Težak je posao težakov a bio bi još daleko teži da ga u njegovom poslu ne pomažu bezbrojni nevidlјivi prijatelјi. Ti nјegovi prijatelјi jesu sitna bića, koja žive u zemlјi i u njoj stvaraju nove uslove za razvoj gajenoga bilјa. Pomoću njih ona (zemlјa) buja, raste i podiže se. Osobine svoga života, oni prenose na nju i omogućuju joj da uz težakovo obrađivanje može da hrani gajene bilјke. Ogromna je množina tih najsitnijih živih bića koje nazivamo jednim imenom mikroorganizmi. Američki ispitivači plodne površine zemlјine našli su da na jednom hektaru površine u sloju dubine 40 cm ima 200—400 kg tih sitnih živih bića. A kako su sitna upravo nevidlјiva ta bića najbolјe ćemo svatiti ako kažem, da ih u 1 gramu zemlјe ima 40—100 miliona na broju. Nјihov život vezan je za onaj dio zemlјine površine koji težak obrađuje, dakle za oranicu ili mekotu u kojoj gajeno bilјe ima svoje korijenje. Jedni od tih veoma sitnih bića imaju zadaću da pripremaju hranu koja se nalazi u zemlјi kako bi je bilјka mogla lakše uzimati. Taj dio sitnih bića nalazi se većinom u dubini u koju dopire korijen razvijene bilјke. Nјih ima najviše u dubini od 10—20 cm. Druga od tih sitnih bića nalazi se u dublјim slojevima oranice i služi u glavnom zato da tu oranicu svojim radom priprema i osposoblјava da i ona može poslužiti kao podloga za ishranu gajenih bilјaka. Oni dopiru u dubinu od 60 cm a preko te dublјine ima ih veoma malo. Ti slojevi zemlјe u kojima nema mikroorganizama zovu se sterilni. Najsitnija bića što se obično nalaze u području korijenja gajenog bilјa imaju mnogovrsne zadaće. Kada težak na pr. poore zemlјu i ostavi je u pooranom stanju da se složi, onda je djelovalјe tih sitnih bića nevjerovatno snažno i blagotvorno po dalјe uređivanje zemlјe i njezino pripremanje za sjetvu. Izlučivanjem raznih gasova, naročito uglјične kiseline, ta sitna bića uplivišu ne samo na fizički sastav zemlјe, na t. zv. strukturu zemlјe, nego uplivišu jedni na stvaranje, drugi na rastvaranje hranjivih materija, treći na razvoj drugih sitnih organizama za koje se ne može reći jesu li bliže životinjama ili bilјu. Nakon izvjesnog vremena, kada poorana zemlјa leži netaknuta, počne se na njezinoj površini hvatati tanka zelena prevlaka. Obično se u praktičnom radu težakovom to stanje označava da je zemlјa nadošla i da je vrijeme da se nastavi sa novim obrađivanjem. Kao što kod mješenja hlјeba domaćica mora da metne kvas da bi pod djelovanjem kvasa hlјeb nadošao, tako isto djelovanje imaju sitne bakterije u zemlјi kada zemlјu pooremo i ostavimo da u tom stanju odleži. Za razvoj tih bakterija, odnosno za njihovo najpovolјnije djelovanje, neophodno su potrebni izvjesna vlaga, toplina i pristup vazduha. Ako nema jednog od tih faktora, djelovanje bakterija je smanjeno. Naročito ako nestane vlage i topline, rad njihov može da bude potpuno prekinut. Ta sitna bića mogu se nalaziti u svakoj oranici, ali ne u jednakoj mjeri i množini. Najviše ih ima u ugarenoj zemlјi t. j. u oranici koju pustimo da preleži bez usjeva a koju u toku lјeta ipak obrađujemo (oremo, drlјamo i valјamo). Nešto manje ima ih u oranici koja je bila pod krmnim bilјem (djeteline, lucerka, grahorica) a najmanje u oranicama na kojima je bila ma koja vrsta žita. Ispitivanjima utvrđeno je, da se bakterije veoma množe u zemlјi, kada lјeti pooremo otrn odmah po žetvi i kada blaga kiša natopi zemlјu. Čak je i to utvrđeno, da više koristi donese zemlјi lјetno pooravanje strni nego slabo gnojenje zemlјe stajskim gnojem. Po vrstama zemlјe bakterije se najjače množe u krečnim, nešto slabije u ilovastim i glinenim a najslabije u mokrim i barovitim zemlјama. U barovitim ziratima stvaraju se razne kiseline u zemlјi, koje ometaju razvoj bakterija a pomažu razvoj onih vrsta glјivica što prouzrokuju plijesan. Stoga razloga ne može ni đubre da trune u mokrim zemlјama nego se uplesnjivi i utreseti. U zajednici sa ovim mikroorganizmima i u međusobnom pomaganju stoje veoma sitne bilјke (alge). Po porastu tih sitnih bilјaka na površini (zelena prevlaka) može se da zaklјučuje na prisustvo i na djelovanje mikroorganizama u zemlјi. Alge su veoma važne zbog stvaranja dušika u oranici. Pored ovih veoma sitnih bića oranica je prepuna i drugih stanovnika. U njoj živi sva sila insekata, njihovih larvi i lutaka. Zatim sva sila crvića, stonoga, češlјeva, glista, pauka i spuževa; po tom malo krupniji gmazovi: zmije i gušteri i od sisavaca: miševi, rovke i krtice. Svi ovi svojim prisustvom i svojim radom u zemlјi dadu oranici osobine živog organizma tako da se u nauci, zadnjih godina, oranica ne smatra mrtvom materijom. Veoma veliki dio insekata i njihovih larvi čine štetu u oranici, jer podgrizaju ili korijenje ili same bilјke na pr. larve kokica, ugarnjaka, skočibuba, mrmaka, žitnih sovica; zatim razni buvači, stjenice, gusjenice, skakavci i t. d. Ali oni imaju svoje prirodne protivnike, koji ih više potamane nego sva vještina i znanje lјudsko. Naš čovjek kaže: »Ima i nad popom pop«. Tako je i u prirodi. Kolikogod ima štetočina težakovom radu i nastojanju toliko ima i njegovih prijatelјa. Oni uništavaju štetočine u polјoprivredi i tako održavaju ravnotežu između štetnih i korisnih prirodnih stvorenja. Neobično veliku ulogu u izmjeni strukture oranice i u popravlјanju njezinog fizičkog sastava igraju kišne gliste ili gujavice. Boraveći u zemlјi i prolazeći kroz slojeve oranice glista mora najveći dio svoga puta da prevali na taj način da zemlјu buši i da svu tu zemlјu guta i propušta kroz svoje tijelo. Prožvakanu i sa bilјnim ostacima izmiješanu zemlјu izbacuje potom kroz probavne organe. Te njezine izmetine obično nalazimo po površini u malim, sitnim gomilicama. Najpoznatiji prirodni naučenjak Darvin utvrdio je da na jednom hektaru oranice živi prosječno 34.000 kišnih glista. Drugi naučenjak — Jordan — utvrdio je da one za deset godina stvore na površini 2—3 cm debeo sloj trošne zemlјe crnice. Na taj način, veli naučenjak Darvin, svu današnju oranicu ili najgornje slojeve njezine stvorile su kišne gliste. On ide i dalјe pa kaže da prastari spomenici, građevine, nasipni kanali i t. d. ne propadaju u istinu u zemlјu nego ih zemlјom izbačenom na površinu zatrpavaju gliste. On napominje da su u pradavna vremena pretci današnjih glista bili po jedan do dva metra dugački pa prema tome i deblјina njihova tijela je bila mnogo veća. Ostaci takih glista nalaze se i danas u Australiji i velike su kao naše zmije. Od većih životinjica koje stalno prebivaju u zemlјi i vezane su svojim cijelim životom za nju ističem krticu. Nјezina radnja poznata je svakome težaku. Na oko ona se sastoji u tome da izbacuje čitave hrpe zemlјe na površinu. Ali ona to čini tražeći ili progoneći razne insekte i njihove ličinke što žive u zemlјi. Rad krtičin od velike je koristi po zemlјoradnju. Ona živi skoro uvijek u zemlјi i progoni neprestano crve, gliste, puževe, miševe, guštere i zmije. Tamani dakle životinje koje u velikoj mjeri nanose štetu polјoprivredi. Nјezin stan je stalno pod zemlјom. Smješten obično pod kakvom stijenom, među žilama drveta ili pod kakvim grmom. Iz tog svog stana ona izlazi u lov svakog dana 5—6 puta. Veoma je proždrljiva i nezasitna. Prirodnjaci su utvrdili da ona dnevno pojede toliko hrane koliko je sama teška. Ondje gdje nema krtica, kao na pr. u odviše krševitim i kamenitim zemlјama, tu je šteta, od raznih insekata odnosno njihovih larvi daleko veća nego u predjelima gdje krtica stalno boravi. U polјoprivredi često puta, bilo iz neznanja bilo iz krivog shvaćanja, progone krticu. Ako čini osjetlјive štete na pr. u toplim lijehama i u mladim rasadnicima, onda je ne treba ubijati nego je treba samo odbiti iz tih mjesta. To se postizava na taj način da se kroz zemlјu polože katranisane krpe ili vrpce. Oštar miris od katrana odbija krticu. To isto dejstvo može da ima i petrolej. Katkada se i na gliste tuže težaci naročito baštovani da im nagrizaju lišće mladog rasada. Ni u tom slučaju nije potrebno uništavati gliste. Dovolјno je mjesta, gdje se one pojavlјuju, nakvasiti cijeđu krompirove ili paradajzove cime ili orahova lista. One ne podnose oštar zadah tih cijeđi i odmah ostavlјaju takva mjesta.