Putujući predprošle zime u naučne svrhe po Hercegovini, naišao sam u selu Pješivcu (Dubrave, kot. Stolac) na jednu staro-kršćansku grobnicu, čiji je prosjek prikazan u donjoj slici. Grobnica se nalazi na krševitom, šumom obraslom zaravanku »Krčevini« Andrije Raguza. To je raka poput duguljaste komorice, ukopane sasvim u zemlju. Ona je ozidana od običnog lomljenog kamena i maltera i sedrom presvođena. Sedre nema nigdje ondje u blizini i donešena je tamo svakako iz rijeke Bregave, kao najbližeg nalazišta ove vrsti građevnog materijala. Uz obje uzdužne strane zida unutar rake ozidana je po jedna klupa (krevet), nešto oko 2 m duga i otprilike oko 70 cm široka, tako da se na nju mogao udobno položiti mrtvac. Klupe su oko 50 cm visoke, tako da između njih prolazi 50 cm dubok i oko 60 cm širok hodnik. Visina rake od poda u hodniku pa do svoda iznaša 1.75 m, tako da se čovjek može u njoj uspravno kretati. Klupe ne idu skroz do začelja, nego je ovdje ostavljen jedan, 50 cm širok i toliko centimetara dubok prostor, odijeljen od klupa i hodnika 23 cm debelim i spram kreveta visokim zidom. Ova udubina u začelju rake podijeljena je opet jednim popriječnim zidom u dva jednaka dijela. Vrata su dakako s pročelja, i na istok okrenuta. Okvir vrata je od tesanog kamena, miljevine, koje se također ne nalazi u ondašnjoj okolici, nego istom u Mostarskom Polju, odakle je i donešena. Ploča, kojom su vrata zatvarana, također je od iste miljevine i na njoj se vidi još tragova maltera, kojim je zaljepljivana u okvir vrata. Grobnica je iznutra pomaltarena nekim crvenkastim malterom, pa izgleda kao da je bojadisana. Ondašnji mi seljaci rekoše, da ta crvena boja potječe od pržine, ali ne od one iz Bregave, nego od neke druge, što se kopa u selu Bitunji kraj Stoca. Ispred vrata nalazi se 1.64 m dugačak i oko jedan metar širok, s obje strane ozidan hodnik, kroz koji se dolazilo do vrata grobnice. Osobito u ovom zidu vidi se između kamenja mnogo uzidanih komada rimskih opeka. Sudeći po dosad sakrivenim ostacima drugih zidova oko naše grobnice, čini mi se, da je bila sagrađena i neka manja kapehca, t. zv. cella ili memoria, s polukružnom apsidom na lstočnoj strani. Tu bi se valjda sastajala rodbina i znanci umrlog, da proslave njegovu godišnjicu u molitvi. Takve kapelice podizane su u ono doba ponajviše nad grobnicama istaknutijih mučenika. Grobnicu je našao i djelomično otkopao lanjskog ljeta spomenuti Raguz, i tom je prilikom utvrđeno, da je svod grobnice otprije provaljen. Na ovu rupu uvukli su se valjda neki pljačkaši još u davna vremena i opljačkali mrtvace u grobnici. Radi toga su sada i nađene izmiješane sve kosti, tako da nijedna nije ležala na svom prvobitnom mjestu. Uopće se našlo vrlo malo Ijudskih i nešto malo životinjskih (konjskih) kostiju, osobito zuba. Za mene je pak bio najinteresantniji nalaz nekoliko fragmenata prethistorijskih lonaca, koji su nađeni na tri četiri mjesta u grobnici. Hrbine su sigurno prethistorijskog porijekla, jer osim što potječu od posuđa prostom rukom (bez lončarskog kola) pravljena, i njihov materijal, od čega su pravljene, odaje njihovo prethistorijsko porijeklo, jer se u smjesi gline vidi mnogo kvarcastih zrnaca. Lonci su također i pečeni na otvorenoj vatri. Kako su ove prethistorijske lončine dospjele u starokršćansku, u najmanju ruku 1000 do 1500 godina mlađu grobnicu, teško je odgonetnuti. Cijeli onaj kraj bio je već u prethistorijsko doba prilično naseljen. Moglo bi biti đa su starokršćani onog kraja kasnije našli negdje u zemlji, može biti i u samoj Krčevini, gdje je zastalno stajalo neko naselje, one zemljane posude i upotrijebili ih u svoje sakralne svrhe. Kad su pak Rimljani zaposjeli one krajeve, iskoristili su i oni ovo mjesto i podigli tu neku veću zgradu, u kojoj je osim opeke ugrađeno bilo i mnogo materijala od miljevine. Može biti da jetu stajao neki manji rimski hram, jer sam nalazio vrlo lijepo i nježno rađenih ornamenata u kamenu, svakako su to odlomci ukrasa fasade. Kao i sve druge razorena je i ova zgrada prllikom provale Gota. Tek poslije ovih događaja sagrađena je naviše opisana grobnica1) s kapelicom, a mnogo kasnije podignuta je na rečenoj Krčevini i starokršćanska bazilika, jer sam našao ukrasnog kamenja s ornamentima karakterističnim za ovo doba. Za ove starokršćanske građevine upotrijebljen je materijal od porušenih rimskih građevina. Naša grobnica i kapelica nad njom, izgleda mi nijesu pripadale kompleksu zgrada bazilike, koja je kao i po drugim mjestima, gdje je nađeno onakvih grobnica, sagrađena mnogo kasnije. Dalnjim i pomnijim otkopavanjem ovog, kako se na prvi pogled pričinja zaista vrlo interesantnog nalazišta starina iz tako raznih i po vremenu jedna od druge daleko rastavljenih epoha, moći će se lakše doći do pozitivnijih i zanimljivijih rezultata. Sličnih grobnica, kao ona najviše opisana s Pješivea, nađeno je i u Bosni, i to u Turbetu i u Mošunju kraj Travnika. Prilikom gradnje željezničke pruge Lašva—Jajce naišli su radnici u samom Turbetu na temelje jedne po\eće starinske zgrade, za koje je ustanovljeno, da potjecu od neke starokršćanske bazilike (Glas. zem. muz. 1893., str. 695—699.). Na istom mjestu ispod zidina bazilike našli su opet radnici sa željezničke pruge godine 1919. na grobnice, koje su odmah i otvorili i pretražili. Dva tri dana iza toga došao sam i ja tamo i ulazio u grobnice. One su građene isto onako, odnosno slično kao i ona s Pješivca: krov na svod i od sedre, desno i lijevo uza zid po jedan ozidan krevet, između njih hodnik. Grobnice u Turbetu nijesu imale jedino onog šupljeg prostora iznad kreveta i hodnika, a i vrata su mnogo manja bila nego u grobnici na Pješivcu. U turbetskoj grobnici bila je zato u zidu na začelju ukopana mala niša poput dolafića, gdje su valjda metali priloge mrtvacima. Nadalje nađeno je takvih grobnica i u Mošunju kraj Bile, kot. Travnik (Glas. zem. muz. 1916., str. 489.). Nedaleko Pješivca, na staroj džadi za Stolac, kraj Vidoštaka nađen je jedan od najstarijih starokršćnskih crkvenih spomenika, mali oratorij (bogomoljica), koji je također sagrađen na rimskim ruševinama nekog velikog i monumentalnog hrama. To je bila mala ćelija duguljastog oblika, duga 7.80 a široka 3.80 m, dakle vrlo skromnoga opsega, koji je imao prostora samo za malobrojnu crkvenu općinu. I u samom Stocu nađeno je starokršćanskih grobnica, raka, ali drugačijeg oblika, nego što je ona s Pješivca. One su po Truhelkinu opisu dugoljaste, uske i vrlo duboke, i u njih se polagalo po više lješina jedna više druge, međusobno odijeljenih pločom, a kada bi se raka napunila, zazidao bi se gornji pokrov definitivno. Te su rake navodno nađene na lijevoj obali Bregave, ispod ćuprije, gdje su obretene prigodom kopanja temelja jedne kuće, te su najbolji dokaz, kako Truhelka veli, da je u rimskom gradu Dallunto (?!), koji je stajao na teritoriju današnjeg Stoca, kršćanstvo bilo uhvatilo vrlo rano korijena.2) NAPOMENA: Fusnote dostupne u PDF formatu.