Dok su već u Hrvatskoj i Slavoniji Hrv. Sokolska Društva bila provela potpunu organizaciju u Bosni se i Hercegovini o tome ne smije ni raspravljati. I ako se je u to doba po svim krajevima naše domovine slobodno isticalo Hrvatsko ime, Austrijske vlasti, koje u to doba gospodare Bosnom i Hercegovinom, nijesu dozvoljavale isticanje Hrvatskog imena, već naprotiv nastojale su, da ga na svakom mjestu što jače potisnu. Uslijed toga niie bilo ni govora o osnivanju Hrv. Sokolskog Društva u ovim krajevima. Trebalo je dugogodišnjeg rada, dok napokon Hercegovcima ne uspije probiti led, te u Mostaru osnovaše god. 1895. Koturaško-Gombalački klub »Sokol«, iz kojega je kasnije postao »Hrvatski Sokol«. U Bosni se niti to nije dalo tako brzo provesti. Tek godine 1900. bude dozvoljeno osnivanje Koturaškog kluba »Sokol« u Sarajevu, čime je udaren temelj Hrv. Sokolskoj misli u Bosni. Godine 1902. mijenja taj klub ime po uzoru Hercegovaca u Koturaško-Gombalački, dok napokon god 1906. ne bude dozvoljena promjena pruštvenog imena u »Hrvatski Sokol«. I ako se je na taj način omogućilo osnivanje Hrv. Sokolskih društava i po drugim krajevima Bosne, ipak je vlast zabranila da društvo bude članom Hrv. Sok. Saveza, koji je utemeljen god. 1904., o čemu je društvenim pravilima stavljena izričita klauzula. Kraj svega toga Sokolska ideja naišla je u Bosni i Hercegovina na plodno tlo. Već na I. Hrv. Sok. Sletu u Zagrebu g. 1906. mogli su se Bosanski Sokolovi uspješno afirmirati, te tom zgodom odnašaju u natjecanjima nižeg razdjela prvu nagradu. Od toga doba nema priredbe, na kojoj ne bi sudjelovaii Sarajevski Hrv. Sokolovi. Ovakav rad Sarajevskih Sokolova doprinio je, da se i u drugim mjestima Herceg-Bosne osnivaju Hrv. Sokolska društva. Tako je god. 1905. osnovan Hrv. Sokol u Tuzli; 1907. u Travniku, Banjoj Luci i Bihaću; 1908. u Konjicu, Jajcu, Doboju i Bos. Novom; 1909. u Brčkom, Bugoinu, Ljubuškom i Trebinju; 1910. u Čapljini i Derventi; 1911. u Bijeljini; 1912. u Varešu, Livnu i Zenici. Godine 1909. osnovana je u Jajcu Hrv. Sokolska župa »Tvrtkova« sa sjedištem u Sarajevu, a god. 1910. osnovana je Hrv. Sokolska Župa »Vojvode Viševića« sa sjedistem u Mostaru. Prva župa okupila je sva društva u Bosni, dok je druga okupila ona u Hercegovini. Ustrajan i požrtvovan rad Hrv. Sokoiskih društava, omogućio je, da se je već god. 1910. mogao održati I. Župski slet Hrv. Sokolske Župe »Tvrtkove«, kojom zgodom je posvećena i zastava Hrv. Sokola u Sarajevu. Svjetski rat unio je u rad svih Hrv. Sokolskih društava potpuni zastoj, i tek god. 1918. taj rad ponovno oživljuje. God. 1919. pripremljen je u Novom Sadu sokolski sabor, na kojem je došlo do fuzije Hrvatskih i Srpskih Sokolskih društava. Ova fuzija raskinuta je god. 1922. na Sušaku, te su ponovno osnovana Hrv. Sokolska društva, župe i Savez. I ako je to obnovljenje u Hrvatskoj i Slavoniji bilo već u punom jeku, u Bosni to opet nije išlo lako. Bezbrojne zapreke morali su svladati oni, koji su pokretali osnivanje Hrvatskih Sokolskih društava. No i ta kriza sretno je prebrođena. God. 1924. bude obnovljen Hrv. Sokol u Sarajevu. Istodobno obnavljaju se društva u Travniku, Bugojnu, Jajcu, Banjoj Luci, Mostaru, Varešu, Bihaću i u Tuzli; kasnije u Livnu i u Zenici, a osnivaju se nova društva u Zavidoviću i u Tesliću. God. 1926. obnovljena je i Hrv. Sokolska župa »Tvrtkova«. Oporavljena od svih neprilika, proslavila je župa »Tvrtkova« u 1929. godini, 20-godišnjicu svog opstanka, održavši tom zgodom i svoj II. Župski Slet, koji je bjelodano dokazao, da Hrv. Sokolstvo u Bosni i Hercegovini stoji na čvrstom temelju. Usprkos svega za nepunih pet godina obnovljeno je u Bosni i Hercegovini 11 društava, osnovana su dva nova društva. Ta činjenica nam jasno pokazuje da će Hrv. Sokolstvo u Bosni i Hercegovini sve to bolje napredovati, i ako olako ustraje imati ćemo za kratko vrijeme lijepe čete Hrv. Sokolova. Svakako će to napredovanje biti tim veće i sigurnije, čim se postojeća društva prihvate još jačeg rada, čim se čvršće provede organizacija narodne snage i duha i čim se jače približi grad — selu. Potrebno je s toga, da ne samo naša Hrv. Sokolska društva, nego i naša inteligencija, što jače poradi oko širenja Hrv. Sokolskih društava i to ne samo po našim gradovima nego i po selima. Potrebno je uvjeriti našega seljaka, da je i on zvan da poradi na duševnom i tjelesnom razvijanju našega naroda.