Ropsko je stanje seljačkoga staleža iščezlo gotovo iz cijele Evrope za vrijeme Francuske revolucije. U svima zemljama, gdje je bila zavedena francuska uprava, ropstvo je odmah bilo ukinuto. U ostalim zemljama vlade su dopustile seljacima, da se otkupe od dražbina i kuluka, što su bili dužni svojim gospodarima (vlasteli). Otkupljivanje je vršeno malo po malo. U Njemačkoj sve ono što joj bijaše preostalo, od vlasteoskih prava, ukinuto je poslije onih pokreta od 1848. god. i seljaci su postali vlasnici u pravom smislu (osim u Meklemburgu). U austrijskoj carevini bijaše zadržano kulučenje (rabot), ali je uređeno, pa ga 1848. godine ukide ustavotvorna skupština. U Rusiji nije mijenjano ništa, što bi se ticalo ropstva. Poslije 1850. godine ruski pisci počeše uzbuđivati svijet opisujući bijedno stanje robova. Car Aleksandar II. ukazom od 1861. godine ukide ropstvo. Svi robovi biše oglašeni za slobodne. Domaći robovi koji su služili po gospodarskim kućama (bilo ih je 1,500.000), dobiše pravo da ostave svoje gospodare ili da ostanu u njihovoj službi za platu. Teže je bilo urediti stanje seoskoga roblja, koje je sačinjavalo masu ruskoga naroda. Nije im se mogla oduzeti ona zemlja, koju su oni našljedno obrađivali s koljena na koljeno, niti su se mogli dotle dovesti, da postanu prosti gospodarski nadničari. Oni su pak i sami voljeli da ostanu i robovi, pa da zadrže svoje zemlje, koje su smatrali kao svojinu. Jedan čovjekoljubivi vlasnik htio je da oslobodi svoje robove, davši pri tome svakome kuću i vrt. On taj svoj predlog iznese pred robove. »A ziratne zemlje? — upitaše ga oni. — »Zemlje će meni ostati«. — »E onda, oče, neka sve ostane kako je i prije bilo, mi smo tvoji ali je zemlja naša«. — Car je riješio, da svaki seljak dobije dosta zemlje, da bi mogla njegova porodica živjeti. Robovi s krunskih baština ostadoše kao vlasnici onih zemalja, koje su ograđivali. Seljaci, koji su pripadali privatnim ljudima, morali su baštinu podijeliti s vlasnikom i otkupiti onaj dio, koji njima pripadne. Država im je pomagala na taj način, što im je u naprijed dala novac za otkup. Tako otkupljenje zemlje zajednički uživa mir, to jest skup svih seljaka jednoga sela.