Današnje novine, političke skupštine i politički razgovori spominju vrlo često rijee »demokracija« i »fašizam«, pa je koč risno da se pobliže upoznamo sa značenjem tih riječi, odnosno kakve političke pojmove izražavaju te riječi. Prvo ćemo se zaustaviti na demokraciji. Demokracija je grčka riječ i znači — vlada naroda. Stari Grci su imali u svojim državicama narodnu vladu t. j. demokratsku vladu. U tim državicama narod je odlučivao sam o svojoj sudbini u narodnim skupštinama, a državni poglavari radili su onako, kako je tražio narod. Rimski narod u početku stvaranja svoje velike države u trećem stoljeću prije Isusa, imao je demokratsku upravu; ali u času kada se osilila aristokracija (plemstvo) i kod Grka i Rimljana, nestalo je demokracije i narod je izgubio pravo da upravlja sam sobom i postao je političkim robom mogućnika. Kroz čitav srednji vijek, pa i kroz novi, sve do francuske revolucije 1789. god. nema demokracije u europskim zemljama. Do toga vremena plemićki i svećenički stalež imaju sva politička prava i oni zauzimaju najglavnije položaje u državi. Građanski stalež s teškom mukom uspijeva da dobije pravo da ima svoje zastupnike u saborima, dok je seljački stalež, i ako brojčano najveći, sve do francuske revolucije ostao bez ikakvih političkih prava ne samo u praksi, nego ni u teoriji mu se nisu priznavala. Seljak je bio politički i socijalni rob. On je obrađivao zemlju plemićku, ili pojedinih biskupija i crkava; radio je mnogo, a dobivao je toliko, da je glad među seljacima srednjega i novoga vijeka (prva stoljeća) bila redovna pojava. Zlostavljanja i progoni seljaka od njihovih gospodara potakli su seljake na mnoge bune, koje su nam poznate iz povijesti. Poznata je velika buna hrvatskih seljaka iz godine 1573. pod vodstvom Matije Gupca. Francuska revolucija, koju je podigao građanski stalež potpomagan od seljaka i radnika, istakla je za svoje geslo: sloboda, bratstvo i jednakost. Ne smije više biti razlike između članova jednoga naroda, jedne države. Svi moraju imati jednaka prava i dužnosti. Sloboda ličnosti, sloboda misli i govora ne smije se sprečavati od strane države. Država je narod. Narod upravlja sam državom preko zastupnika, koje bira slobodnom voljom. To su glavne misli, koje je propovijedala francuka revolucija i koje su udarile temelje današnjoj europskoj demokraciji. Hrvatski narod 1848. godine provodi u djelo demokratske ideje francuske revolucije. Te je godine dokinuto kmetstvo i proglašena jednakost svih građana pred zakonom. Demokracija je u devetnaestom vijeku zauzela odlično mjesto u životu zapadno-europskih naroda i Amerike. Stvorene su jake demokratske države: Francuska, Engleska, Amerika, Skandinavske zemlje i dr. Te su zemlje i danas stupovi demokracije, kada se počela sporiti njezina vrijednost. Međutim, demokracija predstavlja veliku vrijednost u političkom životu današnjice, kada se javlja fašizam. Demokracija traži slobodan narod u slobodnoj državi, traži jednakost svih građana u državi pred zakonom, traži slobodu misli, zbora, dogovora i slobodu štampe, da javnost može kontrolirati sve one ljude, kojima je narod povjerio državu da je vode i da njome upravljaju. Demokracija traži slobodne i opće izbore, na kojima narod tajnim glasanjem bira svoje zastupnike; demokracija teži da čitav narod bude sretan i zadovoljan i da svatko može da živi; demokracija posvećuje osobitu brigu kulturnom i ekonomskom podizanju seljačkog naroda. Vrlo je važna stvar da je demokracija istiniti prijatelj mira među narodima. Države koje su demokratski uređene nemaju imperijalističkih (osvajačkih) težnja, one svoje čuvaju, a tuđe ne traže. Fašizam je suprotan demokraciji. Fašizam je novija politička nauka, koja se prvi put pojavila u Italiji 1921., a njezin je tvorac Musolini. Kasnije se pojavio fašizam i u drugim zemljama. Fašizam je protivnik slobode. Fašizam ne priznaje slobode ličnosti, slobode zbora i dogovora, kao ni slobodu štampe. Fašizam ne poznaje parlamenta, kao pravog i jedinog narodnog predstavnika, nego na mjesto parlamenta postavlja jednu ličnost, diktatora — vođu, koji ima svu vlast u svojim rukama i koji je utjelovljenje cijeloga naroda. Fašizam propovijeda nadmoćnost jedne rase nad drugom, nadmoćnost jednoga naroda nad drugim i odatle potječe njegov imperijalizam t. j. težnja da zauzme tuđe oblasti i da porobi druge rnanje i slabije narode. »Imperijalizam — kaže Masarik — ne niče iz naroda — monarsi, generali, bankari i trgovci, profesori, novinari i inteligencija, to je svuda avangarda imperijalizma«. Ove riječi velikog demokrata, filozofa i državnika mogu se sa potpunom točnošću primjeniti na fašizam. Imperijalizam (osvajanje) otac je ratu. To je pokazala prošlost, a to pokazuje i današnjost. Fašizam voli rat, on upravo smatra rat potrebom čovječanstvu, kako kaže Musolini: »Rat je čovječanstvu isto tako potreban kao ženi materinstvo«. Za demokraciju rat je veliko zlo, kojem se prilazi u krajnjem slučaju, jer je povijest jasno pokazala, da je svaki rat bio od velike štete za kulturu i gospodarski napredak pojedinih naroda, a teškoće rata najjače su osjetili široki slojevi seljačkog naroda, koji su najviše stradali u svim ratovima. Iz svega izloženog jasno se vidi da je fašizam zabluda i da ga se treba klonuti, a što je moguće više, više nego ikada — danas, potrebno je da seljački narod uvidi vrijednost demokracije, da je zavoli i da se za nju bori. Hrvatsko seljaštvo jasno je pokazalo kroz dugi niz godina da demokratski misli, osjeća i da se zna boriti za demokraciju.