Jedna od velikih mjera kod prosuđivanja jednoga naroda jest — njegovo narodno odijelo! Narodnu prosvjetu, njegovu vrijednost narodnu svijest i žilavost za održanjem, u mnogom će stranac i onaj koji proučava dotični narod, uočiti u njegovom narodnom odijelu. Ponos svakoga naroda, jest njegovo narodno odijelo! Naša guslarska i narodna pjesma kiti na dugo i pojedince nabraja: šta i koliko oblače naši junaci i njihove dilber-djevojke. Kako je lijepa ona naša narodna poslovica. Tko ima kruha i ruha, taj je bogat! A koliko je opet naš narod metnuo rugla u onu poslovicu: Nezna se ni smititi! Istina: Bog sudi po srcu i duši! ali ljudi gledaju i sude po vanjštini, a tu dolazi na prvom mjestu — odijelo. I druga ima istina: da odijelo ne čini čovjeka! ali bi smiješno bilo viditi svećenika u »šalvarama« ili činovnika u »džemadanu«. I danas nije manje smiješno viditi seljaka (koji misli da se je »nagizdao« ili da je postao »inteligencija«!), u žutom kaputiću od »žare«, sa crvenim češljem u kosi ili ovijačem drečave boje oko vrata — u pola Ijeta! Tko bi to nabrajao, kada svi vidimo dnevno: kako se za skupe pare kupuju razne šarene krpe, a ostavlja se lijepo i ukusno i toplo i durećno narodno odijelo. Ne samo, da je pitanje narodne časti — njegovo narodno odijelo, nego je ono i pitanje narodne potrebe i promišljenosti i štedljivosti. šta je u dosadašnjem našem namdnom odijelu čisto naše narodno, a koliko ima tuđe primjese, to nije potrebe ovdje raspravljati. Glavno je znati ovo: naš je narod stotine godina smišljao i prilagođivao svoje odijelo svome poslu, životnim prilihama i godišnjoj dobi. I tokom dugih godina i iskustava skrojio je i udesio svoje narodno odijelo. Istina: ima krajeva s vrlo lijepim i ukusnim narodnim krojem i vezom, a ima štogdje i manje ukusna, ali nigdje nema kod nas ružna narodnoga odijela. Razlike u narodnome odijevanju i vezu po raznim našim krajevima i daju našemu narodu osebujnost ljepote i šarenila, te mu se stranci istinski dive. Našem narodnom odijevanju prijeti jača opasnost propadanja. Nešto od »mode«, a nešto od »krize«! Nu mnogo više prijeti luda »moda«, nego »kriza«! Na primjer: u gornjoj Bosni naš seljački svijet nosi ovako odijelo, muški: šalvare, tozluke, tkanicu, đoku ili džemadan, gunj i kapu ili šal, a zimi još koporan; neki nose čakšire i ječermu s fermenom; ženske: dimije, koporan i ječermu s povezačom na glavi. Danas se često vide: neukusne »pantalone«, »kavaji kaputić«, ili na ženskim neukusna »ibluza«. Kako to često izgleda neukusno i ciganski — to vidi svatko! A da to nije jeftinije evo računa za narodno odijelo i njegovu trajnost, a išto je toplije i ukusnije — to je po vrhu! Danas stoji ovo narodno odijelo ovako: šalvare od 80—100 dinara, traju godinu dana i u najtežem poslu; tozluci (ako je manje »gajtana« i jeftiniji su!) od 20—40 dinara; pas ili tkanica od 15—25 dinara; tozluci traju 2—3 godine, a tkanica više godina; đoka ili džemadan od 40—60 dinara, a traju više godina; gunj (prema broju »gajtana«) od 80—120 dinara, a traje više godima. žensko odijelo: dimije od »atla&a« (»raša« je nešto skuplja) 100 dinara, a oko kuće i za rad služe dimije od »bojame« za 50 dinara, i traju oboje bar 3 godine; koparan od 80—100 dinara prema kvaliteti robe, a traje više godina, ječerma od 20—25 dinara za par godina moguća u uporabi, te »pacule« ili povezač za glavu od 25—50 dinara. Uzeti ćemo najveće svote za odijelo i srednji foroj godina za njegovu nošnju, pak dobijemo ovaj račun: muško odijelo stoji 345 dinara, a nosi se durećno i dobro 2 godine; žensko odijelo 335 dinara, a nosi se durećno i »gizda se« 2 godine! Sada sami izračunajte: koliko vremena može seljak nositi kupovno t. zv. »švapsko odijelo« za 350 dinara kupljeno u svome poslu: Ijeti, zimi, u šumi, na oranju, na kopanju, na vlačenju đubreta, na kiši i suncu? Točno je: da ne može ni godinu!! Sigurno je, da umišljenost i moda jače prijeti našem narodnom odijelu i njegovu uništenju, nego »kriza« ili štedljivost ili praktičnost »civilnoga« odijela. Račun, dulje vrijeme nošnje odijela, zgodnost njegova za rad i vremenske prilike — sve govori za naše narodno odijelo! A pošto smo mi i narod koji ima svoju povijest, svoju svijest svoj ponos i jer hoćemo da smo i mi priznati među narodima, onda moramo i za račun našega narodnoga ponosa čuvati naše narodno odijelo! Naše narodno odijelo, jest naš ponos! Naše narodno odijelo, jest dio naše povijesti! Naše narodno odijelo, jest čuvar naše budućnosti! Naše narodno odijelo, jest ljepše od ikoje mode! Naše narodno odijelo, jest jeftinije od tuđinske mode i trajnije u radu! Ptica po perju, a narod se pozna po odijelu! Svoje čuvaj, tuđe poštuj!