližnjemu. Dobra volja je kao i ono rumenilo u mladih ljudi, što predstavlja zdravu dušu, te privlači, osvaja i gotovo iznuđava simpatiju. Budi otvorena srca. Zar čovjek ne vidi oko sebe vazdan razloga da voli i da bude veseo? Kad god sam rano u jutru ugledao sa prozora sunce, bio sam radostan, pa ma kakve muke da sam imao.