Zapadna gorska visočina Hrvatske, romantični Gorski Kotar, koji se stere između rijeka Dobre i Kupe, Jadranskog mora i Rudolfinske ceste, sa svojim krasnim planinama i ubavim dolinama kao da je od prirode stvoren za pitomo planinarstvo, lagodno ljetovanje i visoko zimsko sunčanje na svježem planinskom zraku. Prirodne su slike toga divnoga kraja tako raznolike i bogate, da im na daleko nema premca. Što je u drugim alpinskim krajevima rastreseno i na daleko razmaknuto, to je ovdje kao na okupu ili vrlo blizu, pa planinar i izletnik može u dan-dva ili za kratko vrijeme da obađe i vidi cijeli mikrokozam čarobnih kontrasta i vanrednih prirodnih ljepota. Slika se neprekidno niže za slikom kao u kaleidoskopu, a sve jedna ljepša od druge. U gradu Ogulinu ugledamo sa željeznice malo planinsko čudovište, našu Alpu u miniaturi, tubastu glavicu Kleka (1182 m), u kojoj pučka mašta nazire spavajućeg Kraljevića Marka, a u samom gradu ima vrlo zanimljiva krška znamenitost, Đulin ponor. Iza Ogulina dolazimo u duboku dolinu rječice Dobre, do nedavna bogate pastrvama, a iza Gomirja eto nas na pragu najljepšega kraja uže Hrvatske, čarobne Švice — Gorskoga Kotara. Sada se javljaju nepregledne šume mirisne crnogorice, ubave drage, planinski lazi, bujna vegetacrja, alpinsko bilje, svježe zelenilo, a sve to zasićeno balsamskim gorskim zrakom. Kod Skrada i još jasnije kod Sušice otvara se putniku prekrasan vidik: tu ugledaš vrletni Risnjak (1528 m) i blizu njega Hrvatski Snježnik (1506 m), kojega je vrh u proljeće pun narcisa a ljeti runolista; daleko na zapadnom obzorju kao velik čunj dolenski Snježnik (1796 m), sada na žalost talijanski Monte Nevoso. Iznad duboke doline Kupe na desno dižu se sunovratne Lazarove ili Kuželjske Stijene s legendarnim kamenim stupovima: fratrom i opaticom, a duboko pod njima u divlje romantičnoj dolini, kojoj nema ravne na daleko i široko, šumi hladna Kupa, rušeći se od svoga izvora kod Razloga pod Risnjakom preko tisuću slapova do Broda na Kupi. Iza Skrada vlak prolazi kroz 3 oveća tunela (Kupjak 1223 m, Vodenjak 370 m i Resnjak 198 m), a onda puca pogled na otegnute Delnice, prirodno gorsko ljetovalište sa lijepim parkom crnogorice i zgodno ishodište za planinarske izlete na planine Gorskoga Kotara i u čarobnu dolinu Kupe i Čabranke do Čabra. U njoj je uređen autobusni promet, pa može putnik kod Osilnice sići i pohoditi izvor Kupe pod Razlogama, tu prirodnu znamenitost prvoga reda. Iza Delmica pruža se sa kolodvora nad Lokvama lijep pogled na ubave Lokve u pitomoj dolini i malo zatim na vrhunce Risnjaka i Snježnika, a za kratko vrijeme dolazimo na krasnu visoravan izmedu Vrata i Fužine (728 m), koja mnogo podsjeća na alpinske predjele. Ličko Polje, koje se stere u dbliku velike elipse, okružuje vijenac gorskih vrhova: Bitoraj (1385 m) s bijelim dolomitima na vrhu, a do njega obla Viševdca (1428 m), jedno od najrjepših planinskih pogledala u tom divnom kraju, pa dalje s juga Krajni Vrh i Kobiljak, a sa zapada Tuhobić. Tko je željan gorskih uspona, eno mu s desne strane željeznice: Risnjak, naš Snježnik, Obruč (1377 m) i duboki gorski klanac Pakleno (Hrvatski Colorado!) na previji Hrvatskog Primorja; a s lijeve strane: Klek kod Ogulina, Bjelolasica (1532 m), divlje romantične Bijele Stijene, hrvatski Dolomiti i još neistražene Samarske Stijene i Natorin Vrh u Velikaj Kapeli; nadalije Bitoraj, Viševica, Medvedak kod Liča, razgledni toranj nad čarobnim Kvarnerom. Tko hoće da vidi visoki vodopad sa šarom duginih boja, neka se za sunčanog dana oko podne spusti sa stanice Skrada do čuvenog Zelenog Vira ili da razgleda slapove Čabranke blizu Čabra. Tko želi da zaviri u podzemne čare toga planinskog raja, treba da se kod Grbaela u kupskoij dolini popne u krasnu spilju Hajdovu Hižu, ili da uđe u spilje kod Lokava i pod Skradom blizu Zelenoga Vira. Tko hoće da upozna javor krške rječice, iz samoga dna, neka od Crnoga Luga ili od Osilnice krene do izvora Kupe pod Razlogama, gdje se snuje prosjeći litice i izgraditi galerije poput Vintgara kod Bleda. Gorski Kotar posvuda je krasan, ali krajevi od Delnica do Čabra i okolina Lokava, Crnog Luga, Čabra, Gerova i Fužine kao da su najljepši i od majke Prdrode kao odabrani i odredeni, da postanu visaka gorska ljetovališta i zimska sunčališta. Što danas — osim donekle Delnica — to na žalost još nisu, mnogo su krivi pored nepovoljnih prililka naši ljudi, kojima na žalost još uvijek nedostaje inicijative, pothvatnog duha i zadrugarske organizacije. Hrvatsko Planinarsko Društvo od svoga je osnutka prije 58 godina posvećivalo brižnu pažniju Gorskom Kotaru, te su njegovi osnivači i prvaci Pilar, Torbar, Vukotinović, Šloser-Klekovski, Kispatić i dr., istražili njegovu floru, rudno blago i prirodne znamenitosti, izvodeći česte uspone na Klek, Risnjak, Bjelolasicu, Bitoraj i druge planine. A njihovim je stopama pošao neumorni planinar i botanik Dragutin Hirc, najplodniji hrvatski planinarski pisac, koji je istražio cijeli Gorski Kotar i pred 40 godina izdao prvo oveće ilustrirano djelo pod naslovom: »Gorski Kotar«, koje i danas našim planinarima služi kao »vade mecum« u tom planinskom krajur tako bogatom prirodnim krasotama. Novi planinarski dom na Risnjaku. Kad se je H. P. D. g. 1913. poslije izgradnje svoje prve planinarske kuće na Sljemenu, prozvane nakon nadogradnje u g. 1924. na uspomenu 1000-godišnjice hrvatskog kraljevstva »Tomislavovim Domom«, počelo jače razvijati, zasnovalo je početkom g. 1914. kao prvu gradnju u zajednici sa svojom tadašnjom podružnicom na Sušaku — Rijeci novu planinarsku kuću u Smrekovcu pod Risnjakom, za koju je bilo već sve spremno, ali je svjetski rat omeo tu osnovu. Pod kraj rata (g. 1917.) H. P. D. dobilo je drugi put od vlastelinstva knezova Thurn-Taxisa, dozvolu za gradnju takove oveće kuće, pod Risnjakom, za koju je nacrte izradio društveni odbornik graditelj g. Stjepan Uršić, a kotarsko poglavarstvo u Delnicama izdalo građevnu dozvolu; ali se izvedenje moralo odgoditi radi pomanjkanja građevne glavnice. A poslije rata bila je prva briga hrvatskih planinara, da se u Gorskom Kotaru na zgodnim mjestima podignu planimarske kuće i privremeno pribave skloništa za konačenje. Tako je H. P. D. g1922. od vlastelinstva Thurn-Taxis uzelo u najam lugarsku kućicu u Smrekovcu (1250 m) pod Risnjakom i dalo ju popraviti i urediti troškom od K 22.000, a iza toga je ishodilo od istog vlastelinstva dozvolu za konačenje u lugarskoj kući na Platku (1111 m) i od pokrajinske uprave u zgradi planinskoga gospodarstva u Mrzloj Vodici pod Risnjakom. Prvu novu planinarsku kuću u tom kraju sagradila je g. 1926. agilna podružnica Hrvatskoga Planinarskog Društva »Velebit« sa Sušaka pod Obručem (1377 m) uz državnu potporu, doznačenu od tadašnjeg ministra g. Dr. I. Krajača i uz pripomoć matice H. P. D.a u Zagrebu; a drugu novu planinarsku kuću podiglo je na Bijelim Stijenama (1300 m) g. 1928. H. P. D. matica uz državnu potporu, doznačenu od istoga ministra. Treću planinarsku kuću nabavila je g. 1929. ista matica u Gornjem Jelenju (882 m) pod Risnjakom. Tako je dosada H. P. D. sa svojim podružnicama imalo 3 vlaistite planinarske kuće i 3 unajmljena skloništa u Gorskom Kotaru i Velikoj Kapeli. Pošto su u prošloj godini izgrađene i otvorene 2 društvene planinarske kuće u Dalmaciji, i to Planinarski Dom Kraljice Marije na Mosoru kraj Splita, koji je podigla vrlo radina i uzorno organizirana podružnica »Mosor« u Splitu u sporazumu i uz potporu matice u Zagrebu troškom od oko Din 500.000, i druga nova planinarska kuća na Orjenskoj Lokvi (1594 m) pod Orjenom (1896 m) kraj Dubrovnika, koju je troškom od oko Din 50.000 sagradila uz potporu i u sporazumu sa maticom H, P. D,a isto tako agilna podružnica »Orjen« u Dubrovniku ,— nastupio je čas, da i Risnjak, ta najviša i najljepša planina u Gorskom Kotaru, dobije dostojan planinarski dom. Gradnja te nove kuće omogućena je potporom g. bana Dra. J. Šilovića, koji je g. 1930. u tu svrhu iz banovinskog proračuna doznačio iznos od Din 85.000, i susretljivošću Ministarstva šuma i rudnika, koje je matici H. P. D,a izdalo u zakup na 90 godina 500 m2 državnog zemljišta za gradilište uz godišnju zakupninu od Din 2. Gradilište za novu kuću, odabrano g. 1930. na prijedlog sušačke podružnice i uz sudjelovanje matice pod vodstvom predsjednika J. Pasarića i okolnih podružnica iz Karlovca, Delnica, Krasice i Gerova, ima upravo idealan položaj: ono je na travom obrasloj ravnici od oko 900 m2 na visini od oko 1440 m tik ispod najvišeg vrha između Malog i Velikog Risnjaka sa divnim vidikom na sinje Jadransko more i istodobno na vrletne planine od Triglava preko Gorskog Kotara, Velike i Male Kapele sve do Velebita i bosanskih gora. Ta visoravan čini širok i vrlo krasan pretprostor oko kuće; pristupačna je sa sviju brojnih udobnih prilaza, koji sa svih strana podnožja, što je jedinstven slučaj na ovoj gori, vode na vrh Risnjaka: iz doline Kupe, Čabra, Gerova, Lasca, Platka, Gornjeg Jelenja, Mrzle Vodice i Crnog Luga. Cijeli je dan izvržena suncu i potpuno zaštićena od sjevera i djelomično od sjeveroistoka, zapada i juga, a od samog vrha udaljena po nestrmom obronku kojih 10 minuta. Kuća se diže usred kamenite gorske gromade, na koju se od podnožja u Smrekovcu od 1200 m visine uspinje strma zavojita staza, što je u velike oteščalo i poskupilo gradnju, jer se po toj stazi morao osim kamena sav za gradnju potrebni materijal prenositi bosanskim konjima ili (grede) na leđima radnika na gradilište. Nacrte za taj planinarski dom izradio je sadašnji društveni tajnik g. ing. Josip Neumann, koji je požrtvovno vodio i nadzor nad gradnjom. Nakana je bila izgraditi tipičnu planinarsku kuću uz primjenu iskustva u stranim novijim planinarskim zgradama, koja će svojim vanjskim izgledom i unutarnjim rasporedom pobuđivati u planinara onaj prijatni osjećaj, što ga daje skladnost i udobnost, te ga poticati, da ju opet i ponovo posjeti. Veličina je kuće 12.45 m na 10.35 m. Sagrađena je od kamena, koji se lomi na licu mjesta, a sastoji od prizemlja i visokog potkrovlja, pokrivena je šindrom, koja kao pokrov daje najbolju vodu za cisternu sa filterom od 8 kub. metara i rezervoarom od 25 kub. metara. U prizemlju je ulazni pretprositor sa drvenim stubama, koje vode u spavaonice potkrovlja, nadalje velika blagovaona za 100 osoba sa stolovima, klupama uza sve stijene, stolcima i t. zv. planinarskim kutom kraj velike glinene peći (kao na Kredarici), kuhinja, izba i soba opskrbnikova. U potkrovlju su tri posebne sobe i dvije veće skupne spavaone, jedna za planinare i druga za planinarke. U kući može za nuždu noćiti 50 do 60 plaminara. Sve prostoriije imaju glinene peći i obložene su blanjanim daskama. Kuća je u cjelini sagrađena tako, da može služiti namijenjenoj svrsi i ljeti i zimi. Do sredine rujna o. g. ona je iznutra toliko dogotovljena, da se je moglo 18. rujna obaviti skromno društveno otvorenje uz sudjelovanie izaslanika matice i društvenih podružnica, dok je svečano otvorenje odgođeno na Duhove buduće godine, do kada će kuća biti opremljena svim potrebnim namještajem za brojniji ljetni posjet, kada će služiti i kao visoko zračno ljetovalište za domaće i strane posjetnike iz kupališta u Hrvatskom Primorju. Kuća će biti trajno kroz cijelu godinu otvorena i opskrbljena, te će i ove zime u njoj biti namješten društveni opskrbnik, da čuva i zrači kuću i prima izletnike, koji će se vjerojatno, napose skijaši, uspinjati na Risnjak češće i zimi, kada budu znali, da će u njoj naći udobno i toplo zaklonište. Gradnja je s obzirom na tešku dopremu materijala proračunana na Din 250.000 do 280.000 zajedno s potpunim namještajem. Dosad je za gradnju izdano oko Din 240.000, a ima se isplatiti za naručemi unutarnji uredaj oko Din 40.000, tako da će kuća potpuno gotova stajati oko Din 280.000—290.000. U tu svrhu H, P. D. matica dosad je dobila Din 97.100 i to od pripomoći (Din 85.000 od banske uprave Savske banovine) i od darova dobrotvora (vlastelinstva knezova Turn-Taxis Din 10.000, »Narodne Banke Kraljevine Jugoslavije« Din 1000, za grebačke »Gradske štedionice« i »Komercijalne banke« po Din 500 i od Belgijskog konsulata u Zagrebu Din 100; nadalje od svojih podružnica 27.500 (»Velebit« na Sušaku Din 15.000, »Martinšćak« u Karlovcu Din 5000, »Gvozd« u Sisku Din 4000, »Snježnik« u Krasici Din 2000, »Jelene« u Gerovu Din 1000, »Papuk« u Virovitici Din 500), dok je sama matica dosad izdala Din 120.000. A kako je za potpunu isplatu potrebno još oko Din 40.000, računa se, da će planinarski dom na Risnjaku stajati samo Hrvatsko Planinarsko Društvo sa podružnicama oko 190.000 Din. Risnjačka kuća novi je spomenik pozitivnog i stvaralačkog kulturnog rada, što ga H. P. D. sa svojim marnim podružnicama snažno razvija, napose od g. 1922. ovamo. Uspjesi se njegovi ogledaju u činjenici, da je dosada uspjelo sagraditi 19 vlastitih i pribaviti ili unajmiti 10 kuća i skloništa i 6 piramida, dakle 35 planinarskih objekata. Od vlastitih tri se grade u ovoj godini: na Risnjaku, Ravmoj Gori u Hrvatskom Zagorju, gdje oveću planinarsku kuću za ljetovalište i zimovalište podiže podružnica »Ravna Gora« u Varaždinu, i na Biokovu u Dalmaciji, gdje gradi radina podružnica »Biokovo« u Makarskoj. Tako hrvatski planinari namiču evo sada iz skromnih svojih prištednja iz boljih godina potrebna sredstva za građevnu djelatnost te u ovom teškom i sudbonasnoim času općene nezaposlenosti pružaju narodu istodobno na tri različita mjesta svoga radnog područja priliku pristojne zarade. Tim planinarskim domom dobiva Risnjak, najčarobnija planina Gorskog Kotara, zaslugom hrvatskih planinara udobno i prostranio zaklonište, koje će služiti i kao visoko gorsko ljetovalište i zimsko sunčalište sa čarobnim pogledom na Jadran i ujedno dostojno reprezentirati hrvatsko planinarstvo na toj istaknutoj međi Gorskog Kotara i Hrvatskog Primorja i tako biti nov izvor narodne privrede i jaka poluga za razvoj planinarstva i turizma u tom od Boga tako obilno prirodnim ljepotama obdarenom kraju.