Svaki roditelј, bez sumnje, želi: da odigne i odgoji zdravu, dobru, čestitu, vrijednu i valјanu djecu. — Drugim riječima rečeno želi: da sebi, društvu, narodu i državi vaspita i othrani zdrave lјude čvrstog karaktera, t. j. takove lјude, koji će ne samo sebi — nego i drugima dobro činiti, za druge žrtve podnositi i koji će, bez dužeg razmišlјanja, lako i brzo, u svakoj prilici, moralno raditi. — Ovakovo vaspitanje dati svojoj djeci i u tome ih duhu othraniti odista je koliko važan, toliko je vrlo težak posao, koji zahtijeva ne samo mnogo dobre volјe, istrajnog i promišlјenog rada, velikog i neiscrpnog požrtvovanja — nego i razborite roditelјske lјubavi. Samo razborita roditelјska lјubav moći će za svoju djecu sve učiniti i sve savladati, da od njih stvori čvrste karaktere. Naš narod misli: da najglavniji dio vaspitanja djece spada na školu. To je pogrješno mišlјenje. Glavni dio vas pitanja djece ne spada na školu nego na dom roditelјski. — Djeca se rađaju u domu roditelјskom i sama priroda upućuje na to da djeca njima i pripadaju. — Za roditelјe su djeca njihovo najveće blago te su im za srce prirasla. Oni za njih: rade, žive i osjećaju, pa je stoga roditelјska dužnost da svom zbilјom i usrdnošću rade i oko vaspitanja svoje djece. Roditelјi trpe i podnose najveće tegobe srca, ako im djeca nijesu dobra, a najsrećnijima se osjećaju ako su im djeca valјana i čestita. — U vaspitanje djece škola ide sa domom roditelјskim tek kao pomoćnik porodice. — Škola nastavlјa, nadopunjuje započeti vaspitni rad roditelјski i vodi svome cilјu po naprijed određenom planu. — Prema ovome: porodica i škola rade na istom zadatku, te su stoga i upućeni jedno na drugo. Ali, dom je roditelјski glavno mjesto, gdje se djeca vaspitavaju, a roditelјi njihovi vaspitači. Roditelјi rukovode sav rad u vaspitanju djece i škola ih samo ispomaže. Dom roditelјski stoga treba da bude kao neki hram za vaspitanje djece a roditelјi treba da budu glavni vaspitači, koji će vaspitanje izvoditi. Ako pogledamo na vaspitni rad današnjih roditelјa doći ćemo brzo do uvjerenja: da se u kući roditelјskoj često i mnogo zanemaruje, propušta i griješi. U mnogim našim roditelјskim domovima skoro se ne može ni govoriti o kakovom vaspitnom radu; jer su djeca prepuštena: sama sebi, ulici, okolini a često i uticaju razornog društva. — Istina: mnoga roditelјi — u borbi za nasušnim hlјebom — i pored najbolјe volјe ne mogu se posvetiti vaspitanju svoje djece, dok drugi radi svoga: uživanja, udobnosti, provodiva i čuvanja sebe to nehotice propuštaju. — Ovi potonji i ne shvaćaju kako — čuvajući sebe — ubijaju: sreću i život i budućnost svoje djece stvarajući — na taj način — od njih ološ i teret: društvu, narodu i državi. Oni propuštanjem svog roditelјskog vaspitnog rada, postepeno, stvaraju svojoj djeci za budućnost — kad odrastu: nesreću, nezadovolјstvoi pakao života. — Takovi roditelјi bolјe bi uradili, da nijesu ni rađali svoje djece. — No mi imamo i takovih roditelјa koji iz prevelike lјubavi prema svojoj djeci sebe ni malo ne štede, nego se žrtvuju svim bićem svojim samo svojoj djeci. Oni samo za njih žive, ali, iz prevelike lјubavi, svaku grešku djece svoje kroz prste gledaju u uvjerenju: kad odrastu neće takovi biti. No i ova prevelika lјubav roditelјska često može uroditi hrđavim plodom te takovi roditelјi mogu, posve nehotice, othraniti djecu hrđavog karaktera. — Ovi i ovakovi roditelјi, svojom prevelikom lјubavi, mogu besvjesno ubiti budućnost svoje djece. Stoga, ako hoćemo da podignemo zdrav i karakteran podmladak trebaju svi roditelјi, da se svom dušom svojom, srcem i razumom odadu radu oko podizanja i vaspitanja svoje djece, imajući vazda na umu: da svaki propušteni ili zanemareni rad, i svaka prevelika lјubav roditelјska, koja djeci sve propušta ili prašta može donijeti djeci: nesreću, nezadovolјstvo, težak i gorak život. Mnogi roditelјi i ne uviđaju svojih grešaka u vaspitanju svoje djece: stoga će dobro biti da zađemo u roditelјske domove, da vidimo šta se tamo radi. — Uzećemo samo najobičnije događaje iz svagdašnjeg života u domovima roditelјskim. Kraj kolijevke mati sjedi i radi. Čim dijete zaplače ili ga lјulј , ili ga uzima na ruke. — Prvo je nezdravo a ono drugo nehotice i neznano uči dijete hrđavoj navici. Mati, bez sumnje, zna, da li joj je dijete: zdravo, sito i čisto, pa ako jeste, a ono ipak plače, treba ga pustiti da plače; jer je to njegovo: razgovaranje, hodanje, pjevanje i rad. — Proplakaće, pa će i ušutati, a time će se ujedno i naviknuti, pa neće poslije ni plakati. — Ovakav rad preporučuje materama naš vrlo uvaženi lekar vaspitač Dr. V. Bakić. — I koja mati posluša ovaj savjet neće imati muke sa othranjivanjem svoje djece, a koja ne posluša nego ga odmah diže i uzima na ruke čim zaplače i ne zna, da ga već u bešici vaspitava : da se mora vršiti njegova volјa. — Ako dijete nije zdravo, nije sito i nije čisto mora se sve učiniti, da se to otkloni — i onda se ne smije pustiti da plače. No, hajd'mo dalјe ! Dijete je počelo progovarati. — Čim roditelјi udovolјe djetinjem prvom »neću« doći će docnije »neću« na svaku roditelјsku zapovijest; stoga roditelјi ne smiju popustiti djetinjem ili jednom »neću« nego ga kod prvog »neću« treba savjetovati, poukama, lijepim — a ako ovo sve ništa ne pomaže — onda i malo oštrijim tonom i postupkom — a ne podmićivanjem i maženjem — primorati da uradi baš ono, što mu je naređeno, i radi čega je reklo neću. Došlјednost roditelјska u ovakovim prilikama dovršće dotle da će dijete uvidjeti da njegovo »neću« ne vrijedi i — više neće tu riječ nikako ni upotreblјavati, nego sve izvršivati, što mu se naredi. Dijete je pošlo u školu. Zna se kada nastava počinje, i kada svršava. O tome moraju roditelјi da vode računa. Ne smije se dozvoliti da dijete odlazi u školu mnogo ranije, niti da se vraća kući mnogo kasnije; jer ako ono odlazi ranije a dolazi kasnije, bez sumnje je našlo sebi društvo s kojim se igra i zabavlјa. Dijete treba priviknuti da od kuće na vrijeme ide pravo u školu a tako isto da se na vrijeme vraća iz škole pravo kući. Koji roditelјi o tome ne vode računa, nego im djeca odlaze i dolaze kad god hoće, — nehotice i neznano privikavaju svoje dijete da traži sebi razna društva, koja vrlo često mogu biti i vrlo pokvarena, pa se uče: besposličenju, neučenju, klatarenju, skitanju a možda i kockanju. — A tek toliko strašno griješe roditelјi ako za neuspjeh svoga djeteta u naukama pred djetetom samim ruže: učitelјa, učitelјicu, profesora i školu uopće. — Umjesto ovoga ruženja od mnogo veće bi koristi bilo, da su dijete posavjetovali, pa i izružili i kada bi — otac ili mati — otišli u školu, da se raspitaju kod nastavnika za svoje dijete zašto ne uspijeva u naukama, pa se onda zajedno još i posavjetuju i sporazumu: kako da se dalјe postupa sa takovim djetetom. Pred djetetom se ne smije nikada i ni u jednom slučaju ružiti nastavnik i škola. Roditelјi često griješe s toga jer nijesu imali prilike, ili jer u opće ne znaju, čitati takove knjige, iz kojih će se poučiti kako da vaspitavaju svoje djecu, pa stoga u onome trenutku, gdje bi im potrebna bila vaspitna taktika, ne znajući što da rade, učine grešku. — Da se vidi kako roditelјi mogu griješiti posve nenamjerno iznijeću ova tri primjera iz života, koji će skoro u svakoj kući mogu dogoditi: 1) dijete posve nehotice razbije nešto, n. pr. čašu, tanjir, šolјu i t. d. a otac, ili mati, dođu u razjarenost i istuku dijete: jer im je nanijelo materijalnu štetu; 2) dijete nešto hotimice slaže i time učini odista jednu veliku grešku koja vodi budućoj nesreći djetinjoj. Roditelјi ga radi toga samo izruže a dogaća se, gdjekada, i to da se neki roditelјi i obraduju: jer u tome vide neku lukavost svoga djeteta, koja će mu u životu možda često i zatrebati, pa se stoga već sada malo i ponose; jer će im se dijete znati snaći u životu i današnjem svijetu; 3) otac — ili mati — ugledaju neku osobu gdje im dolazi u pohode, ili možda duguju dotičnoj osobi. Bilo jedno, ili drugo ne trpe je, pa kažu svome djetetu: da ode i da kaže dotičnoj osobi da nijesu kod kuće ni otac, ni mati. — Time roditelјi uče svoje dijete laganju, tome najvećem poroku. Kako su strašne greške roditelјske u ova sva tri slučaja. Kod prvog slučaja umjesto kazne trebala je jedna lijepa pouka djetetu, da u životu treba uvijek dobro paziti, kada se što radi, da se ne pravi šteta, jer se novac s mukom zarađuje. — Kod drugog slučaja trebalo je umjesto onog neznatnog ruženja, a još gore umjesto onog veselјa što im se dijete znalo snaći — trebalo ga je dobro i osjetno kazniti jer: »Iza jedne laži ide druga, treća, najpre mala, a posle veća i veća«, kaže naš Čika Jova. — Kod trećeg pak slučaja greška je roditelјska najveća; jer oni sami uče svoje dijete laganju a: »Ko rado laže, rado i krade« posve opravdano i tačno kaže to naš prosti narod. Pa i ove se greške roditelјske čuju, u mnogim našim roditelјskim domovima, a osobito po selima, kada dijete nešto odmah ne uradi onako, kako mu je bilo zapovjeđeno, pa se čuje, gdje otac — ili mati — viču: >Ne hodio, da Bog da!«. — »Obješen b i o, da Bog da!, — »Hajde, ne došao!«, — »Grom te ubio!«,. — »Ne bilo te, da Bog da!« i t. d. Ne manje su strašne greške roditelјske i one, kada pred svojom djecom psuju i najbezobraznije riječi izgovaraju. Još je strašnije kada otac pijanči a mati skraćuje u kući vrijeme u društvu »kućnih prijatelјa«. — Treba li se onda čuditi kada takova djeca, kasnije u tome pogledu još i prevaziđu svoje roditelјe, jer nije badava rečeno: »Kakav otac, takav sin; — kakva mati takva kći«. Ovo nekoliko primjera tako jasno govore o greškama roditeljskim u pogledu vaspitanja svoje djece, a moglo bi se takovih i sličnih primjera još vrlo mnogo navesti, da se vidi, što sve roditelјi griješe. — No i ovi navedeni primjeri mogu dobro poslužiti, pa da svaki roditelј dobro ispituje svoj rad u pogledu vaspitanja svoje djece, pa da se čuva svega onoga što ne vodi dobru. Kada bi sada iznosili i one greške roditelјske koje čine vaspitavajući svoju odraslu djecu, t. j. kada im djeca postanu mladići i djevojke — odvelo bi nas daleko. — Danas većina roditelјa — svaka čast izuzecima — puštaju svoje sinove i kćeri da uživaju, da se provode, ili kratko rečeno: da rade šta hoće — izgovarajući se: neka se provedu, kada se udome neće. Pa, šta viđamo kod današnjih mladih brakova! I opet svaka čast izuzecima! Muž traži od žene da mu vodi kuću, kao što mu i mati vodi, a žena ne zna; jer ju je mati štedjela i čuvala. Žena traži od muža: da se nosi po modi, i da bolјe uživa nego što joj je bilo u kući roditelјskoj; jer se zato i udala; da joj u svemu bude bolјe. — Muž joj to sve ne može stvoriti, jer mu njegovi prihodi ne dozvolјavaju i t. d. — I, šta sada nastaje ? ! Ne treba o tome govoriti; jer to, danas, viđamo skoro svuda. Ali: nijesu kriva djeca, nego roditelјi; jer ih nijesu vaspitali kao što treba. Sarajevo, Stevo Kaluđerčić umirovlјeni direktor bivših orpskih osnovnih i više devojačke škole.