Prošle zime u vremenu od 1. decembra 1923. do 15. januara 1924. ja sam održao zimski polјoprivredni tečaj u Bijelјini. Rad i život u ovom tečaju bili su udešen po uzoru velikih narodnih škola u Danskoj. Ovo je bio prvi pokušaj takvog rada u našoj domovini, stoga ću uz priloženu sliku u kratko da prikažem najglavnije iz toga tečaja. Tečaj je pokrenut kao potpuno privatna i samostalna ustanova od selјaka i za selјaka. U dva sastanka koja su prethodila otvaranju tečaja ja sam pred sakuplјenim težacima obrazložio njegovu potrebu. U tim sastancima sporazumjeli smo se o materijalnim potrebama tečaja i utvrdili da svaki posjetioc tečaja kao materijalnu pomoć i osiguranje tečaja doprinese: 45 kg pšenice, 6 kg pasulјa, 3 kg. luka, 2 kg masti, 2 kg. slanine. 20 kg krompira ili kupusa i 125 din. u gotovom. Prostorije za tečaj dobili smo u jednoj baraci vojnog logora. Komandant puka stavio nam je, osim barake, na raspolaganje vojničke postelјe i kuhinju sa posuđem a uz to dozvolio da se u vojnoj pecari peče hlјeb za posjetioce tečaja. Poslije toga utvrdili smo da kao dobrovolјni saradnici sa mnom sarađuju u ovom tečaju g. g. Dr. Vojislav Kecmanović, liječnik ; Dr. Joco Perendija, veterinar : Nikola Kesić, upravnik državnog rasadnika ; Jovo Suvajdžić, profesor gimnazije ; Krsto Marić, sudija i Ivan Novak. učitelј gimnastike. Tečaj je počeo 3 decembra sa 26 učenika. U tečaj se prijavilo 46 mladića, ali dvadestorica su tražili da ih primim besplatno. Kako se nijesam smio pouzdati u materijalnu pomoć od ma koje druge strane nije bilo moguće nikoga primiti besplatno. Rad i život u tečaju kretao se u okviru ovih osnovnih pogleda. Ja sam smatrao da prvi i najistaknutiji cilј zimskog polјoprivrednog tečaja treba da bude buđenje, upućivanje i otvaranje očiju našem težaku. To da se radi ovako: da mu se sa stručnog stanovišta prikazuje i objašnjava današnje stanje polјoprivrednih prilika u svim pravcima, da se uče i ubjeđuju da je težački rad osnova i izvor državne privrede i za to najdostojniji posao slobodnoga čovjeka. Stoga treba u tečaju što je moguće jače i markantnije ocrtati važnost težačkoga reda i položaja, koji taj red zauzima u državi. I ako je tečaj zvanično nazvan zimski polјoprivredni tečaj ipak se u njemu nesmije pretjerati sa čisto stručnim polјoprivrednim radom. Težina stručnoga obrazovanja ne može biti u tome što će se pred posjetioce tečaja iznijeti ogromni materijal raznovrsnih polјoprivrednih grana. Mnogo je važnije da taj materijal bule odabran i smišlјen. On treba da se ponajviše prilagođava oblasti u kojoj se nalazi tečaj t. j. stručno obrazovanje treba u prvom redu da obuhvaća one polјoprivredne grane koje su od naročite važnosti za oblast u kojoj se radi. Isklјučivo teorijski rad oslanjao se na iskustvo i rad učenika, a potpomagao praktičnim demonstracijama u samom tečaju. Predavanja su bila bez udžbenika i diktanta u dialozima izbjegavajući svako dociranje. Da bi se ipak uvjerili jesu li učenici razumjeli i upamtili prelavanja svaki nastavnik oržavao je najmanje dva puta nedelјno slobodno razgovore i pitanja sa učenicima, da se tako pretrese i obnovi obrađeno gradivo. Nastavni predmeti iz polјoprivredne struke bili su ovi: zemlјoradnja, gajenje pitomih bilјaka, voćarstvo i vino-gradarstvo, stočarstvo, živinarstvo i zadrugarstvo. Pored tih predmeta a s obzirom na naše prilike i potrebe održavana su u istoj mjeri predavanja iz higijene, veterine, nacionalne istorije i književnosti. Svi t. zv. osnovni predmeti: račun, fizika, kemija, geometrija, zoologija, botanika i dr. obrađivani su samo tada kada je to bilo neophodno potrebno za bolјe razumjevanje stručnoga predavanja. U samoj nastavi svaki se nastavnik ograničio na najelementarnije potrebe i najvažnija pitanja svoga predmeta. Svaki je nastavnik sasma samostalno — za sebe — sastavio teme, koje je obrađivao tako da opseg izabranog gradiva: bude u skladu sa raspoloživim vremenom. Pri radu se naročito pazilo na nivo shvaćanja i stanje naobrazbe učenika te prema tome i radilo. U ovakim tečajevima naročito se treba čuvati toga da nastava postane zamorna i dosadna. Držeći se toga ja sam naročito pazio na to da se u glavni rad unesu i redoviti razgovori i pričanja o najvažnijem i aktuelnim savremenim događajima. Da bi u tom radu još bolјi uspjeh bio nabavili smo — skioptikon i skoro svaku veče davali predavanja sa svijetlim slikama. Po jedan čas na dan bio je određen za čitanje narodnih pjesama, rješavanje zagonetki i poslovica ili čitanje lijepih književnih slika i opisa, a kako s mlađarijom ne treba zaboraviti ni igru i pjesmu vježbali smo svaki dan po 1 sat sokolske vježbe. Temelј radu i životu u školi bio je što druževniji odnošaj među samim posjetiocima škole, te među njima i učitelјima. Svi smo bili svjesni svoje dužnosti kao i toga, da je veoma kratko vrijeme zajedničkoga boravka i rada, te da ga za to treba što bolјe upotrebiti i što lјepše provesti. Za cijelo vrijeme tečaja ni jedan učenik nije propustio ni jedan sat predavanja niti se desio ma kakav neugodan incident među njima u slobodnim časovima. Uspjeh ma kakva bilo rada zavisi od toga, kako ga shvati i koliko mu je dorastao njegov izvršilac. Inače i najlјepše zamišlјen rad ostaje samo želјa. Pretpostavlјajući kod svakog nastavnika da je u svojoj struci potpuno spreman i iskusan od nastavnika ovakih tečajeva valјa tražiti veliku i osjećajnu lјubav prema zemlјoradničkom pozivu i nepokolebivo uvjerenje da će samo savjesnim i ispravnim radom među težacima i s njima moći doći do bolјega stanja našega sela. Nјihov rad valјa da bude prožet istinskim patriotskim osjećajem, koji treba da bude i razvijaju se kod svojih učenika. Teško je svima ovim zahtjevima udovolјiti. Ja sam međutim imao sreću da za saradnike u bijelјinskom tečaju imam lјude koji su i dobri saradnici i istinski prijatelјi sela. Za svaku se stručnu školu predpostavlјa i traži barem elementarna naobrazba, te se prema tome u njih primaju samo oni đaci koji su barem svršili osnovnu školu. Ja se nijesam mogao držati toga nazora. Među našim težacima, za koje se osnivaju ti tečajevi, ima najmanje 90% nepismenih. Bilo bi za to pogrešno i nepravo isklјučiti najveći dio težaka od blagodati toga obrazovanja. Ali još imade razloga, koji idu u prilog što širem krugu posjetilaca: Zimski tečajevi nisu škole za djecu nego za odraslu momčad i zrele lјude, kod kojih valјa više raditi živom riječi i razumom nego učenjem iz knjiga. Od posjetilaca, koji su se javlјali za naš zimski polјoprivredni tečaj ja sam tražio: 1. da dolaze u školu svojevolјno ili po želјi svojih starijih:. 2. da ne budu mlađi ispod 18-te godine i 3. da su se do toga vremena bavili odnosno da se još bave poljoprivredom. Meni se prijavilo oko 46 učenika. Iz razloga koje sam odmah u početku naveo u tečaju sam mogao zadržati samo 26. Od ovih su svi osim jednog ispunjavali tražene uvjete. Jedan je sam bio tek u 15-oj godini, ali i taj dječko i njegov otac toliko su me molili da bude u tečaju, da sam na to na koncu pristao. Pitaće neko, zašto ne mlađe od 18-te godine? Zato, što dječak na selu tek u 14-oj i 15-oj godini počinje zapravo da se bavi težim težačkih radom: oranjem, kosidbom, žetvom i dotle čuva stoku ili radi lakše poslove. Osim toga prije 18-te godine nije ni njegovo shvaćanje zrelo. Najpodesnije je vrijeme za tečaj poslije svršene vojne obveze do 25-te godine. Na koncu nekoliko riječi o samoj školi i njezinoj zadaći. Karakter rada i života školskoga ne smije javnosti davati povoda da sumnja ili krivo shvaća cilј ustanove, ili da je smatra kao nepodesnu za težaka. Naročito se ističe da se zimski polјoprivredni tečaj osniva u korist zemlјodjelaca. Sve znanje, što težak tu steče, valјa i mora da bude upotreblјeno u njegovoj vlastitoj ekonomiji u kući ili u najmanju ruku u polјoprivrednom zanimanju. Iz tih razloga treba da izostanu svi znaci i pojave iz kojih bi posjetioci mogli makar naslućivati, da im se tim tečajevima otvara nov put, kojim će pobjeći od svoga težačkog poziva. Naročito valјa da izostane ma kakvo izlavanje zvaničnih uvjerenja i svjedodžaba o polasku i svršetku škole.