Negdje u proljeće 1909. poslao me je moj pokojni profesor Josip Milakovie s jednim pismom g. Dru Karlu Patschu, onovremenom kustosu zemaljskog muzeja u Sarajevu, po neke knjige. Tom prilikom upoznao sam se s ovim učenjakom, koji mi tada pokaza malu biblioteku, od koje se kasnije razvio Institut za proučavanje Balkana. G. Patsch me je pozvao, da sakupljam knjige za tu biblioteku. Tome se pozivu odazvah vrlo rado i od tog vremena zalazio sam vrlo često u Institut. Najprije sam pregledao, što je već bilo sakupljeno, a onda otpočeh poslom. Tu sam upoznao mnoge naše i strane učene Ijude, a uz to sam uz g. Patscha i mnogo naučio, na čemu sam mu i danas zahvalan. Ni mojom ni g. Patscha krivicom, nego krivicom jedne treće osobe, prekinuo sam rad u Institutu krajem lipnja 1911. U jesen 1909. povjerio mi je g. Dr. Patsch, da sastavim biobibliografiju bosanskohercegovačkih pisaca, a trebala je izaći u izdanjima Instituta. Taj rad započeo sam punom parom, ako za nj i nisam bio dorastao.1) Zbog toga se obratih nekim ljudima od pera, da mi pošalju po neki podatak pa i pokojnom Batiniću.2) Pisao sam mu 16. prosinca 1909. Zamolio sam ga za neke podatke, a uz to da mi pošalje i svoje »Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini za prvih šest vijekova njihova boravka«. Pokojnik mi je odgovorio 25. istog mjeseca, dakle licem na Božić. Budući da ovo Batinićevo pismo nije bez značenja za one, koji čitaju njegovo Djelovanje, a uz to može biti još i danas poukom mnogom i muslimanu i katoliku, to ga priopćujem doslovce u našem ovogodišnjem kalendaru. I u ovom kratkom pismu jasno izbija skromnost, jedna od najglavnijih karakteristika ovoga velikoga kulturnog radnika. To pismo glasi: »Blagorodni gospodine!« Ja sam tako ovih dana bio zaposlen, da Vam nisam mogao odgovoriti. Ja nemam više ni na prodaju prvog sveska, a druga dva dajem rado držeći, da ćete se njima na dobro poslužiti. Ja sam morao istinite događaje navesti, pa i u domaće muslimane malo taknuti, ali sam odbijao na nepromišljenost i zabludu, a glavnu krivnju na tadanju vladu, koja nije ni nama ni vama dobro mislila, kada je trebalo svoj interes štititi. Ovo što je prošlo neka nas sve nauči jedni druge bolje štititi i ljubiti. Domaći muslimani, a ni turska vlada, nisu nigda okrutni bili, kao oni u Adani. Krv nije pura. A to smo uvijek oboji isticali. Prvi svezak možete pozajmiti kod oo. franjevaca.3) Moja djela tu su.4) Prilozi iz crkvene povijesti ne nalaze se više ovdje. To se može naei u 22 sv. Starina jugosl. akademije.5) Podaci o mom životu veoma su skromni, kao jednog samostanca. Nisam igrao nigda kakve uloge. župnik višeput, a redovnik uvijek to mi je cijeli tečaj života.6) Zdravstvujte i radite za slogu svih nas. To je želja odanog Vam Fra Mije Batinića. Fojnica 25. XII. 1909.« NAPOMENA: Fusnote dostupne u PDF formatu.