Zanimivo je izbliza, iz sjedničkih zapisnika promatrati rad ljudi koji su stavljali temelje društvu u kojemu mi sada aktivno djelujemo. Na kakve su sve poteškoće nailazili, s kolikom su opreznošću, samoprijegorom i patriotizmom, s kolikom li su ljubavlju radili za ideju kojoj su se posvetili. Tako se s pravom nasladom čitaju sjednički zapisnici »Hrvatskog potpornog društva za potrebne đake srednjih i visokih škola iz Herceg-Bosne«, pisani godine 1902. i slijedećih. Tridesetgodišnja prošlost »Napretka«, napose njegovi prvi počeci moraju zanimati svakoga njegova prijatelja naročito suradnika. Ne bi ni lijepo bilo, kada se ovom prigodom ne bi sjetili njegovih osnivača njihovih napora i truda. Pri ovom kratkom opisu osnutka, prvoga djelovanja i konačnog spojenja »Potpornog društva« i »Napretka« služimo se sjedničkim i skupštinskim zapisnicima, bilješkama pisanim u »Osvitu« i opširnim zapisnikom II. društvene skupštine u kalendaru »Hrvoje« za god. 1904. Odavno se je osjećala potreba da se osnuje potporno društvo za našu učeću mladež, jer je i bijeda bila velika. Najviše su patili naši visokoškolci u Zagrebu, Beču i Gracu. Još u godini 1901. »Osvit« je otvorio rubriku, u kojoj je oglašivao sve darovatelje za pomoć naših đaka. »Velikom zabrinutošću gledali su naši rodoljubi, kako teška bijeda i borba za opstanak sprečava svaki rad i napredak naših đaka. Stoga se u siječnju 1902. sastadoše svi viđeniji građani i ostali rodoljubi u Mostaru u samostanu naših Franjevaca na zdogovor, kako bi se moglo pomoqi našim đacima. Sastanku je predsjedavao msgr. o. fra Aug. Zubac, te iza duga i ozbiljna raspravljanja zaključiše sastaviti društvo za siromašne naše đake. što se smislilo to se brzo i ueinilo, te se sastavila pravila, koja su uz biskupa fra Paškala Buconjića, redodržavnika fra Aug. Zubca, potpisala još dvanaestorica odličnih rodoljuba iz Mostara.« Ovo citiram doslovno iz kalendara »Hrvoje« za karakteristiku onodobnih naših prilika. Glas o osnivanju društva brzo se pronio širom naše domovine. Osnivački odbor dobio je iz svih krajeva Bosne i Hercegovine pouzdanice i želje, da društvo što prije otpočne s radom. Priređivački odbor poslije prvoga sastanka pošalje pravila Zem. Vladi na odobrenje. Na češće požurivanje rodoljuba predložena pravila biše odobrena na dan sv. čirila i Metoda, 5. srpnja 1902. Odobrenje pravila radi onodobnih prilika uslijedilo je iznenada. čim su stigla odobrena pravila odmah se je počelo pripremati za prvu, konstituirajuću skupštinu, koja bi zakazana za dan 14. rujna 1902. Neopisivo je bilo veselje, jednodušan odaziv na ovu skupštinu na koju su svi listom došli. U smislu društvenih pravila 10. per acclamationem bijahu izabrani: za predsjednika: fra Radoslav Glavaš, prof. bogoslovije; tajnim glasanjem za potpredsjednika: Martin čule, trgovac; za I. tajnika: prof. Bartol Inhof; za II. tajnika: učitelj Ante Jukić; za I. blagajnika: prof. Leo Jamnicki; za II. blagajnika: trgovac Blaž Merdžo; za odbornike građani: Ilija Ivanković, Petar Smoljan, Toma KovaČ, Mato Smoljan, te prof. Kosta Urumović i sud. prislušnik Janko Ašperger; za revizore: ing. Drag. Kohler i trgovac Nikola Smoljan. Na istoj skupštini jednoglasno je biran za pokrovitelja društva pok. biskup fra Paškal Buconjić. Prva odborska sjednica držana je dne 21. rujna 1902. u jednoj sobi biskupskog konsistorija, koju je biskup Bueonjić besplatno ustupio. Na sjednicu su došli svi odbornici potpuno spremni. Na njoj su stavljeni prijedlozi i stvarani zaključci programatičkog sadržaja. Zaključeno je, da se tiskaju društvena pravila u 500 primjeraka; 500 komada poziva rodoljubima po BiH., da se prime povjereništva i da osnivaju podružnice, 200 komada poziva odličnim rodoljubima, da se upišu kao dobrotvori ili utemeljitelji; 100 komada poziva pjevačkim društvima i čitaonicama, da se upišu kao utemeljitelji i da prirede po jednu zabavu u korist društva. Na istoj sjednici svaki odbornik prima na se dužnost za koju će se skrbiti tako da svaki mora na sjednicama odgovarati za dio posla kojega se je primio. Među odbornicima je vladalo posvemašnje povjerenje, ljubav i suglasnost u svim pitanjima, koja zasjecaju u interese društva. Odbor se često sastaje i smislja načina, kako bi povećao prihode. Na početku pomišlja na izdavanje šibica, cigarpapira i na proizvodnju sapuna pod društvenim ime'nom. Od izdavanja šibica odustaje na molbu ćiriloMetodskog društva, premda su već bili u korespondenciji sa domaćim tvrtkama. Odbor se je obraćao na pojedince da se zauzmu 1 da osmvaju podorganizacije, ali je to slabo uspjevalo. Pomišljah su na izašilianie pouzdanih ljudi u pojedine krajeve, napose u Dalmaciiu i Hrvatsku. Za Hrvatsku i Slavoniju odbor opunomocuje Mehm. Džal. Kurta, pravnika u Zagrebu, da pnkuplja utemeliitelje i dobrotvore i da imenuje povjerenike. U samom Zagrebu upisano je 34 utemeljitelja i 186 članova. Lijep je odaziv bio 1 u svim ostalim mjestima Hrvatske i Slavomje. Docim se je Dalmacija vrlo slabo odazvala osim nekoliko lstaknutijih hcnosti. Odbor je sa povjerenikom, g. Kurtom, koji je požrtvovno svoj posao vršio, skrupulozno obračune sviđao. Na koncu prve društvene godine sveukupni je pnhod iznosio 10.629.40 K. čisti prihod 8,627.97 K. Prema blagajmčkom izvještaju prof. Jamnickoga bili su prihodi po stavkama: Prmosi dobrotvora: 1.500 K, utemeljitelja 6.275 K, članarma 1.060.90 K. milodari 2.106.50 K, kamati 137 K; rashodi: upravm trosak: 893.85 K, diplome, štampanje 100 K, pokućstvo: 182.58 K, podvorba, drva i svijetlo: 60.80 K, pisarski troškovi 45 K. Na koncu prve godine bilo je ukupno članova: dobrotvora 1 (biskup J. J. Strossmaver) utemeljitelja 174 i 564 redovitih članova. Prva društvena godina bila je najaktivnija i najplodonosnija.Uprava društva nije popuštala u svom prvom žaru, nego su se počele javljati poteškoće sa strane. Riječi A. Jukićana II. društvenoj skupštini i maduvrijednosti i danas: »Mnogi naši ljudi nijesu zapravo ni shvatili cilja ovoga društva, te se je trebalo boriti sa mnogim predrasudama, dok si je društvo bar donekle prokrčilo put u sve slojeve našega naroda. Mnogi su shvatili cilj društva jednostrano i sebično, te su stupili u društvo jedino radi toga, da sebi— odnosno svojoj djeci— odatle koristi crpu, a nijesu imali na umu višeg cilja...., da radi narodne stvari treba svoju korist podvrgnuti općoj i da je društvu cilj potpomoći one mladiće, koji imaju mara i volje za nauku a sredstva nemaju«. Pok. fra Rad. Glavaš otvarajući skupštinu aiudira na poteškoće, koje su kočile društveni rad. »U nas vlada velika dezorganizacija, u nas se svakom poslu podmeću klipovi, pa je tako bilo i s našim društvom ... Mi imamo puno deklamatora, ali malo radnika.« Poteškoća je bilo i kod same uprave: »u susretu sa prvim neprilikama ne pokaza se dovoljno upravne spretnosti.« Društveni je rad — barem u provinciji — najviše radi toga zapinjao, što je središnja uprava imala svoje sjedište u Mostaru. Mnoge podružnice i povjereništva zatajiše s radom, ne šalju članarine i traže prijenos centralne uprave u Sarajevo. Sve ovo dalo je povoda, da se fra R. Glavaš ne htjede primiti ponovnoga predsjedništva, da A. Jukić, B. Inhof i V. Pogačnik daju svoje ostavke. Skupština bira za predsjednika fra špiru šimića, koji ostaje samo jednu godinu. Treći predsjedmk msgr. fra Nikola šimović, istina ostaje u istom svojstvu do konačne fuzije »Hrvat. potporn. društva« i »Napretka«, ali glavne poslove vodi marni, nesebični i ustrajni prof. Jamnicki. On je bio duša društva i davao sve inicijative. Radi njegovih zasluga za društvo na skupštini 1925. biran je začasnim članom »Napretka«. Glavna godišnja skupština od 18. listopada 1905. jednoglasno je zaključila, da se sagradi Društveni dom. Odbor se odmah dao na gradnju, kojom je potpuno bio zauzet, pa nije mogao dospjeti da druge društvene poslove redovito obavlja. Organizacija društva potpuno je izostala. Uz ostale svakovrsne poteškoće i ovo je doprinijelo, da je moralo doći do likvidacije. Sve su okolnosti vodile koncentraciji narodnih sila u B. i H. U narodnom pokretu Sarajevo je bilo posve mrtvo sve do početka ovoga stoljeća. Tamo su se međutim naseljavali naši ljudi, naši profesori i činovnici, koji su počeli raditi na narodnom poslu. Sarajevo, glavno mjesto B. i H., postalo je nesamo političko nego i kulturno središte bos.herc. Hrvata. Narodna je potreba tražila da se i središnja uprava »Hrv. potp. društva« preseli u Sarajevo. To su znali odmah na početku rodoljubi u Mostaru. Na drugoj društvenoj skupštini, 18. list. 1903. odbor izjavljuje, da »je spravan u suglasju skupštine središte društva prenijeti u Sarajevo, ali je tada pozvano Sarajevo, da prije sastavi sebi podružnicu, pa da se tako u tom smislu sa središnjim odborom u Mostafu može u zdogovor stupiti.« Na IV. glavnu godišnju skupštinu, držanu dne 15. siječnja 1905., Sarajevo izašilje prof. A. Tandarića i vlč. A. Alaupovića. Oni su donijeli punomoći od 380 članova iz Travnika, Livna, Tuzle i Sarajeva, u namjeri da ishode zaključak, da se prenese sjedište društva u Sarajevo. Ovaj naum nije pošao za rukom, jer nije imao oslona na pravilima. »Napredak«, osnovan u rujnu 1904., imao je zadaću pomagati samo naučnike, mijenja svoja pravila i nadodaje da će u buduće pomagati i učenike. Radi toga, na društvenoj skupštini Potp. društva od 8 list. 1905. preko Gj. Džamonje stavlja prijedlog, da i Potp. društvo preuzme dužnost pomaganja i šegrta. Ovaj »Novi Napredak« postaje u Mostaru simpatičniji, nu do fuzije još ne dolazi. Prijenosu sjedišta društva u Sarajevo neki se svom energijom protive (R. Glavaš i Petar Nik. Ančić), većina, pod utjecajem prof. Jamnickoga, pomalo popuštaju. Svi ipak stoje na stanovištu, da sav društveni imetak ostane u Mostaru. Tim više to traže, budući da su bosanske podružnice »Hrv. potp. društva« još prije predale »Napretku« lijepu svotu novaca. (Kal. »Napredak« 1927. str. 44). Misao fuzije doiazi u završnu fazu. Sada se traži pogodna baza na kojoj se ima provesti fuzija. Sarajevo predlaže: 1. da se u Mostaru osnuje »Glavna podružnica Napretka za Hercegovinu«; 2. da ova podružnica zadrži sav imetak »Hrv. potp. društva«, kojeg je ovo do časa sjedinjenja posjedovalo. Na ovoj podlozi, pod sigurnim izgledima u uspjeh fuzije, sazvana je zadnja izvanredna skupština »Hrv. potp. društva« za 6. siječnja 1907. na kojoj je većinom glasova zaključeno: 1. da se raspušta H. P. D. i 2. da se osnuje »Dobrotvorna zaklada bivšeg H. P. D., koja će potpomagati vrijedne a siromašne hrvatske đake.« »Hrvatsko potp. društvo postojalo je do 20. svibnja 1907., a Napretkova podružnica u Mostaru držala je prvu konstituirajuću skupštinu dne 20. siječnja 1907., na kojoj je izabran slijedeći odbor: predsjednik: prof. Viktor Pogačnik; potpredsjednik: trgovac Adam Mikačić; tajnik: prof. Ante Kobačić; knjigovođa: tehn. of. Marko Knežić; blagajnik: trg. Ivan J. Smoljan; odbornik: obrtnik Petar Soldo; zamjenici: trg. Mijat Merdžo i obrtnik Pavo Pavković; revizor: prof. Leo Jamnicki. — (»Osvit« 22. I. 1907.)