U svakidašnjem životu susrećemo se i to veoma često sa raznim štetnim pojavama na voćkama i voću. Uzrok tim pojavama mogu da budu ili razne bakterije i gljivice ili razni štetni insekti. Najveći dio naših čitalaca nje obavješten o tim pojavama. Čak ni sami težaci, koji gaje voćke ne obraćaju potrebnu pažnju i ako ove bolesti ili oštećenja smanjuju vrijednost voću a često potpuno ometaju njegovu prođu naročito na stranim voćnim tržištima. Najobičnija pojava, koju skoro stalno i svuda sretamo naročito kad kupujemo voće jest crvljiv plod: crvljive šljive, jabuke, kruške, kajsije, breskve, lješnjaci i orasi. Ova tako raširena pojava potječe od raznih leptirova i buba (insekata), koji izlegu svoja jaja na samim plodovima ili u blizini plodova, dok su na stablu i u razvoju. Iz jajeta se izleže gusjenica ili crvić, koji ulazi u plod, grize ga, kvari, zapogani svojim izmetinama te na koncu prouzrokuje njegovo prerano dozrijevanje i opadanje. Kod jabuke i kruške crv potječe od leptira koji se zove jabučni savijač. To je malen jedva 1 cm dug leptirić sa sivim i tamnomrkim prednjim krilima, na kojima se na spoljnjem rubu nalazi crvenomrka pjega. Počevši od juna nese savijač jedno po jedno jaje na nezrele plodove, lišće i grančice. Gusjenica, koja se izleže iz jajeta, izjeda plod najprije oko čaške a onda se na kome bilo mjestu provrti u unutrašnjost ploda da ga izbuši i izjede. Kad odraste gusjenica se spusti na tankom koncu na zemlju ili pada na nju zajedno s plodom kada otpane. Sa zemlje uspuže se gusjenica na stablo i sakrije pod koru, gdje isprede sivobijelu pređu u kojoj prezimi. Tek na proljeće začauri se gusjenica a početkom juna iziijeće leptirić koji nese svoja jaja na plodove, kako sam to već gore naveo. Kod šljive, kajsije i breskve crvljive plodove prouzrokuje šljivov savijač. I to je sitan leptirić koji svoja jaja nese na plod ili na peteljke ploda. Gusjenica se uvlači u plod, izgriza ga oko koštice, pogani i kvari. Takav plod ranije zarudi i prije vremena opane. Kod oraha i lješnjika crvljive plodove prouzrokuje pipa — lješnjikar — koja svojim rilom provrti ljusku i u rupu ostavi svoje jaje. Iz jajeta izleže se kasnije crvić koji izjede jezgru. Sve nabrojane pojave crvljiva voća tako su kod nas česte, da je neobičnije vidjeti zdravo voće nego crvljivo. Uzrok ovakoj proširenosti crvljivosti jest nepažnja i nebriga naših voćara, jer oni ne poduzimaju ništa da suzbiju pomenute štetočine, i ako su mjere' obrane i suzbijanja vrlo jednostavne. Kod jabuke i kruške treba u jesen — protiv jabučnog savijača — najprije ostrugati koru željeznim strugom i očistiti je oštrim čeličnim četkama a po tom je premazati voćnim karbolineumom pomiješanim s krečom. U ovu svrhu treba upotrebiti 10% rastvor karbolineuma, t. j. u 90 lit. vode usuti 10 kg karbolineuma. Tome treba dodati još 2 kg. zagašena kreča i dobro ga izmiješati sa rastvorom karbolineuma. Protiv šljivova savijača koji prouzrokuje crvljivost šljiva, kajsija i bresaka treba duboko prekopavati zemlju ispod ovih voćaka i to u jesen ispod cijele krošnje. Gusjenice savijačeve, koje su se sakrile u zemlju, da prezime, budu na taj način ili još dublje zakopane, te uginu, ili budu izbačene na površinu i uništene od mraza, od ptica i peradi. Dobro je zbog ove gusjenice u šljivicima držati svinje. One pojedu sve opale, cvrljive šljive, a s njima pojedu i gusjenice. Češući se o stablu, svinje čak i obore mnoge crvljive plodove sa grana pa ih pojedu. Za suzbijanje lješnjikara treba prerano opale plodover koji su obično prazni (šuveljivi) kupiti i spaliti i to prije nego što izađe gusjenica. Ako je gusjenica izašla, onda na ljuski ima oveća okrugla rupa. Druga veoma česta pojava na našem voću jest t. zv. tlja ili k 1 j a, kraste (Fusicladium). Ova je pojava naročito česta kod jabučnica (jabuka i krušaka). Ređa je kod koštunica (šljiva, kajsija, bresaka i trešanja). Naš narod kaže da klja nastaje od kiše, koja pada kad sunce sja. U istinu ovu bolest na voću prouzrokuju gljivice tako sitne da ih jedva vidimo prostim okom. Gljivice se istina jače šire i razmnožavaju kad je toplo i vlažno vrijeme, ali nije potrebno da bude baš kiša i sunce. Kada se gljivice jedanput nasele na voćku, ostaju stalno na njoj i napadaju ne samo plodove nego i grančice i lišće. Napad je uvijek jači ako je godina vlažna nego ako je sušna. U našim krajevima klja je vrlo česta a u mnogim slučajevima i tako jaka da plodove (jabuke i kruške) posve obuzmu kraste te ih unakaze i skoro da nevaljaju za jelo. Bolest se može suzbiti ako se voćke pršću sa rastvorom plavog kamena i kreča, koji je poznat pod nazivom bordoska čorba. Jačina rastvora treba da bude 2%, t. j. na 98 lit. vode dođu 2 kg. plavog kamena. U to se dodaje kreč dotle dok tekućina ne dobije plavetnu boju poput neba. S tim rastvorom pršće se cijela voćka i ako se to ponavlja kroz dvijetri godine nestaće klje. Na jabukama je veoma česta pojava t. zv. v o ć n i r a k. On nastaje na deblu i na granama i prouzrokuje na njima velike zatvorene gute ili duboke otvorene rane. Rak prouzrokuje ponajčešće mraz, koji najprije ošteti koru. Na oštećena mjesta kore napadne gljivica zvana Nectria galligena, koja ranu rastače i dovede do onih zatvorenih guta ili do otvorenih rana. Osim mraza može rakrane da prouzrokuje i krvava uš, koja je također vrlo čest štetočina na našim jabukama. O njoj ćemo posebno govoriti. Rakrane treba isjeći do samog drveta pa isječeno mjesto dobro premazati katranom ili gustim voćnim karbolineumom. Na taj način rana će biti zatvorena i neće se dalje širiti. Inače ako ostavimo rakrane, t. j. ako ne liječimo voćku one su kadre da najprije potpuno smanje rod voćke, a onda usmrte i sve grane na kojima se nalaze. Krvava u š, koju smo već spomenuli, napada vrlo često sve vrste plemenitih jabuka i to deblje grane kao i tanke grančice. Napad krvave uši pozna se po tome što su napadnuta mjesta prevučena nekom pamučnom bijelom prevlakom. Ako tu prevlaku pritisnemo prstom udari ispod nje crven (krvav) sok od ušiju koje se pod tom prevlakom nalaze. Uš se vrlo jako množi i prouzrokuje izumiranje onih grana na kojima se nalazi. Od mnogobrojnih sredstava koja se preporučuju, veoma dobro djeluje prskanje voćke sa voćnim karbolineumom i to u toku zime. Treba uzeti 10°/o rastvor karbolineuma, t. j. Na 90 lit. vode 10 kg. karbolineuma. Isto tako dobro djeluje i smjesa od duvanske cijeđi i sapuna. Na 95 lit. vode upotrijebi se 5 kg duhanske cijeđi i 1/2 kg. t. zv. zelenog mekog sapuna. Ako je uš otela mah i zahvatila cijelu voćku, onda je najbolje posjeći voćku i spaliti. U našim predjelima, naročito u sadašnjim godinama, na šljivama je veoma raširena šljivina sočna uš. Ova uš pospe sve tanje grančice i ogranke šljivine krune poput kakvih bobica i siše za cijelo vrijeme svoga razvoja sokove iz grančica i grana. Zbog toga njezinog sisanja opaža se u prvom redu slab porast ljetorasta, a u daljem toku sušenje svih napadnutih dijelova voćke. Zbog ove uši dode na list pa i na plod i ona č a đ ili g a r a. Gara nastane na taj način što uš izbacuje izmetine koje su slatke i Ijepljive. Na te izmetine dođu sitne gljivice koje prouzrokuju crnu, tanku prevlaku po listu i granama. S jedne strane zbog gubitka sokova a s druge strane zbog ove crne prevlake po listu i granama ostaje plod sitan, nedozreo, kiseo i garav (mrljav) ,tako da je veoma lošeg kvaliteta. Protiv ovoga veoma proširenoga štetočine na šljivi preporučujem kao sigurno sredstvo prskanje voćke sa voćnim karbolineum o m. Za prskanje se uzima 8%-tni rastvor, t. j. na 92 lit. vode 8 kg. karbolineuma*). Rastvor se sprema na taj način, da se u određenu količinu vode polako usipa određena količina karbolineuma i neprestano miješa. Na taj način dobije se emulzija slična bijeloj kavi s kojom se odmah može da pršće napadnuta voćka. Prskati treba poslije opadanja lišća počevši od novembra pa do konca februara. Osim voćnoga karbolineuma može se upotrijebiti i duhanska cijed koju. proizvodi i prodaje naša Monopolska Uprava. Od duhanske cijedi pravi se 5%-tni rastvor, t. j. u 95 lit. vode razmuti se 5 kg. duhanske cijedi. Sa ovom cijeđi treba obično miješati rastvor mekoga zelenog sapuna (Schmierseife) i to 1 1/2 kg. na 5 kg. duhanske cijedi. Kad se pravi rastvor od duhanske cijeđi treba najprije rastvoriti sapun u odredenoj količini vode a onda u tu sapunicu polako sipati duhansku cijeđ i neprestano miješati dok svu količinu cijedi ne rastvorimo u sapunici.