Sveukupna naša polјoprivredna proizvodnja nalazi se danas u vrlo teškom stanju. Polјoprivredni stručnjaci, čiji se podaci mogu smatrati sigurnim, iznijeli su stvarne dokaze još 1928 godine, da proizvodnja pšenice i kukuruza u Vojvodini, Srijemu i drugim žitarskim oblastima ne daje nikakvu rentu. Zamislite ekonomiju koja daje vagon pšenice, vagon zobi, vagon ječma i vagon kukuruza. Ta ekonomija bi obuhvatala 30—40 ha najbolјe zemlјe. Ukupni bruto prihod sa takve ekonomije iznosi Din. 22.500.— (vagon pšenice 8000.— Din., vagon zobi 4.500.— Din., vagon ječma 4000.— Din. i vagon kukukuruza 6.000.— Din. po današnjoj berzanskoj cijeni). Cijeli taj prihod zalegne za režijske troškove obrađivanja, za amortizaciju alata, zgrada, uloženog kapitala i dr. Drugim riječima ta ekonomija svake godine pojede samu sebe. S toga u pomenutim oblastima i pored pravoga bogatstva u hlјebu i drugoj hrani svake vrste zemlјoradnik nema novca kao likvidnoga sredstva za promet i za podmirenje onih potreba kojima je porijeklo van granica vlastite ekonomije. Zbog toga on sve više steže i ograničava podmirivanje vlastitih potreba ili kako se to kaže u prenesenom značenju njegova kupovna snaga postaje sve slabija. Odatle konačno i pojava da ti zemlјoradnici teško podmiruju sve svoje javne obveze: poreze, javne daće i privatne dugove. U manje gladnijim, više brdovitijim i planinskim predjelima, gdje je jača proizvodnja voća i stoke nego žita, bilo je stanje zemlјoradnika povolјnije sve do 1931 godine. Nasuprot jeftinoj nabavci žita, potrebnog za ishranu, stajala je prilično dobra i koristonosna prodaja stoke i njezinih proizvoda. I prodaja voća naročito šlјive i jabuke, donosila je prihode koji su znatno prelazili izdatke. Brdski i planinski selјak stočar — bio je za kratko vrijeme u bolјem materijalnom položaju od nizinskoga i ravničkoga zemlјoradnika. Ali danas je nastala potpuna nivelacija u tim materijalnim odnosima. Oskudica novca zahvatila je stočara kao i zemlјoradnika samo s tom razlikom što je kod prvoga neimaština mnogo osjetlјivija jer on nema dovolјno vlastitog hlјeba za ishranu a nema ga zašto ni kupiti. Sada su i u ovakim oblastima pojave o nepodmirivanju svojih obveza još češće i teže. Ovu tešku situaciju, u kojoj se danas nalazi naša polјska privreda otežava ta okolnost, da naš selјak nema svojih stručnih i staleških organizacija, koje bi vodile brigu o njegovom teškom stanju i koje bi radile na tome da ga pomognu i spasu. Zemlјoradničke zadruge, kao jedine ustanove od kojih bi mogao imati pomoći, najvećim su dijelom paralisane zakonom o zaštiti zemlјoradnika, koji ih je svrstao u istu kategoriju kreditora sa privatnim bankama i privatnim trgovcima. Ovo teško stanje otežava zatim i ta okolnost što se ne vodi dobra polјoprivredna politika. Za ilustraciju ja ću navesti samo ovaj slučaj: lanjske godine upropastila je rđa 50% prihoda pšenice. Trgovci a naročito mlinari (posjednici velikih mlinova) shvatili su odmah situaciju pa su složno udarili anatemu na pšenicu zv. »prolifik«, koja se jedina održala protiv rđe i dala dobre prihode. Ne samo pojedinačno nego složno i preko svojih stručnih organizacija oni su podigli viku da ta pšenica nije dobra jer ne daje najbolјe brašno za pecivo. Cilј je bio jasan. Zbog toga manjka u prihodu cijena prolifik pšenica je bila stalno u porastu. Trebalo je oboriti cijenu toj pšenici. Palo se na lјepak akciji mlinara, složilo se s njihovim gledištem i samo doprinijelo obaranju cijene pšenice porijekla »prolifik«. Ali imade i iz ranijih godina još drastičnijih slučajeva iz kojih se vidi da o polјoprivredi svako hoće da vodi brigu, naravno sa svoga stanovišta a na štetu pravih zemlјoradnika. U trgovini se na pr. vrlo često ističe standardizovanje polјoprivrednih proizvoda. To znači utvrđivanje najbolјih tipova i sorti mimo kojih se drugo nebi smjelo iznositi na trg. Ovo traže trgovci da bi zaštitili svoje interese iako ovako traženje u našoj državi znači stvarno jednu besmislicu. Kod nas je danas takvo stanje u polјoprivrednoj proizvodnji da ni za najvažnije naše proizvode ne znamo šta je najbolјe i kako bi moglo biti najbolјe. Da bi došli do toga znanja morali bi imati u raznim oblastima naučne ogledne ustanove koje bi tek nakon višegodišnjih proučavanja mogle dati neke pozitivne rezultate. Tako rade sve američke i evropske države u kojima se istinski vodi računa o podizanju i unapređenju polјske privrede. Najvećim dijelom ili tačnije dobre dvije trećine naše današnje polјoprivredne proizvodnje počivaju na empiriji t. j. na pojedinačnom mskustvu. To najjasnije izraženo u našoj narodnoj poslovici: »Pleti kotac kao i otac«. S takvom polјoprivredom mi stojimo nasuprot tehnički usavršenoj i stručno dobro organizovanoj i zaštićenoj polјoprivredi zapadne Evrope i Amerike. Najzad glavna i upravo najteža okolnost od koje trpi naša polјoprivreda i sami polјoprivrednici leži u dubokom jazu koji postoji između našeg sela i grada. Najveći dio naše intelektualne radne snage, koja je skoncentrisana po gradovima ne pozna prave potrebe i nevolјe sela, nema razumijevanja za njih i ne interesuje se za njih. Intelektualni grad i zemlјoradničko selo su dva posebna svijeta koja se ne razumiju i koja se prijeko gledaju. Sa ovakvim stanjem naše polјoprivrede kakva je danas mi neminovno idemo ka pauperizovanju zemlјoradnika dakle najbrojnijeg dijela našeg naroda. Iz ovog stanja i iz ove situacije ne možemo se spasiti dosadašnjim palijativnim mjerama ni neiskrenom polјoprivrednom politikom koja iz jedne ruke daje a drugom oduzima od zemlјoradnika. Odlučne mjere za spas bile bi ove: Potrebna je preorijentacija cjelokupne naše polјoprivredne proizvodnje. Plan za takovu preorijentaciju treba da izradi Ministarstvo polјoprivrede uz saradnju svih današnjih zemlјoradničkih ustanova i organizacija. Ako taj plan budu izrađivali sami činovnici Ministarstva bez saradnje stručnih i narodnih zadružnih organizacija on neće valјati. Uporedo s tim treba provesti organizaciju prodaje polјoprivrednih proizvoda. Pri tom je neophodno potrebno da se polјoprivredi skinu s leđa svi oni tereti koji su joj nametnuti u cilјu tobožnje zaštite i podizanja naše domaće industrije. Treba bezodvlačno reorganizirati cjelokupnu polјoprivrednu službu i riješiti je administrativnih veza. Današnji polјoprivredni službenici nijesu ništa drugo do kancelarijski radnici a to ne mogu i ne smiju biti intelektualni javni funkcioneri koji treba da preporađaju selo polјoprivredno i socijalno. Rad agronoma i drugih polјoprivrednih stručnjaka mora biti vezan uz polјoprivredne stručne i naučne ustanove s jedne strane a s druge uz narodne ustanove u prvom redu zadružne a potom i sve one kojima je cilј podizanje polјoprivrede. U takvoj vezi oni će s jedne strane biti stalno u dodiru s naučnom polјoprivredom a s druge strane s narodnim potrebama i želјama. Treba svestrano iskreno i obilato pomagati privatnu inicijativu i privatni solidan rad na podizanju polјoprivrede. Treba iz polјoprivrede izbaciti dnevnu a naročito stranačku politiku. Paralelno s tim mjerama a u jednakoj mjeri sa podizanjem gimnazija i drugih srednjih škola po gradovima treba razvijati polјoprivredno školstvo i podizati naučne polјoprivredne ustanove sa zadatkom da ispituju naše polјoprivredne prilike i utvrde uslove pod kojim se mogu najpovolјnije razvijati pojedini proizvodi naše zemlјe. Mi i danas imademo nekoliko takvih ustanova ali s vrlo slabim materijalnim dotacijama i bez jedinstvene ogranizacije i planskog rada. Te uslove treba vezati s našim najvišim naučnim polјoprivrednim ustanovama — polјoprivrednim fakultetima — i ustanoviti tako neposrednu vezu naučne s praktičnom polјoprivredom. Treba podizati polјoprivredne škole i pomoću njih i kratkoročnih polјoprivrednih tečajeva širiti najpotrebnije znanje iz polјoprivrede među zemlјoradnicima. Mi se ubrajamo u Evropi među najzaostalije zemlјe s obzirom na polјoprivredno obrazovanje zemlјoradničkog naroda. Treba imati bar jednu ustanovu koja će stručno proučavati polјoprivredna i socijalna pitanja sela. Mi ni sa ekonomske ni sa socijalne strane uistinu ne poznajemo naše selo. Prema tome i sav dosadašnji rad na podizanju polјoprivrede i sela ili je prosto kopiranje inostranstva ili se vrši na dobru sreću.