Za zadružni pokret, koji sve više i više maba uzima, ne može se reći, da je ustanova novijega doba. Zadrugarstvo je, samo u drugom vidu, poznato još od vajkada svijem slovenskim narodima, a naročito naina na jugu, imajući na umu samo naše esnafe, porodične zadruge, uzajamne radnje, kao inobu i pripomoć i dr. Sve to nije vještački obrazovano, nego ga je izazvala nužda vremena, koja je ljude natjerala, da se združe i da zajedničkim silama porade na poboljšanju, odnosno na obrani svojih sopstvenih interesa. Istina, da je prije baš u kolijevci takovih zadruga bio u uskoj svezi sa privrednim radom skopčan i politički; ali oko polovice prošloga vijeka poče pravi moderni zadrugarski pokret, koji se ograničio na isključivo privredni rad. Današnjem zadrugarstvu, kojemu je kolijevka carevina Njeemačka, udariše temeljni kamen F. H. Schultze iz Deliea (Saksonija), koji je poradio na blagostanju radničkog i zanatlijskog staleža i Fridrik Viljem Reifeisen iz sela Hania (Pruska), koji se opet više zauzeo, da poboljša onda kukavno stanje njegovih seljana. Pošto nas ove potonje više zanimaju, to ćemo koju opširnije progovoriti o seIjaekim zadrugama za štednju i zajam. Kao što već rekosmo, otac seljačkih zadruga je Fridrik Viljem Reifeisen, a rodio se u Hamu, seocetu na rijeci Sig 30. marta 1818. Po svršetku osnovne škole bio je u vojništvu, gdje je postigao čast topničkog stražmeštera, a nakon odsluženog vojništva, postavi ga vlada god. 1843. za okružnog bilježnika u okrugu Majncu. Godine 1845. bijaše načeluik od 33 mjesta. Kao takav zvaničnik dočekao je i gladnu 1846./47. godinu, te vidivši, na koje je grane pao siromašni seljak ušljed bezdušnib zelenaša ), dogje kao inače pametan čovjek na zarnisao, kako bi se dalo toj bijedi stati na kraj. Razmišljajući i u dogovoru s prvacima iz naroda zaključi, da se tome bijednom stanju jedino zajedničkim samopomaganjem može učiniti kraj. — Eto to je bio povod, da je Reifeisen 1843. god. osnovao prvu seljačku zadrugu. S prva kraja bijaše ova prva seljacka zadruga kao makovo zrno mala i neznatna, ali zahvaljujući njezinoj vrijednosti i koristi, koju su njezini zadrugari od nje vidjeli, otevši se iz kandža nesretnib zelenaša, nije dugo prošlo, a ona je već bila uzor ne samo njezinoj okolini, nego i daljim krajevima tako, da danas po tome primjeru postoje u samoj Njemačkoj oko 35 biljada selfačkib zadruga. Odavle se je ova ustanova raširila po austrougarskoj monarhiji, Srbiji, Bugarskoj i dr. Sve se to ugledalo u onu zadrugu, koju je oživotvorio jedan nekada neznatan džematbaša Fridrik Viljem Reifeisen i na tome se načelu i dandanas radi. U sedamdesetoj godini života ispusti Reifeisen svoju plemenitu dušu. Reifeisen ljubljaše svoj narod, a osobito seoski, kao malo ko, a njegovom poduzetnom duhu, oštroumlju i njegovoj izvanrednoj vještini, kako treba danas doskočiti onoj „borbi za opstanak", nije ništa moglo na put stati, a da ne oživotvori ono, što danas sav svijet i nakon više od polovice vijeka drži za veliko čovjekoljubno djelo, a to je seljačka zadruga. Poznata je stvar, da je seljaku puno teže imati ličnog kredita, nego li zanatliji ili trgovcu. Uzrok tome leži u tome, što materijalno stanje seljaka ne može kapitalista tako lako prosuditi, pošto ni sam seljak i ne gledajući na to, što on ne dozvoljava, da mu iko u njegovo imovno stanje zaviruje, ni sam ne zna, u kojim se okolnostima nalazi. Evo baš ovo je ona velika opasnost za seljaka, koja je dobro došla seoskijem zelenašima, a koju priliku oni i upotrebljuju. Ko poznaje seljaka i njegove prilike, mora priznati, da čak i srednje stojeće seoske gazde, a kamo li siromašni seljak, po čitave mjesece oskudijevaju s novcem, i to s toga razloga, što samo jednom u godini dogju do novca, a to je iza žetve. Njemu treba češće, a po malo novaca, kao za nabavku sjemena, stoke, sprava, zu daciju, ili u slučaju smrti i dr. Takove male svote, koje su mu neophodno nužne, ne može seljak uzajmiti od štedionice, koja za osjeguranje uzajmljenog novca zahtijeva hipotekarne zaloge; nego je prinugjen uzajmiti na kojem drugom mjestu, što je često skopčano s mukom i troškovima, koji ni u kakvom razmjeru ne stoje s uzajmljenim novcem. Naš seljak ne obraća se rado radi zajma ni svoga komšiju ili poznatoga, s toga, da mu ne moi'a odati svoju noveanu nepriliku. Na taj način on je primoran te manje svote novaca uzajmiti od zelenaša. Ovi mali dugovi, skopčani sa nerazmjerno velikijem interesom, nabujaju vremenom i do velike svote, te na koncu konca seljak je primoran za isplatu svoga duga uzeti veći zajam uz zalogu nepokretnina. Na taj način imanje je tako opterećeno, da se teško i isplati. Rashodi ne stoje ni u kakvom razmjeru sa prihodima i takav posjed dogje najpošlje pod stečaj. Jedini način, da seljak za pokriće svojih potreba pribavi nužni novac je taj, da stupi u svezu sa kojom seljačkom zadrugom. Seljačke zadruge za štednju i zajam, ustanova je, koja imade materijalni i moralni cilj. Seljačka zadruga ujedinjuje seljane jednoga sela ili općine, kojima je cilj, da se zajednički bore protiv samoživnica, koji se bez obzira na druge ljude samo za se britiu; zadruzi je nadalje cilj, da utvrdi zadrugarstvo, u kome se jači zauzima za slabijega, da mu olakša breme nositi, da mu u nevolji priteče u pomoć, gdje se slabiji, bez da je osobno od jačega zavisan, može podignuti. Zadruga je mjesto, na ko;e se zadrugar može s povjerenjem obratiti u svako doba, bez da se boji, da će se neko njegovom nevoljom okoristiti. Zadrugi je cilj, da upucuje svoje članove na štednju, da ih odvraća od lakomišljenosti a privikava na red. I ako se riješenjem gore u potezima navedenib zadataka ne može sa svijem odstraniti nevolje i potrebe poljoprivrede, to se može s tijem vrlo mnogo učiniti za blagostanje i odgoj naroda, i to tijem više, što je u ovom slučaju govor o takovom poslu, kojim se mogu baviti i oni požrtvovani i valjani ljudi, koji daleko stoje od svakog političkog rada. Zadrugarstvom se je dokazalo, da je onaj posao od najboljeg uspjeha, čiji je djelokrug ograničen na što manju okolicu, da je ujedinjenje na zajednički rad u stanju prijašnjim rascjepkanim radnim socijalnim slojevima otvoriti oči i uvjeriti ib o njihovoj zajedniekoj nevolji i dobru, te kako se iz toga najlakše izravnaju različiti zahtjevi, kako se socijalne razmjerice dadu lakše izmiriti, nego li najdužim i najljepšim govorima, te na koji način a za kratko vrijeme pogje za rukom duševnom vogji, da to sve izjednači i da poradi u smislu božije riječi: „Ljubi svoga bližnjeg, kao i samog sebe!" Ovakove zadruge počeše se i u našoj Posavini osnivati. Dakako, da se je od strane naše vlade vrlo pozorno postupalo pri odobravanju dotičnih pravila. Glavna tačka bila je, eda li da se usvoji ograničono ili neograničeno jarastvo. S obzirom na naše privredne i agrarne prilike, kao i na to, da je ovo jedna sasma nova ustanova u nas, usvojena su za našu Posavinu pravila seljačke zadruge na osnovu ograničenog jamstva. Prava Reifeisenova seljačka zadruga ustanova je na osnovu neograničenog jamstva. ali i u samoj Njemačkoj u njezinoj kolijevci imade dan-danas seljačkih zadruga, koje su na osnovu ograničenog jamstva. Ove potonje su u njemačkim provincijama Saksoniji i Pomoranskoj, a imade ih preko 600. Ovdje donosimo jedna pravila seljacke zadruge s ograničenim jamčenjem, koja su usvojena za Bosnu, iz kojih će naši čitaoci moći sve potanko razabrati. Pravila seljačke zadruge u I. Ustanova, ime, sjedište i zadatak zadruge. § 1 Na temelju ograničenog jamčenja zadrugara osniva se zemljoradnička zadruga u..................(§ 8.«). Ime je zadruge: „Seljačka zadruga s ograničenim jamčenjem u.......................“ Sjedište je zadruzi u................ ...............................,kotar ..................................., okružje..................... § 2. Zadatak je zadruzi, da pomaže svoje zadrugare u njihovim privrednim potrebama, da ih upućuje na pošteao i uredno življenje, da u njima budi svijest za štednju. Prema tome zadatku zadruga će dakle: a) nabavljati i davati zadrugarima jeftina zajma za privredne potrebe; b) primati od zadrugara i drugih novčane uloške na šteduju; c) uzimati novce u zajam i d) pomagati uputom, po mogućnosti i novcem, da se u području zadruge osnivaju druge zadruge u razne privredne svrhe. II. Članovi zadruge, njihova prava i dužnosti. § 3. Članovi ove zadruge mogu biti stanovnici općina ……………………bez razlike spola (§ 49.). Osobe, koje nemaju prava, da raspolažu svojim imetkom, t. j. malodobni, umobolni i rasipnici, koji su pod tutorstvo stavljeni, dalje osobe, koje se pod stečajem nalaze, ne mogu biti članovi ove zadruge. Isto se tako ne mogu u zadrugu primati takove osobe, koje su osugjene radi zločina ili radi prestupka počinjenog iz pohlepe, dokle god traju pravne pošljedice, koje su po kaznenom zakonu skopčane s osudom. Član ove zadruge ne može biti onaj, koji je već član druge koje zadruge, osnovane na osnovu istog ili još većeg jamčenja. § 4. Ko želi, da bude primljen u zadrugu, mora dati upravnom odboru a na ruke njegovog'a predsjednika pismeno očitovanje, kojim izjavljuje, da pristupa kao član u zadrugu, te priznaje, da su mu priopćene ustanove pravila, što govore o pravima i dužnostima članova, kao i imovinsko stanje zadruge. Ovo očitovanje (pristupnicu) ima potvrditi svojeručnim potpisom ili rukoznakom pred dvojicom svjedoka. Upravni odbor imade najkasnije za osam dana odlučiti o tome, eda li prihvaća pristup ili ne. O prihvatu pristupa imade se dotičnik obavijestiti, ime njegovo bez odvlake uvrstiti u „Spisak zadrugara" označivši dan pristupnoga očitovanja, dan prihvata istog i dan, kad je bio obaviješćen. Protiv odluke, kojom je upravni odbor odbio pristup, može se pismeno žaliti nadzornom odboru, koji konačno rješava. Upravni i nadzorni odbor nijesu dužni saopštiti razloge, s kojih su pristup odbili. Primljeni drug ima platiti u ime upisnine četiri (4) krune, te počinje onog dana biti član zadruge, kada je upravni ili nadzorni odbor donio dotični zaključak. § 5. Zadrugarstvo prestaje: a) kad zadrugar sam istupi iz zadruge; b) kad zadrugar bude isključen i c) kad zadrugar umre. Istupiti može član ove zadruge samo koncem poslovne godine, i to samo na taj način, da bar tri mjeseca prije svršetka poslovne godine upravnom odboru pismeno prijavi, da iz zadruge istupa. Razlozi, iz kojih upravni odbor može člana iz zadruge isključiti jesu: a) ako su iza njegova prijema u zadrugu nastale takove okolnosti, ili ako se istom kasnije saznalo za takove okolnosti, koje bi bile spriječile prijem toga člana u zadrugu, da su prije nastale iii da se prije za iste saznalo (§ 3.); b) ako član ne vrši dužnosti zadrugara (§ 8 ), dalje, ako primljene zajmove ne upotrebi u one svrhe, za koje je iste primio, ili ako inače svojim ponašanjem škodi interesu ili ugledu zadruge. Protiv riješenja upravnog odbora, koje se raora isključenom članu dostaviti preporučenim pismom uz povratnicu, ili po kojem organu zadruge u sopstvene ruke uz potvrdu u dostavnoj knjizi, isključeni imade pravo priziva u roku od 14 dana, računajući od dana dostave, na nadzorni odbor, koji konaeno rješava. Taj priziv može se podnijeti ili pismeno, ili se može prijaviti usmeno kod predsjednika ili njegova zamijenika. U potonjem slučaju dužan je predsjednik ili njegov zamjenik na zahtjev člana pismeno potvrditi dan, kojega je bio kod njih priziv prijavljen. Zadrugar, koji se iselio iz područja zadruge, ili koji se upisao kao član koje druge zadruge, osnovane na temelju iste ili još veće odgovornosti (§ 3 , alineja 3.), mora se iz zadruge isključiti, ako sam ne istupi. Kao dan kada je članstvo prestalo, smatra se u slučaju: a) zadnji dan poslovne godine, u slučaju b) onaj dan. kojega je dotično riješenje pravomoćno postalo, a u slučaju c) dan smrti. § 6. Iz zadruge istupivši zadrugari, a tako i baštinici (našljednici) njihovi, jamče vjerovnicima zadruge za sve one obaveze zadruge, koje su nastale do časa istupa, i to uz zgodno vrijeme, ustanovljeno u § 277. trg. zak., kao što propisuju ova pravila § 7 Zadrugari imaju pravo: a) da lično sudjeluju na skupštinama zadruginim s pravom glasanja (§ 49.); b) da ulažu svoj novac na štednju kod ove zadruge; c) da se u smislu ovih pravila služe zajraom novca, u koliko to dopuštaju sredstva zadruge. § 8 Dužnosti su zadrugara: a) članovi ove zadruge odgovorni su za dugove zadruge ne samo do iznosa poslovnih dijelova, na koje su se obvezali, nego osim toga još sa peterostrukim iznosom istih, dakle svaki najviše do 600 K; b) dalje je dužnost članova ove zadruge, uplatiti poslovne dijelove, na koje su se obvezali (§§ 4. i I1.a); c) držati se pravila zadruge, čuvati njezin interes i održati njezin ugled u svakom pogledu. III. Sredstva zadruge. § 9. Sredstva zadruge sastoje se: a) iz upisnine; b) iz poslovnih dijelova zadrugara; c) iz rezervnog londa; d) iz uložaka na štednju i e) iz zajmova. § 10. Upisnina (§ 4.) prelazi u vlastništvo zadruge i ne vraća se. § 11. a) Poslovni dio zadrugarski iznaša 100 (stotinu) kruna. b) Zadrugar, koji to hoće, može taj dio od jednora uplatiti. c) Zadrugari, koji nijesu u stanju poslovni dio odman uplatiti, imadu pravo tu svotu u roku od 100 nedjelja, po jednu (1) krunu svake nedjelje uplaćivati. d) Od dana uplate pošljednjeg obroka priina zadrugar kamate na cijeli poslovni dio (§ 53. e). e) Svaki zadrugar može imati samo jedan poslovni dio. f) Poslovni se dijelovi ukamaćuju po zaključku glavne skupštine. g) Poslovni dijelovi su svojina zadrugara, ali zadrugar kao takav ne može izvaditi svoj poslovni dio. k) Prijenos poslovnog dijela sa jednog zadrugara na koju drugu osobu, zavisi od zaključka upravnog odbora. § 12 Iz čistog dobitka stvara se rezervni fond, koji služi za pokriće štete, ako je bude. Rezervni fond se može plodonosno uložiti i u koji veći novčani zavod ili pretvoriti u državne, odnosno privatne vrijednosne papire ili u nepokretnosti. § 13. U slučaju, da rezervni fond ne uzmogne pokriti gubitke koje zadruga ima, razdjeljuje se gubitak na sve zadrugare prema njihovim ulošcima, te su zadrugari dužni tijem smanjene uloške nadopuniti do njihove prijašnje visine. § 14. Uloške na štednju može priraati zadruga ne samo od zadrugara, već i od drugih osoba, koje nijesu članovi zadruge. § 15. Glavna skupština iina odrediti, koliko će zadruga plaćati na štedovne uloške u ime kamata, (§ 53. e) i na poslovne dijelove (§§ 11. i 53. e). § 16. Svaki ulagač, koji nije zadrugar, prima uložnu knjižicu (uložnicu), u kojoj se ne smije ništa brisati, ni trgati, niti dodati, i u koju se bilježi svaki uložak i svaki povratak uz naznaku dana, mjeseca i godine, kada je učinjen. Na knjizi neka. bude pečat zadruge uz potpis predsjednika upravnog odbora ili njegova zamjenika, jednoga člana upravnog odbora i blagajnika, koji potvrgjuju i svaki pojedini uložak i povratak. Zadrugaru se potvrgjuju ulošci i povratci u knjižici. koja ga označuje kao člana zadruge, i u kojoj se iskazuje i uplata poslovnoga dijela. Uložne knjižice, koje se izdaju onima, koji nijesu zadrugari, glase ili na ime ulagača ili na kakav znak; ako glase na znak, zadruga smatra donosioca takove knjižice za njezinog vlasnika, te mu isplaćuje ulog i kamate bez ikakove svoje odgovornosti. § 17. Do 10 kruna vraćaju se ulošci odmah. Svote od 10 do 40 kruna moraju se otkazati na osam dana unaprijed; od 40 do 100 kruna na 14 dana; od 100 do 200 kruna na mjesec dana; od 200 do 600 kruna na tri mjeseca; od 600 kruna dalje na duže vrijeme po ugovoru. Ako u pošljednjem slučaju nema ugovora, onda na šest mjeseci. § 18. Kamate teku na one uloške, koji iznose najmanje dvije krune, i to od prvoga dana u slijedećem mjesecu. Pri isplati uloška računaju se kamate do konca onoga mjeseea, koji predhodi mjesecu, kada je isplata izvršena. Koncem svake godine obračunavaju se kamate na uloške i pridaju glavnici. Ako se ove kamate ne podignu u toku mjeseea januara, ukamaćuju se dalje sa glavnicom. § 19. Ako imetak zadruge i ulošei na štednju ne dotjeeu za potrebe zadrugara, može upravni odbor do one svote, koju je odredila glavna skupština podizati u ime zadruge zajmove kod novčanih zavoda i privatnih osoba. IV. Zajmovi zadrugara. § 20. Zajam od zadruge može dobiti samo onaj, koji je zadrugar i to u najvišem iznosu od 600 kruna (šest stotina kruna). § 21. Zajmove dozvoljuje upravni odbor, na koje se zadrugar ima obratiti s molbom, u kojoj mu treba kazati za što traži zajam, za tijem označiti, koliko želi, da mu zadruga pozajmi i uz koje rokove boće da zajam otplaćuje. Zajmovi se daju obično na šest mjeseei ili godinu dana, najduže na tri godine. § 22. Zajmovi se daju uz kamate, koje odregjuje glavna skupstiua i koje ne smiju iznositi više od l1/2% kamate, što zadruga plaća onijem, koji kod nje ulažu novce na štednju. § 23. Obično se daje zajam na pismenu zadužnicu, koju ima potpisati primalac zajma i jedan, prema prilikama i dva jamca (poruka ili defila), koji ne moraju biti zadrugari.Zadruga ne smije davati zajmove na mjenice. Zajmovi mogu se davati i uz zalog na pokretnine i nekretnine (hipoteku), u kojem slučaju ima odlučiti upravni odbor, da li osim zaloga trebaju još i jamci. Zajam se može dati bez svakog osiguranja u toliko, u koliko je pokriven uplaćenim poslovnim dijelom dužnika ili tražbinom, koja dužniku protiv zadruge pripada, makar da potonja još nije postala dospjelom. § 24. Zajmovi se mogu otplaeivati u obrocima: tromjesečnim, polugodišnjim, — kako se već sa dužnikom unaprijed ugovore. Ako dužnik ne bi mogao platiti dospjeli obrok na ugovoreno vrijeme, može mu se izuzetno odobriti produženje, ali samo onda, ako je te blagodati dostojan i ako tražbina zadruge nije u opasnosti, inače ima se zajam sudski naplatiti ili osigurati. § 25. Zadruga može tražiti povratak cijeloga zajma i prije isteka utvrgjenog obroka i bez otkaza: a) ako bi tražbini zadruge prijetila opasnost; b) ako primalac zajma ne bi upotrebio zajam u one svrhe, za koje mu je bio dozvoljen; naročito c) ako bi dužnik ili jamac (porukj novac, što su ga primili u zajam, uzajmljivali drugijem. U slučajevima označenim pod slovima b) i c) može se takova zloupotreba podijeljenog zajma kazniti isključenjem iz zadruge (§ 5., alineja 8.). § 26. Protiv odluke upravnog odbora, kojom se uskraćuje zamoljeni zajam, može se molitelj pritužiti nadzornom odboru, koji konačno odlučuje. § 27. Članovi upravnog odbora mogu dobiti zajam samo onda, kada na to pristane nadzorni odbor, koji mora odobriti i one obveznice, na kojima su članovi upravnog odbora potpisani kao jamci (poruci). § 28. U hitnim slučajevima (primjerice slučaj smrti u porodici, ili druge opravdano hitne potrebe) može predsjednik zadruge u dogovoru s blagajnikom pod njihovom ličnom odgovornošću, i uz propisano jamstvo dozvoliti zajmove od 50 kruna za vrijeme ne duže od šest mjeseci. Za odobrenje ovih zajmova imade se naknadno nadzornom odboru staviti prijedlog, te ako se ne bi usvojio, moraju zajrnodavci (predsjednik i blagajnik) zajam zadruzi povratiti, pri čemu i dotična zadužnica u njihovu svojinu prelazi. V. Uprava. § 29. Zadrugom upravlja upravni odbor, kojemu je dodijeljen blagajnik, za tijem nadzorni odbor i glavna skupština. VI. Upravni odbor. § 30. Upravni odbor se sastoji od pet članova, od kojih je jedan predsjednik i jedan njegov zamjenik. Sve odbornike bira glavna skupština, — predsjednika i njegova zamjenika posebnim glasanjem, — i to prve godine na jednu, a za tijem na tri godine. § 31. U slučaju smrti, odstupa ili trajnoga spriječenja predsjednika i njegova zamjenika imadu ostali članovi odmah sazvati vanrednu skupštinu radi izbora predsjednika i zamjenika. To isto vrijedi za slučaj, ako upravni odbor ne bi radi smrti, odstupa ili trajnoga spriječenja njegovih članova mogao stvarati valjane zaključke (§ 34.). Tako izabranim članovima traje službovanje dotle, dok bi trajalo onima, na člje su mjesto izabrani. Kad broj članova upravnog odbora spadne na broj, koji je propisan u pravilima za valjanost zaključaka, mogu se pravno valjanim načinom odreći članovi upravnog odbora svojega zvanja samo u glavnoj skupštini (§ 205. trg. zak.). § 32. Predsjednik upravnog odbora ujedno je predsjednik zadruge, koju zastupa pred sudom i izvan suda, prema zadrugarima i trećim osobama. Predsjednik vodi poslove zadruge, izdaje pozive za sjednice upravnog odbora i za glavne skupštine, predsjeda istima, naimenuje perovogju iz reda zadrugara. § 33. Potpisivanje firme izvršuje se tako, da se ispod pisane, štampane ili štampiljom udarene firme potpisuju predsjednik ili njegov zamjenik i jedan član upravnog odbora. § 34. Predsjednik upravnog odbora ili njegov zamjenik saziva članove upravnog odbora na sjednice u svako doba, kad bude to potrebno ili kad budu zahtijevala dva člana upravnog odbora, svakako jedan put mjesečno. Za valjanost zaključaka upravnog odbora, treba da u sjednici budu prisutni osim predsjednika ili njegova zamjenika još dva člana. Upravni odbor odlučuje apsolutnom većinom glasova prisutnih odbornika. Kad su glasovi jednako podijeljeni, odlučuje predsjedatelj. Zaključci srvoreni u sjednici, unose se u zapisnik upravnog odbora, koji se vodi u za to odregjenoj knjizi. Zapisnik potpisuju svi prisutni članovi upravnog odbora. § 35. Blagajnik, kojega bira glavna skupština sa pravom otkaza na tri mjeseca, ne može biti član upravnog ni nadzornog odbora. On vodi blagajnicu i knjige zadruge, izvršuje zaključke upravnog odbora, sprema sve pisarničke i računarske poslove i svake godine najkasnije do 15. februara sastavlja, po uputi i naredbi upravnog odbora, godišnji račun i bilanciju. Svaku ispravu, kojom se potvrgjuje primanje novaca, ima osim predsjednika ili njegova zamjenika i jednoga člana upravnog odbora, potpisati i blagajnik. Za njegov trud može mu glavna skupština opredijeliti nagradu. I blagajnik ima pravo otkazati službu u roku od tri mjeseca, te za taj slučaj imenuje upravni odbor sporazumno s nadzornim odborom, privremenoga blagajnika do buduće glavne skupštine, koja ga bira. Glavna skupština može zaključiti, da blagajnik ima položiti primjerena jamčevinu (kauciju). § 36. Dužnosti upravnog odbora sa ove: a) upravljati poslovima zadruge i izvršivati zaključke glavne skupštine, držeći se strogo ustanova zakona i ovih pravila; b) odlučivati o primanju i isključivanju članova zadruge; c) uzajmiti novce u ime zadruge, držeći se pri tome strogo granica vlasti, koju mu je podijelila glavna skupština; d) rješavati molbe zadrugara za zajmove, pa ako im zadovolji, paziti, da se zajtnovi upotrebe u svrhe, u koje su dozvoljeni; e) nadzirati blagajnicu i vogjenje knjiga, te voditi po § 265. trg. zakona propisani „Spisak zadrugara" ; f) starati se za to, da se uredno plaćaju zadružne obveze; g) voditi brigu, da se raspoloživa gotovina zadruge plodonosno uloži; h) sastaviti godišnje račune i predati ih za ispitivanje nadzornom odboru, pa glavnoj skupI štini na odobrenje; i) upućivati zadrugare na štednju, uredan i trezven život, odvraćajući ih od krčme i kockanja. VII. Nadzorni odbor. § 37. Nadzorni odbor sastoji se od pet članova, koje bira glavna skupština na tri godine. Ne smije se birati u nadzorni odbor ko je član upravnog odbora ili ko stoji u bližem srodstvu sa kojim članom upravnog odbora. Predsjednika biraju sami članovi odbora izmegju sebe. Ako je predsjednik odsutan ili spriječen, zamjenjuje ga najstariji član od prisutnih ostalijeh članova odbora. § 38. Sjednice nadzornoga odbora saziva predsjednik istoga odbora. Za valjanost zaključaka odbora treba da budu prisatna osim predsjednika još bar dva člana odbora. Ako su glasovi jednako podijeljeni odlučuje predsjednik. Zaključci odbora uvršćuju se u zapisnik, koji vodi jedan član odbora, a potpisuju svi prisutni odbornici. § 39. Ako nadzorni odbor ne bi radi smrti, odstupa ili trajnoga spriječenja njegovih članova mogao stvarati valjane zaključke (§ 38.), onda se ima sazvati vanredna glavna skupština, koja će izborom popuniti nadzorni odbor. Članovi, koji se ovako izaberu, vrše službu dotle, dokle bi služba trajala onijem, na čije su nijesto izabrani. § 40. Nadzorni odbor ima paziti, da se upravlja po zakonu, prema pravilima i zaključcima glavne skupštine, te je vlastan pregledati knjige, spise i blagajnicu. Opažene mane ima zavesti u zapisnik i odrediti, da se odstrane. Ako bi nadzorni odbor primjetio, da koji član upravnog odbora ili eijeli upravni odbor ili blagajnik ne radi po zakonu i prema zaključcima skupštine, ili ako uvidi, da interesima zadruge iz kojega razloga prijeti skora opasnost, tada je dužan sazvati vanrednu glavnu skupštinu, da vijeća i zaključuje o opaženim neurednostima i pojavama. Ova glavna skupština bira sebi naročitoga predsjednika. § 41. Nadzorni je odbor naročito dužan: a) paziti, da se izvršuju zaključci glavne skupštine; b) pregledati svaka tri mjeseca sve tražbine zadruge, da se uvjeri, da li su dovoljno osigurane i da li ima dužnika, koji su zaostali otplaćivanjem, te učiniti shodne odredbe; c) pregledati bar svaka tri mjeseca knjige, blagajnicu, spise i svekoliko poslovanje zadruge; d) pregledati prije prvoga maja zaključne račune, za tijem prijedlog upravnog odbora o upotrebi čistoga dobitka, i o torn podnijeti izvještaj glavnoj skupštini. § 42. Članovi upravnog i nadzornog odbora ne primaju za svoj trud nikakve nagrade. § 43. Članovi upravnog i nadzornog odbora odgovaraju zadruzi u smislu zakona za tačno izvršivanje svojih dužnosti, i za štetu, koja bi joj mogla nastati ušljed zanemarenja istih. § 44. Članovi upravnog i nadzornog odbora i blagajnik mogu se po izmaku svoje službe nanovo birati. VIII. Glavna skupština. § 45. Zadrugari imadu pravo, da na glavnoj skupštini raspravljaju pitanja, koja se tiču zadruge i zadruginih poslova. § 46. Glavne skupštine su redovne i vanredne. Glavne redovne skupštine saziva predsjednik upravnog odbora ili njegov zamjenik najdalje u mjesecu maju svake godine u sjedištu zadruge. Vanrednu skupštinu mora sazvati upravni odbor kad to zahtijeva najmanje deseti dio zadrugara, koji imadu pravo glasa (§ 49.) i najposlije u slučajevima, što su predvigjeni u §§ 31. i 39. ovih pravila. Vanrednu skupštinu može sazvati i nadzorni odbor (§ 40.). Kad glavnu skupštinu traže zadrugari sami imadu to učiniti pismom upravljenim na predsjednika zadruge, u kojem treba naznačiti prijedmete, o kojima žele da se u skupštini vijeća. Skupština se saziva javnim oglasom na način, koji je u mjestu uobičajeu. U oglasu treba naznačiti prijedmete, o kojima će se u skupštini vijećati i zaključivati. O prijedmetima, koji nijesu oglasom stavljeni na dnevni red, ne može skupština ni vijećati ni glasati, osim u slučajevima označenim u § 182. trg. zak. Skupština se može sazvati i ličnim pozivom na zadrugare. Saziv skupštine ima se oglasiti barem deset dana prije, nego što će biti skupština. § 47. Sazivanje svake redovne ili vanredne glavne skupštine mora se pismeno prijaviti nadležnoj poli tičkoj vlasti najmanje pet dana pi'ije sastanka, označujući daevni red. Nadležnoj političkoj vlasti pripada pravo, da izašalje svoga zastupnika u skupštine. Izaslanik vlasti ima pravo da supotpisuje zapisnike i da obustavi izvršenje onakovih zaključaka, koji se protive pravilima ili zakonu. Protiv te odredbe izaslanika vlasti zadrugi je slobodno. da uloži utok putem nadležnog kotarskog ureda na zemaljsku vladu najdalje za osam dana; ali obustavljeni zaključak ostaje, bez obzira na uloženi utok, sve dotle neizvršen, dok zemaljska vlada obustavu ne ukine. § 48. Na glavnoj skupštini predsjedava predsjednik upravnog odbora ili njegov zamjenik. U slučaju, da su ovi spriječeni, kao i u slučaju navedenom u § 40., bira glavna skupština predsjedatelja iz svoje sredine. § 49. Pravo glasa ima svaki zadrugar, te ga može vršiti lično ili kroz punomoenika, koji ipak mora biti član zadruge, izuzevši zastupstvo propisano u § 187. trg. zak. Svaki zadrugar ima samo jedan glas, te kao punomoćnik može samo najviše 4 zadrugara zastupati. § 50. Glasa se ustajanjem ili dizanjem ruke. Može se glasati i poimence, ako to zabtijeva trećina prisutnih zadrugara. § 51. Glavna skupština može donijeti pravovaljane zaključke samo onda, ako je prisutna najmanje polovica zadrugara, koji imaju pravo glasa. Glavna skupština zaključuje apsolutnom većinom glasova prisutnih zadrugara. Ako su glasovi jednako podijeljeni, smatra se, da je prijedlog otklonjen. § 52. Ako na glavnu skupštinu nije došao dovoljno broj zadrugara, onda se skupština odgagja na 14 dana, no i ovaku skupštinu treba osam dana prije oglasiti. Ova skupština stvara pravovaljane zaključke, koliko god bilo u njoj zadrugara, ali samo o istim prijedmetima, koji su bili na dnevnom reda one skupštine, koja se nije mogla održati zbog nedovoljnog broja prisutnih članova. § 53. U djelokrug glavne skupštine spada naročito: a) birati članove upravnog odbora, njegova predsjednika, članove nadzornoga odbora i blagajnika; b) odlučiti o tome, da li se odobrava predložen zaključni račun (bilancija i račun dobitka i gubitka); ustanoviti, koliko se od pistoga dobitka imade rezervnom fondu doznačiti (§ 12.), da li se iz ostalog dobitka imadu i za koju zadrugarsku svrbu stvoriti još drugi iondovi i koja se svota iz cistoga dobitka imade istim doznačiti (§ 2. d) i da li se upravni odbor razrješava odgovornosti za rad i za racune u prošloj poslovnoj godini. U slu . čaju, da su zadrugari u svrhu pokrića šteta nadopunili svoje uloške (§ 13.) može glavna skupštiua odlučiti, da se čisti dobitak upotrebi, mjesto u ime zadrugarske svrhe, u svrhu povratka zadrugarima tih svota, kojima su isti svoje uloške nadopunili; c) odrediti nagradu blagajniku; d) ustanoviti najviši iznos, do kojega se može i upravni odbor zadužiti u ime zadruge; e) utvrditi visinu kamata na novce, što zadruga daje u zajam zadrugarima i prima na štednju i na dug i na poslovne dijelove zadrugara. Kamate poslovnih dijelova ne smiju biti veće od kamata za uložne novce; f) odlučiti, da li zadruga ima stupiti u kakav savez zadruga, koje su ustrojene na osnovu istih načela; g) odlučiti d promjeni pravila; h) birati sudee obranike; i) ustanoviti poslovni red za sve grane zadružnih poslova; h) razriješiti ovu zadrugu, te imenovati likvidatore. § 54. O glavnoj skupštini vodi se zapisnik u naročitoj knjizi za to. Perovogjom zapisnika naimenuje predsjednik skupštine, koji ga prvi potpisuje, a za njim dva prisutna zadrugara, koje skupština za to odredi. Zapisnik se ima u samoj skupštini proeitati, i pošto ga skupština odobri. pred svjema zadrugarima potpisati. IX. Godišnji zaključni račun. § 55. Poslovna godina zadruge istovjetna je sa sunčanom, te počinje 1. januara, a svrsava 31. decembra. Konačni račun i bilancu sastavlja upravni odbor. pri čemu mu može pomoći blagajnik. Za sastavljanje bilance mjerodavne su šljedeće odredbe: 1. Imovina društvena ima se uvrstiti u vrijednosti, koja odgovara vrijednosti, što su je imali pojedini prijedmeti pošljedni dan poslovne godine; 2. papire od vrijednosti treba uvrstiti u bi• lancu po onom teeaju, što su ga imali pošljedni dan poslovne godine; papire pak, koji se vuku žrijebanjem, slobodno je uvrstiti u bilancu onim iznosom, koji je za predstojeće prvo vučenje ustanovljen kao najmanji uti'žni iznos za izvučene papire a druge papire, od vrijednosti nasuprot onim iznosima za koji su kupljeni; 3. za prvo uspostavljanje zadruge ne računaja Se nikakvl troškovi; 4. temeljna glavnica i ako ima zadruga rezervni fond imadu se uvrstiti megju dugove; 5. sumnjive tražbine imadu se uvrstiti u račun po vjerovatnoj vrijednosti njihovoj. nenaplative pak tražbine otpisati; 6. dobitak ili gubitak, što nastane onda, kad se sravni stanje aktivno i pasivno, imade se posebno naznačiti na svršetku bilance. Ovako sastavljeni račun, pošto ga ispita, odobri i potpiše upravni i nadzorni odbor, ima se bar osam dana prije glavne skupštine zajedno s izvještajem izložiti u stanu zadruge za uvid zadrugara. X. Promjena pravila. § 56. Ova pravila može promijeniti samo glavna skupština, u kojoj treba da budu prisutne bar dvije treeine zadrugara, koji imadu pravo glasa i da tri četvrtine njih glasa za promjenu. Osim toga u. svakom slučaju imade se zamoliti zemaljska vlada, da odobri promijenjeni dio pravila. Ove promjene pravila stupaju u život tek onda, kada ih odobri zemaljska vlada, te kad se upišu u trgovački registar i taj upis oglasi. § 57. Odregjenja onih pravila, koja govore o mjeri odgovomosti zadrugara, ne mogu se mijenjati. XI. Prestanak zadruge. § 58. Zadruga prestaje: a) kad to zaključi glavna skupština; b) kad se nad njezinini imetkom otvori stečaj; c) kad je raspusti zemaljska vlada n smisla § 241. trg. zak. ' § 59. Da glavna skupština zaključi pravovaljano prestanak zadruge, treba da u njoj bude prisutno najmanje dvije trećine zadrugara, koji imadu pravo glasa. § 60. Ako deset zadrugara izjavi glavnoj skupstini želju, da zadruga i dalje postoji, onda glavna skupština ne može donijeti zaključak o prestanku zadruge, koja će i dalje postojati. Oni zadrugari, koji su za prestanak zadruge, mogu istupiti. § 61. U slučaju prestanka zadruge ušljed zaključka glavne skupštine, likvidacija se vrši po zakonu i glavna skupština raspolaže imovinom. XII. Opšte odredbe. § 62. Objave zadruge izlažu se u stanu zadruge na svaeiji uvid, a mogu se obnarodovati i na način, koji je u mjestu uobičajen. XIII. Obranički sud. § 63. Sporove izmegju zadruge i zadrugara kao što i sporove, koji bi nastali izmegju pojedinih zadrugara ušljed odnosa prema zadruzi, rješava odbor petorice, koji se bira svake godine u glavnoj skupstini. Sud bira izmegju sebe predsjednika i rješava, spor konaeno po najboljoj svojoj savjesti. Protiv riješenja toga suda nema nikakova pravnog lijeka — osim tužbe u smislu § 429. gr. p. p. Obranici nijesu vezani na ustanove gragjanskog postupnika s izuzetkom onih, koje su sadržane u §§ 420.—430. gr. p. p. § 64. Da se zadrugari odvrate od pravdanja, koje često upropašeuje porodice, ovom obraničkom sudu namijenjen je i zadatak pokušati, da se izvansudskom nagodom rješavaju i oni sporovi izmegju zadrugara, koji ne potjeeu iz zadružnih odnosa. Toga radi svaki zadrngar prije nego što tuži redovitom sudu svoga druga, dužan je predložiti spor obraničkom sudu zadruge, koji će nastojati, da zavagjene stranke izmiri. * Eto to su pravila seljačke zadruge, koja su usvojena na osnovu trgovačkog zakona za Bosnu i Hercegovinu, te kome na srcu leži seljačko blagostanje, taj će sigurno biti oduševljen za ovu koristonosnu ustanovu. Ali pravo se oduševljenje mora i djelom izraziti. Samo sa lijepim riječima o važnosti zadrugarskih težnja, kao i isticanjam potrebe udruživanja nije mnogo pomoženo. I ako je, kao što se samo po sebi razumije, za oživotvorenje ovog lijepog djela nužno toplo zauzimanje, ipak pravo djelovanje počinje tek onda, nakon osnivanja zadruga, jer je ovijem potonjim samo prvi korak učinjen. Želi li se nešto veliko stvoriti, to se mora nakon osnutka zadruge dalje savjesno i ustrpljivo raditi. Glanovi upravnog odbora ne samo da moraju svojim ostalim zadrugarima dobrijem primjerom prednjačiti, nego moraju važnije poslove sami izvršivati. Kao što iz čovjeeijeg srca teče krv po svjema žilama, isto tako mora i duh dobrog sporazuma i rada strujati iz članova uprave u ostale zadrugare. I zaista, nije pretjerano, kada se kaže, da sudbina svijeh zadruga zavisi od vrsnoće članova njezine uprave. S toga nije ni iz daleka dovoljno, da se ovi potonji na to ograniče, da samo formalno udovoljavaju onijem dužnostima, koje ira propisuje zakon i zadružna pravila. Oni moraju biti zadahnuti čistom Ijubaviju prema svome bližnjem, moraju vazda žuditi za tijem, da za zadrugu što više zasluga steku i bodrim okom paziti, da svakom prilikom zadruga svoju koristonosnu djelatnost razvije. Za to ne smiju članovi upravnog i nadzornog odbora eekati, dok jedan ili drugi njihov sugragjanin zapane u mreže zelenaša, nego oni treba da ih odvraćaju od saobraćaja sa zelenašima i da ib svakom prilikom upozoruju na pripomoć, koju im može pružiti zadruga. Dalje imaju sprječavati parničenje izraegju zadrugara, a razmirice izmegju istih mirnim putem izravnati. Konačno imadu na zadružnim skupštinama naobraženiji zadrugari podučavati svoje drugove o naprednijim načinima u poljoprivrednim radnjama, te nastojati, da se praznovjerice i zle navike iskorijene. Ni jedna skupština ne bi trebala da bude bez makar jednog predavanja o prijedmetima sveopćeg interesa. Pri tome valja osobitu važnost polagati na megjusobni razgovor odnosno toga pitanja. Mjesta uprave zadruge besplatna su, ali počasna. S njima su skopčane i dužnosti. i ko ih ne ispuni, taj ne samo da nije ispunio dužnosti, nego je i zauzeo mjesto onoga, koji bi taj posao savjesno izvršio. Za to je od velike važnosti, da svaki onaj, koji želi da bude izabran u ttpravu zadruge, imade širi pogled o predstojećem zadatku. Ali nije samo ni oduševljenje, a ni posao dovoljan za dobru stvar, nego se mora sve i u najboljem redu izvršiti. Da se uzmogne pravijem potrebama udovoljiti, a i da se stanje stvari tačno upozna, neophodno je nužno odrediti izvjestan djelokrug; za to je najbolje uzeti jednu općinu ili 2—3 poveća sela, u kojira ima ukupno 1—2 hiljade duša. 1 za sigurno poslovodstvo potrebno je potpuno poznavanje članova zadruge i njihovijeh potreba. To je samo onda moguće, ako zadruga ima manji objem, odnosno ako zadrugari u blizini stanuju. Samo na taj način moguce je, da se zadrugari megju se poznaju, i tijem je znatno olakšan nadzor u pogledu upotrebe iz zadruge uzajmljenog novca. Reifeisen je stavio za pravilo, da se zadragarima, koji niti su marljivi niti štedljivi, a ni dobri domaćini, ni pod kojim uslovom ne da no vac u zajam, pa makar imali i dobre jamce. Za takove je ljude zajam prije od štete nego li od koristi, a to baš i jest ono, što se protivi principu zadrugarstva, kojemu je svrha, da poradi na podizanju morala. Takav član, kad vidi, na koje je grane pao, kako do njega zadrugari malo drže, postidiće se svojih dosadanjih djela i počeće živjeti na uredniji način, kako bi se danassjutra i on mogao služiti zajmom iz zadruge. Pri davanju zajma ne samo da se gleda kome se daje, nego nastaje i drugo pitanje, da li će dotični zadrugar uzajmljeni novac upotrebiti baš za onu svrhu, kojoj je namijenjen. * Za osnivanje seljačke zadruge nužno je prije svega, da se za tu stvar zauzme nekoliko trezvenih ljudi, koji će biti u stanju otkloniti sve predrasude i poteškoće, i posavjetovati se, na koji bi se način najlakše dala ova ustanova i u njihovom selu oživotvoriti. Ovakova ustanova je za seljaka posve nova tako, da kad ga čovjek upita, boće li u zadrugu, on ne de odgovoriti: „Koje prednosti imam od zadruge?" nego: „Šta imadem dati za to?" Glavni uslov za osnivanje zadruge je, kao što smo već gore rekli, da seljak imade povjerenje u ljudima, koji upravljaju zadrugom, i da seljak dogje do osvjedočenja, da je ova ustanova samo za njegovu korist. I kraj toga svega došlo se do osvjedočenja u drugim zemljama, da seljak tek onda pristupi u zadrugu, kad mu nov.ica treba i kada sam osjeti blagostanje zadruge. Prednost od zadruge mora seljak sam uvidjeti. Apstraktni pojmovi kao „idealni interesi" za njega su bez vrijednosti. U te za njega tamne pojmove spada i „upravni" kao i „nadzorni odbor". On samo zna za blagajnika. jer to je čovjek. koji ima kasu; za njega je on sve. S toga i opet velim, da je poziv blagajnika najvažniji. Osobito blagajnik zadruge mora biti čovjek, u kojem ima seljak povjerenja, ali za to nije nužno, da je on sam seljak. Blagajnik mora biti pošten, okretan valjan i barem iz početka svršavati posao badava. Kad seljak uvidi, da blagajnik ne radi za svoju sopstvenu korist, nego da besplatno svoj posao vrši, biće odmah prema njemu naklonitiji. Isto tako ne smije blagajnik dati seljacima povoda, da govore o kakvom raskošu ili da posumnjaju u pogledu baratanja s novcem; sve drugo i mebanski život, šalu sa seoskim namigušama i t. d. oprostiće seljak, samo što se tiče novca, tu nikom ne prašta. Poteškoće, koje bi se pokazale ondje, gdje imade mjesta seljačkoj zadruzi, mogu se razumnijem postupkom ipak savladati, jer to sve zavisi od ljudi, koji stvar započnu. Na o\ro bi se mogla primijeniti jedna pripoviječica, koja nam posvjedočava, da se sve može, kad se hoće. Sveštenik Oberlin u Elsasu sazove jednoga dana svoje parobijane i reče im: „Djeco, mi moramo kroz naše polje put načiniti, a na potoku ćupriju sazidati!" Njegovi seljani odgovoriše mu, kao što bi to i naši kazali, — prvo: to nije moguće, a drugo: mi imamo i drugog posla. Ćuteći ode sveštenik kući, obuče stari kaput i pozove svoga slugu Oni uzeše lopatu i sjekiru i počeše sami da rade. Njegovi se seljani zastidiše. Oni pridolažahu jedan po jedan; sve je više i više rastao broj učesnika na poslu i za nekoliko dana bijaše cesta gotova, a i ćuprija preko potoka sazidana, kojoj dadoše karakteristično ime: „pont de cbarite", t. j. ćuprija bratske ljubavi. Eto tako od prilike stoji i sa osnivanjem seIjačkib zadruga. I nama treba takova ćuprija od staleža do staleža, od srca na srce, a osobito u našim krajevima, gdje se po malo, zaboravljajući na stare narodne običaje, stare ćuprije ruše. Biće ljudi, koji će kazati: „To nije moguće, mi imamo i drugog posla". Ali ako u svakom selu bude po jedan Oberlin. koji će prednjačiti, onda će biti još ljudi, koji će se prijaviti za rad. S toga je od srca željeti, da se i kod nas nagje što više ljudi duha Oberlinova, pa ćemo sigurno prokrčiti put ovoj korisnoj ustanovi — seIjačkoj zadruzi. Sarajevo, 12. augusta 1904.