Tko je znao uskrsnuti Nezavisnu Državu Hrvatsku, znat će i učiniti, da hrvatski seljački narod u njoj bude vladao i da u njoj bude našao svoju sreću i svoje blagostanje. To će biti jer N. D. H. jest i ostat će seljačka država. (Poglavnik 22. V. 1941.) Poslije 839 godina tuđega gospodstva, tiranskoga vladanja s plemenitim hrvatskim narodom, upravo po odredbi Providnosti, na garistu krvave sile, stvorena je država Hrvatska, koja je pravno uvijek postojala, ali i živjela vjekovima u duši cjelokupnoga naroda hrvatskog, naročito seljaštva, koje je sačuvalo netaknutu i neotrovanu životnu snagu, odporan duh, djedovsku vjeru i ponos na slavu hrvatskoga kraljevstva. Uskrnula je, oživjela je, tu je! Sad je na nama svima da je izgrađujemo, da je podupremo, da žrtvujemo sve svoje sile za njezinu sreću, za njezinu vječnost. Naša država bit će onakova, kako će to željeti hrvatski narod; bit će onakova, kakvom ćemo je učiniti. Seljaštvo je izvor hrvatske narodne snage, seljaštvo je temelj narodne države, seljaštvo je jamac za njezinu trajnost i veličinu. Duh Ustaskih načela prožet je bezgraničnom lju bavlju prema Hrvatskoj, iskrenim poštivanjem hrvatskoga seljaka, junačkom odlučnošću, da se stečena sloboda brani i sačuva. Značajne su misli, što ih iznosi 12. točka tih evanđeoskih propisa o seljaštvu kao najbitnijem čimbeniku hrvatske države, jer je seljak sačuvao i hrvatsku narodnost, i narodnu kidturu, i sva duhovna dobra, koja razlikuju hrvatski narod od drugih naroda, dajući mu naročitu osebnost: — Tko u Hrvatskoj ne potječe iz seljačke obitelji, taj u 90 slučajeva od stotine nije hrvatskog porijekla, ni krvi, već je doseljeni stranac. Dakle, seljaštvo predstavlja srciku hrvatskoga naroda, ono je vrelo, koje napaja i ostale sinove, krijepi i iiječi, preporađa i ulijeva duh hrvatstva vječno osvježujući zamrlost i utjecaj tuđinštine: — Hrvatska država je seljačka, jer je hrvatski seljački narod sam p o s e b i kao takav — hrvatski n ar o d, jer je on ne samo izvor svih dobara u državi, nego je on onaj, koji u ovoj državi itnade uvijek u svako'j zgodi, u svakom pitanju voditi gl av n u riječ i odlučivati. (Poglavnik predstavnicima HSS 10. VIII. 1941.) Hrvatski seljački narod — prema Poglavnikovim riječima i prema već pokazanom radu Hrvatske državne vlade — naći će ostvarenje svih svojih želja i ispunjenje svih narodnih potreba; bit će oštvareno ono, sto je zamišljao blagopokojni Stjepan Radić, kojega i sam Poglavnik odano poštuje i nada sve cijeni: — Vidjeli ste, da sam uz uspomenu velikog Ante Starčevića isto tako podigao na oltar uspomenu velikog Stjepana Radića. (Poglavnik hrvatskim ženama 25. VIII. 1941.) Znači, da je potpuno provedeno jedinstvo cjelokupnoga hrvatskog naroda, da će se ispuniti sve ono, što narod želi, sve ono, sto je narodu potrebno. U slobodnoj državi ne će biti nezadovoljnih i nezaposlenih, ali je zato dužnost svakoga da radi i stvara: — Hrvatska državna vlada je u svim svojim djelima i u svome radu pokazala, da je proslo vrijeme praznih riječi i govora, praznih obećanja i opsjenjivanja, a da je nastupilo vrijeme rada, brige i posla za hrvatski narod, za hrvatsko selo i za hrvatske domove. (Poglavnik u spisu od 22. V. 1941) Pa tko je bio marljiviji i izdržljiviji od hrvatskoga seljaka, tko vjerniji narodnim idealima, tko stalniji u krvavim progonima, tko veći mučenik i ogorčeniji borac — Tko je čuvar hrvatskih narodnih svetinja, tko li je stvaralac svega onoga duhovnog blaga, s kojim se ponosimo, tko je vjekovima izgradio hrvatsku narodnu etiku i samosvojnu hrvatsku dušu, tko je ginuo za pravicu, poštenje i slobodu? A čija je krv tekla na ratištima u obrani hrvatske zemlje, tko je pronio slavu Hrvata kao vojnika, tko je umirao za Evropu i branio evropsku uljudbu — Hrvatski narod — hrvatsko seljaštvo. Pravo je, da bude nagrađen onaj, kojega su tako često varali, kojega su iznevjerili. Pravo je, da bude uzdignut onaj, kojega su pogrdili; neka već jednom bolje živi onaj, koji je stoljećima oskudijevao — bez pravde, bez slobode, bez čovječnosti. Hrvatska zemlja natopljena je seljačkom krvlju i znojem, seljačke crne ruke stvaraju kruh za sve nas. Zato su vječne Poglavnikove riječi, velicajne, povijesne, općeljudske. — Z e m l j a m o ž e b i t i vlasništvo s amo onoga, koji je obrađuje sam sa svojom obitelju t. j. s e l j a k a. (Točka 13. načela H. U. P.) — Naša je dužnost, da hrvatskom seljaku stvorimo sve uvjete, da on bude mogao ispuniti najveći i najsvetiji čovječji zadatak: r ad n a z e m l j i. (Poglavnik predstavnicima HSS 10. VIII. 194.1.) — Sva prirodna bogatstva služit će hrvatskom narodu u prvom redu. (Poglavnikov povijesni govor od 21. V. 194.1.) No sve je to bilo nemoguće ostvariti bez političke slobode i samostalnosti. Uzaludni su bili napori hrvatskoga naroda: nije provedena sredidba (regidacija) rijeka, pa je propadala seljakova muka, propadali su mnogi posjedi redovno poplavljeni, seljaštvo je umiralo od običnih bolesti, jer nije bilo liječnika, koji bi služili narodu; propadala su gospodarstva, nasilno oružništvo gonilo je narod iz kuća u planinu, teški nameti oduzimali su seljaku i ono najpotrebnije. Seljački je narod ostao ispaćen, ogolio, osramoćen. Opravdane su, značajne i rodoljubne riječi divnoga Osloboditelja, našega Poglavnika, koji osjeća patnju svoga naroda, boreći se za uspostavu države Hrvatske i potpuno oslobođenje hrvatskoga naroda. — Pravo i čvrsto blagostanje može se postići jedino u vlastitoj nezavisnoj državi. (Predstavnicima Hrv. Radiše 15. V. 1941.) — Hrvatsko narodno gospodarstvo jeste temelj života naroda. (Isti govor.) — Hrvatska država je dobro hrvatskog seljačkog naroda. (Poglavnik 22. V. 1941.) Potrebna je odlučnost, potrebna je snaga i volja, međusobna uzajamnost, bratstvo i jedinstvo svih Hrvata. Ono, što je stvoreno treba izgrađivati, što nije dobro — treba popraviti, razumnost, poslušnost i odanost, poštenje, izdržljivost i samozataja, — neokaljan obraz, ponos i čistoća srca! Treba u svima hrvatskim srcima progovoriti savjest čovjekoljublja i svijest dužnosti, spremnost za rad, ustrajnost, polet. Vjera u budućnost Hrvatske, u njezinu snagu, u njezino povijesno poslanstvo, — odanost i ljubav prema Vođi Hrvata — Poglavniku, koji svojim radom, idealizmom i neumornim duhom vodi Hrvatsku k potpunoj sreći. — Mi smo znali stvoriti ovu državu, mi ćemo je znati izgraditi i očuvati, a ako je potrebno i krvlju obraniti. (Poglavnik sveučilištarcima 25. IV. 1941.) Pa tko se ne će odazvati glasa svoje savjesti i poraditi na dobru čitavoga naroda. Tko ne će osjetiti u sebi djedovski zov, tko ne će s ljubavlju i nesebičnošću poraditi oko obnove hrvatskoga sela, oko prosvjećivanja seljačkoga naroda, kojega je neprijatelj zapostavIjao i iskoristavao prepustivši ga nevolji i zaostalosti nadajući se da će i nacionalno propasti izgubivši svijest Hrvatstva i odanost djedovskoj vjeri. Dolazi vrijeme novoga rada, novoga preporoda. — Naša je dužnost, da selu učinimo pristupacnim sve tekovine, sto ih novo vrijeme nosi, a koje mogu njega podići i s kojim se ono može podići gospodarski, kulturno i prosvjetno. — Ne može hrvatski narod postići niti svoga blagostanja, niti svoga unutarnjeg uređenja, a niti može postići svoga socijalnog (društvenog) uređenja, ako na svojoj zemlji ne raspolaze sam s vlašću, kojom se život ravna. (Predstavnicima HSS 10. VIII. 1941.) Istinska ljubav, djelotvorno nastojanje, djela a ne obećanja, potpuna jednakost pred zakonom, vrijednost pojedinca prema njegovu radu, pravednost u postupcima — donijet će novo blagostanje seljačkom narodu u društvenom i državnom uređenju, koje je stvoreno na temelju Ustaških načela: — Hrvatska Ustaška načela sazela su sve ono, što hrvatski narod, a najjače hrvatsko seljaštvo u svom srcu osjeća, u svojoj misli nosi i što uvijek pred očima ima. — Nema razlike i ne će biti razlike po rodu i porodu, nego će samo biti razlika po poštenju i radu. (Poglavnik hrvatskim ženama 25. VIII. 1941.) U ustaškoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj napokon će svanuti novo, sretno doba vjekovnom patniku, neumornom radniku — hrvatskom seljaku. On je temelj države, on je izvor blagostanja, njemu pripada zemlja. Među prvim Poglavnikovim državnim aktima bila je Njegova odluka, da se zemlja — koju su dobili jugoslovenski dobrovoljci — vrati onome, kome jedino pripada. — Kada pođete po domovini, ne vidite više, da naša polja, našu zemlju i nase oranice gazi tuđinska dobrovoljačka noga, nego vidite da marne ruke hrvatskoga seljaka te zemlje obrađuju i na njima svoja ognjišta i svoja gnijezda savijaju. (Poglavnik hrvatskim ženama 25. VIII. 1941.) Nema više izrabljivanja, ne će biti nasilja ni nepravde, hrvatski seljak sad je slobodan, jer je čitav hrvatski narod oslobođen ropstva. Hrvatski je narod došao k sebi osviješten, složan i jak.