Kod nas je dosta slabo razvijen interes za numizmatiku. Ne samo da je kod nas malo sakupljača starinskog novca, nego je kod nas i naučni rad oko proueavanja numizmatike u opće, a posebno naše hrvatske, slabo razvijen. Svakako se je do sada najmanje pažnje posvećivalo onim interesantnim novcima, koje je turska vlast kovala u svojim kovnicama na teritoriju stare Bosne. I ako je te novce davala tudinska vlast da se kuju, oni su ipak i naši, jer su kovani na našem zemljištu, jamačno od naših ljudi a i od našeg domaćeg metala. Osim toga, ti nam novci služe kao pomagalo za proučavanje ne samo političke, nego i ekonomske, trgovadke i kulturne prošlosti našega naroda pod turskom vlasti.Prvi je kod nas naučno upozorio, da su se za Turaka u Bosni kovali novci, dr. Ćiro Truhelka. On je u dva članka1 svratio pozornost na zadnje turko-bosanske novce kovane od bakra. Četvrt vijeka kasnije objavio je Truhelka i neke srebrne turskobosanske novce.2 Kad još napomenemo Truhelkin kratki prikaz turskog novca, što se čuva u sarajevskom muzeju, onda smo naveli i čitavu literaturu u hrvatskom jeziku o tome predmetu. Više i temeljitije se radilo o tome pitanju na njemačkom jeziku. Značajno je, da su i Nijemci najprije proučili zadnje turskobosanske novce, bakrene mangure. O tim novcima napisao je odličnu siudiju, posluživši se obilno turskim vrelima, bečki sveučilišni profesor, orijentalista, dr. Josip Karabačeik.4 Na osnovu Truhelkina rada, a ne poznavajući nikako raniju Karabačekovu studiju, objavio fe Karl Peez svoj kratki prikaz toga, kako je bar on onda mislio, »jedinog« turskog novca iz Bosne. Najbolju dosada studiju o turskobosanskim novcima napisao je poznati i ugledni bečki numizmatičar Eduard Zambaur. On je na temelju Karabačekove radnje, kataloga Britanskog muzeja svez. 8. i turskog numizmatičkog djela od Edhema Ghaliba7 dao zaokružen i lijep pregled svih dotada poznatih vrsta zlatnog, srebrnog i bakrenog novca, koji su Turci u Bosni kovali. Napokon treba napomenuti i Inventar Eremitaže u Petrogradu od Markova, u kojem se spominje i jedan pobliže neopisani srebrni novac, kovan u Sarajevu. U Bosni se kovao domaći novac i prije dolaska Turaka. Kovalo se samo od srebra. Započeo je tim radom »herceg dalmatinski, ban čitave Hrvatske i gospodar Bosne« knez Pavao Šubić Bribirski, a kovao je između 1301. i 1312. godine. Nastavili su s kovanjem banovi Stjepan Kotromanić i Tvrtko I. te kraljevi Tvrtko II., Tomaš i Stjepan Tomašević (f 1463.). Zadnje je novce kovao bosanski naslovni kralj Nikola Iločki (1471.—1477.). Srebro za kovanje bosanskog novca dobivalo se ponajviše iz domaćih rudnika u Srebrenici, Olovu, Kreševu i Fojnici. Srebrenica je stari rudnik, u kojemu se vadila srebrna ruda još za rimskog vladanja. U našoj se povijesti spominje prvi put god. 1376, Tu je bila jaka katolička naseobina sa znamenitim franjevačkim samostanom. God. 1410. zauzeo je Srebrenicu ugarsko-hrvatski kralj Sigismund i poklonio je srpskom despotu Stefanu Lazareviću, U srpskoj vlasti ostao je ovaj rudnik do god. 1440., pa se god. 1417. spominje u Srebrenici i kovnica novca. Bosanski vladari su nastojali, da je natrag osvoje, a uspjelo im je to tek god. 1443. S padom Bosne došla je i Srebrenica pod tursku vlast, Drugi se važan rudnik srebra nalazio u Olovu. U d6kumentima spominje se ovaj rudnik prvi put god. 1382, za vladanja kralja Tvrtka I. Tu je bila i kraljevska carina. I Olovo je imalo ugledan franjevački samostan, Važna su nalazišta srebra bila i u okolici Fojnice, u rudnicima u Dusini, Deževicama te u Kreševu, U svim ovim rudnicima glavni su radnici bili iz Erdelja doseljeni katolički Sasi. Uz njih se spominju i Splićani i osobito Dubrovčani kao stanovnici ovih rudarskih mjesta, ali ne kao radnici, nego kao kapitalisti, zlatari i kovači novca. U Deževicama je bila i kraljevska carina, a u Fojnici i Kreševu franjevački samostani. Gdje su se bosanski novci kovali, odnosno, u kojem se je mjestu nalazila kovnica novca, nije nam poznato. Značajno je, da se u starim pisanim spomenicima ne nalazi o tome nigdje ni riječi, No prateći kovničke prilike kod drugih naroda u srednjem vijeku, nalazimo, da se je kovnica novca nalazila obično u kojem utvrđenom gradu, i onda u kraju, gdje se je vadila srebrna ruda, Kalko su bosanski vladari imali baš u centralno-bosanskom rudarskom području svoje glavne utvrđene gradove, najvjerojatnije će biti, da se je uz Srebrenicu nalazila kovnica novca još i u kojem gradu u okolici Fojnice, Kreševa i Sutjeske, možda baš i u samom Visokom kao najcentralnijem, dobro utvrđenom i zbog svojih sajmova važnom gradu. Turci se na teritoriju stare Bosne javljaju već koncem 14. i u prvim decenijima 15. vijeka. God. 1414. vidimo ih u Bosni kao saveznike vojvode Hrvoja. Od tog vremena Turci stalno nastoje, da Bosnu podlože pod svoju vlast. Sultan Muhamed II. Fatih je doduše uništio bosansku kraljevsku vlast, ali čitave Bosne nije osvojio. Sjeverna Bosna s gradom Jajcem ostala je u vlasti ugarskohrvatskog kralja Matijaša. Ali god. 1528. pade u turske ruke i Jajce a s njime i sva još slobodna Bosna. Tako, tek s godinom 1528. započinje zapravo povijest Bosne kao posebne upravne jedinice velikog osmanlijskog carstva. Šireći Turci svoju vlast po Balkanskom poluotoku, čim su došli u posjed kojeg većeg i izdašnijeg rudnika srebra, osnivali su uz njega i kovnieu. Prvu svoju kovnicu uredili su Turci u Jedreni. Druga je otvorena u Seresu, a za Murata II. kovalo se od 843 (= 1439.) već i u Novom Brdu u Srbiji. Muhamed II. Fatih kovao je u Skoplju i Kratovu, a onda se osniva čitav niz turskih kovnica po Balkanu. Sva ie prilika, da se je u Bosni počelo kovati za Selima I. (1512.—1520.). Još za prvih sultana ušao je u Turskoj u običaj sitni srebrni novac, u turskom jeziku zvan ak č a (od rrječi: ak = bijeli), što hrvatski znači: bijeli novac, grčki: aspron, otkud je, opet, nastala naša riječ aspra ili j a s p r a. Za prvih sultana u 14. vijeku bila je težina akče 1.07 g, ali je ta težina, iz spekulativnih razloga, s vremenom postepeno opadala, tako da je težina akče pri koncu 17. vijeka spala na 0.13 g. Akča je u turskoj državi bila najoibičniji novac u trgovini i prometu sve do pod konac 17. vijeka. Iza osvojenja Carigrada (1453.) počeli su Turci kovati i svoj zlatni novac, a 11 i n. Javio se u prometu za Muhameda II. Fatiha a bio je iste finoće i težine kao i mletački cekin, t. j. 3.43 g. Prema nazivu mletačkog novca zvao se i altin u kršćanskim zemljama cekinom. Tehnika kovanja turskog srebrnog novca bila je poprijeko nedotjerana a vrlo često upravo nemarna. Akče prvih sultana kovane su još s nekom pažnjom, ali od 16. vijeka kovanje je redovito loše. Rijetke su akče, na kojima se i na licu i na naličju vidi potpun natpis. Pločica je vrlo malena, a kako se je pri kovanju radilo nemarno i površno, obično je natpis nepotpuno otisnut, tako da se gdjekada vidi sarno polovina ili čak i trećina natpisa. Osim toga ni sam kalup nije bio precizno izrađen, često su slova nejasna, tako da je čitanje natpisa teško, ili se natpis može čitati i na razne načine, što otegoćuje pravilno i točno određivanje osobito mjesta, gdje je akča kovana. Ali pri kovanju zlatnih altina postupak je bio bolji. Oni su lijepo kovani, natpisi su im jasni i vrlo lijepo stilizovani. U Bosni je za vrijeme narodne dinastije bilo kovanje novca isključivo pravo vladara. Zbog toga su produkcija i trgovina srebra stojale pod kontrolom države, Zakupnici rudnika srebra morali su proizvedeno srebro saliti u šipke i dati ga da se obilježi državnim žigom (bolano srebro) i tek onda su ga mogli — pošto su, dakako, platili određeni porez — izvoziti preko državne granice i njime slobodno trgovati.8 Na taj način su zakupnici i eksploatatori rudnika tek nakon izvjesnih, često neugodnih formalnosti dolazili do protivuvrijednosti svoga srebra u gotovu novcu. Iz turskog vremena imamo malo vijesti o produkciji srebra i o kovanju novca u Bosni. Važne podatke za to pitanje nalazimo u sačuvanom zakoniku Sulejmana I. iz god. 943. (= 1536.).Napose treba istaknuti onu partiju toga zakonika, koja propisuje, da se od 100 drahmi srebra ima kovati 420 akči. Budući da je drahma (dram) bila teška 2.97 g, trebala je akča da ima težinu od 0.707 g. Iz toga zakonika doznajemo još jednu važnu stvar, naime, da je zakupnik rudnika od isikovanoga novca od svoga srebra morao dati i izvjesni procenat u kovnicu, k o j a pripada carskoj b 1 a g a j n i. Iz ove ustanove slijedi, da je u Turskoj osim kovnica, koje pripadaju carskoj iblagajni, bilo i takovih kovnica, koje nisu pripadale carskoj blagajni, nego su bile privatne. Prema tome nije u Turskoj kovanje novca bilo isključivo pridržano vladaru, već se je dopuštalo i privatnicima, da svoje srebro prekivaju u novac, ali su, razumije se, za to morila davati vladaru, odnosno državi izvjestan procenat u ime poreza.10 Time, što ise je država odrekla isključivog prava ikovanja novca, znatno je potaknuta privatna inicijativa za eksploataciju srebrnih rudnika, jer su vlasnici rudnika mogli da svoje srebro najkraćim i najbržim putem pretvore u novac i da tako crpu veliike koristi i siguran dobitak. Sulejmanov zakon važan je, napokon, još i zato, što su u njemu navedena imena čitavog niza srebrnih rudnika na Balkanu. Nas zanimaju ovdje samo oni rudnici, koji se spominju u Bosni, a to su Srebrenica i Bosna, Ali dok smo s imenom rudnika Srebrenice potpuno na čistu, nije jasno, koji se rudnik misli pod oznakom »Bosna«. Bit će medutim najvjerojatnije, da se to ime odnosi na glavno i najvažnije mjesto u pakrajini Bosni, na Bosna-Saraj, kako su to mjesto nekada Turci nazivali, odnosno na grad Saraj ili Sarajevo. Istina, ništa nam nije poznato, da je ikada u samom Sarajevu ili u njegovoj neposrednoj blizini bilo rudnika srebra, ali znamo, da se je za bosanskih kraljeva vadila srebrna ruda oko Kreševa i Fojnice. A ta mjesta ne samo da nisu jako udaljena od Sarajeva, nego su na njega upravo upućena, osobito u trgovačkom pogledu. Poznato nam je, nadalje, i dokumentarno zajamčeno, da su državni rudnički nadglednici god. 1565. pohranili u tvrđavi Hodidjedu iznad Sarajeva 27.126 kg srebra ubranoga u ime poreza od kreševskih rudnika.11 To nam služi kao siguran dokaz, da se je i za turskog vremena, u 16. vijeku, vadilo srebro u Kreševu, dakle u sarajevskoj okolici, pa je onda lako moguće, da su se pod imenom »Bosna« u Sulejmanovu zakoniku mislili ti rudnici u blizini glavnog bosanskog mjesta, Sarajeva. Sva je prilika, da se je zbog nedalekih srebrnih ludnika oko Kreševa i Fojnice nalazila u Sarajevu državna komora. Kada su Turci počeli u Bosni kovati svoj novac, nije nam ni u kakvim pisanim spomenicima zabilježeno. Prvi put se izričito napominju bosanski rudnici u Sulejmanovu zakoniku od god. 1536., ali o kovnicama nemamo nikakovih zapisa. Zna se ipak, da su Turci uz veće i bogatije rudnike osnivali državne komore, a uz komore su se obično nalazile i kovnice novca. U drugu opet ruku, kao siguran dokaz, da su uz neke rudnike postojale kovnice, služe nam sačuvani novci, kovani u dotičnoj kovnici. Prema sačuvanim novcima znamo, da se je u Srebrenici kovalo za tri sultana (Sulejmana I., Selima II. i Murata III.). Od ta tri sultana sačuvani su novci i iz kovnice u Čajniču, premda ništa ne znamo, je li ikada u Čajniču i u njegovoj okolici bilo srebrmih rudnika. Po svoj prilici, donosio se metal za čajničku kovnicu odnekud iz nekih udaljenih rudnika, Čajniče je uz Foču u 15. vijeku, kada se je turska vlast tek počela da širi u Bosnu, bilo jedno od glavnih i najvažnijih mjesta. Istom s osnutkom turskog političkog i kulturnog središta u Sarajevu, počelo je Čajniče da gubi svoje značenje i važnosit. Saouvani neki turski novci svjedoče nam nadalje, da se je treća bosanska kovnica nalazila u Sarajevu. Već smo napomenuli da se je u Sarajevu nalazila državna komora, pa pojava kovnice u tome mjestu ne ibi bila ništa neobično. U sarajevskom muzeju nalazi se jedna akča iz god. 918. (sl. 1.), vrlo lijepo kovana, na čijem se reverzu vrlo lijepo razaznaje, da je kovana u »Bosni«. Objavio ju je Truhelka12, ali, iz opreza nije se on odlučno izjavio, da li je ta akča kovana upravo u »Bosni« ili možda i u »Bursi«, što bi bio starifi oblik hnena grada Bruse u Maloj Aziji. No kad se taj komad pomnije pregleda i usporedi s akčama tsairajevskog muzeja iz Bruse, bez velike se muke moze utvrditi razlika u natpisu. Dok se ne komadima iz Bruse sasvim jasno i lijepo vidi natpis: Bursa, ova akča ima očito natpis: Bosna. Da se je u Sarajevu kovalo, svjedoči nam, nadalje, i akča iz god. 1032. (sl. 12.). Na tom se komadu vidi potpuno jasno iskovano ima mijesta kovnice: Saraj, t. j. Sarajevo. Imena »Bosna« i »Saraj« jesu samo sinonimne oznake za isto mjesto, Sarajevo. Dobrotom g. E. Zambaura, uvaženog bečkog numizmatičara, doznao sam, da se u Istorieeskom muzeju u Moskvi nalazi jedan vrlo interesantan altin (Sulejmana I.) iz Bosne. Na njemu je kao mjesto kovnice ozsačen grad Srebrnik. Da li je u Srebrnilku (kod Gračanice) ikada bilo rudnika, ništa nam nije poznato. Slično je i sa pitanjem kovnice novca u tome mjestu. Najvjerojatnije ee biti, da je i taj altin kovan u Srebrnici, samo je mjesto kovanja krivo označeno. Polazeći od akče iz god. 918. (= 1512.)3 i vjerujući, da je ona kovana upravo u Bosni, t. j. u Sarajevu, možemo uzeti, da se je u Bosni počelo s kovanjem novca još za Selima I. (918.—926. = 1512—1520.). Utvrdit će se, dakako, ova pretpostavka tek onda potpuno, kada se nade još koji ovakav u Bosni kovani novac od Selima I. Nasljednik Selima I. sultan Sulejman I. (926.—927.=1520. —1566.) najznamenitiji je osmanlijski vladar. Bio je odličan i sretan vojskovođa a istakao se i kao mudar državnik i zakonodavac, pa mu otud i pridjevak: Kanuni. Neprestanim ratobanjem silno je proširio tursku državu, osobito po našim zemljama. Kod Mohača je 1526. slomio Ugarsku i Hrvatsku. Umro je 1566. podsjedajuć Siget, koji je branio hrvatski ban Nikola Šubić Zrinski. Uredujući svoju prostranu državu Sulejman I. je odmah svratio svoju pozornost na rudnike srebra. O tome svjedoče njegovi rudarski zakoni. Diljem čitave države uspostavljeni su stari rudnici ili su otvoreni novi, a uz bogatije rudnike uredene su i kovnice novca. Veliki vojnički i politički uspjesi Sulejmana I. u uskoj su vezi s radom brojnih kovnica novca, koje su mu davale potrebna sredstva za organizovanje velikih bojnih pohoda i valjano naoružavanje njegovih golemih vojski. Za Sulejmana I. radile su bosanske kovnice u Srebrenici i Čajniču, a je li se kovalo i u Sarajevu, nije nam do danas posvjedočeno ni dokumentarno, ni nađenim kojim novcem. Kovali su se ne samo srebrni nego i zlatni hovci. Sa Selimom II. (974.—982. = 1566—1574.), nasljednikom i sinom Sulejmana I., započinje niz slabih turskih vladara. Od tada osmanlijsko carstvo polagano i konstantno opada u svojoj snazi i moći. I za Selima II. kovao se u bosanskim kovnicama sreibrni i zlatni novac, ali iz Sarajeva se dosada nije našlo ništa. Iz vremena vladanja Murada III. (982—1003. = 1574.—1595.) poznate su nam akče iz Srebrenice i Čajniča. Zlatni novac kao da se više nije kovao u tim kovnicama. Za sarajevsku kovnicu ne znamo u to doba ništa. Poslije Murada III. nastalo je u turskoj državi doba sniutnja, katastrofalnih ratova i prijestolnih borba. Sultani Muhamed III., Ahmed I., Mustafa I., od Gundulića opjevani Osman II., i opet ponovno Mustafa I. bili su vladari neobično slabi. U državi zavladaše anarhije, smetnje i neredi. Kroz čitavo ovo razdoblje od 28 godina (od 1595. do 1623.) Turska se nalazila u najnepovoljnijim prilikama,14 To će valjada biti i razlogom, što se u to doba bosanskim kovnicama nije kovalo. Barem nemamo sačuvanih bosanskih novaca iz toga razdoblja, a ni Ghalib ih u svome djelu ne spominje. Sa sultanom Muradom IV. (1032.—1049=1623 —1640.) došao je na tursko prijestolje nešto jači vladar, koji je pokušao da sredi prilike u državi. On je poveo sretan rat protiv Perzije, ukrotio je Kozake i nametnuo Veneciji vrlo nepovoljan mir. Od Murada IV. poznata je jedna akča. kovana u Sarajevu, Taj je novac, kao unikat, prvi put objavio Markov u svom Inventarnom katalogu Petrogradske Eremitaže, ali, na žalost, nije dao njegova pobližega opisa, niti slike. Zambaur u svojoj studiji nije, stoga, mogao da donese opis i ove akče, nego ju je samo napomenuo kao komad interesantan, ali inače nepoznat. Dobrotom kustosa lenjingradske Eremitaže g. Rikarda Vasmera doznao sam, da se taj komad i danas nalazi u tamošnjoj zlbirci. G. Vasmer mi je poslao i opis te akče. Piscu ove radnje posrećilo je, te je pred nekoliko godina u Sarajevu nabavio za svoju zbirku 12 komada ovoga rijetkog novca. Ti su komadi kovani od lijepog bijelog srebra, ali vrlo nemarno, talko da među njima nema jednoga primjerka, na kojemu bi i lice i naličje bilo potpuno. Pločica obično nije zahvaćena kalupom u potpunom opsegu. Zbog toga su natpisi najčešće samo polovično otisnuti i mogu se samo djelomično da pročitaju. No, srećom, može se skoro na svima mjesto kovanja Sarajevo lijepo i dobro da pročita. I sama godina kovanja 1032, je na većini njih jasno otisnuta, Interesanitao je jedan egzemplar, na kojemu je s obje strane pločice otisnut i averz i reverz. Veličina pločica u svih 12 komada nije iednaka, pa je zbog toga i težina pojedinih primjeraka različita. Promjer varira izmedu 11 mm i 13 mm, najmanja akča teži 0.220 g, srednje veličine 0.249, a najveća 0.312 g. Čini se, da se akče iiza Murada IV. nisu više ni u jednoj bosanskoj kovnici kovale. A iz njegova vremena ne poznajemo ih ni iz Srebrenice, ni iz Čajniča. U Bosni je, međutim, još jedamput došlo do kovanja novca. Samo taj put nisu kovane uobičajene sre^brne akče, već novac od nužde, bakrene mangure. Bilo je to za vladanja Sulejmana II. (1099.—1102. = 1687.1691.), Ovaj je sultan došao na prijestolje u najnesretnije doba za tursku državu, u vrijeme Bečkog rata. Po bojnim poljanama u Ugarskoj, Hrvatskoj i Dalmaciji doživljavale isu njegove vojske poraz za porazom. Država se nalazila pred rasulom i sva nada u spas bila je upravljena u novog energičnog velikog vezira Mustafa pašu Ćuprilića. No ni on više nije mogao mnogo da pomogne. Ćuprilić je doduše sakupio veliku vojsku i krenuo s njom na bojno polje, ali pad Biograda u ruke austrijskog generala Laudona 1689, učinio je kraj ratu. S boljom se srećom nije vodio rat ni u Hrvatskoj i Dalmaciji. Ludvik Badenski provalio je iz Hrvatske u sjevernu Bosnu, potukao Turke kod Banje Luke i zauzeo Zvornik (1688.). Mletačka vojska potpomagana hrvatskim ustašama u Dalmaciji zauzela je Knin i 14 utvrđenih gradova i palanaka te potisnula Turke preko Dinare. Bosanski valija Topal Gazi Husein paša (1687.—1690.) počeo je na brzu ruku sakupljati vojsku i spremati se, da osvojene ikrajeve povrati pod tursku vlast, ali je za to trehalo novaca, a državne su kase bile prazne. Država je doduše poduzela čitav niz različilih mjera, da poboljša stanje državnih financija, udareni su porezi na najraznolienije stvari i pojave iz života, na živežne namirnice, na svadbe i vjenčanja, na piće, oduzeta je polovina svih vakufskih zaklada, obustavljene su isplate penzija, potpora i sličnih ustanova, imućnici su morali velikim svotama da pomognu državu, a i sam je sultan poklonio svoje velike zalihe zlata i srebra, no sve to nije moglo da državu izvuče iz teške financijske krize, Da se zadovolji najprečoj potrebi, isplati vojske, zaključeno je napokon u Carigradu, da se u tu svrhu kuje novac od nužde, bakrene mangure. U mjesecu šavalu 1099.18 (kolovoz 1688.) izišao je sultanov ferman, kojim je određeno kovanje bakrenog novca, i to iz jedne oke (= 400 drama = 1283 g) bakra imalo se iskovati 800 mangura. Prema tome je težina jedne mangure 1.6 g. Odredena je i vrijednost jedne mangure sa pol sreibrne akče. Ali budući da se je nestašica novca i dalje iako osjećala, izišao je u mjesecu safaru 1100. (prosinac 1688.) novi ferman, kojim je vrijednost mangure izjednačena s vrijednošću akče, Mangure se je počelo kovati najprije u Carigradu, da se podmire potrebe vojske u glavnom gradu države. A ida se namire izdatci za vojsku sakupljenu u Bosni, zapovjedeno je valiji Topal Gazi Husein paši fermanom iz mjeseca ramazana 1100. (srpanj 1689.), da za potrebe njegove vojske kuje mangure u Sarajevu. Da li je Husein paša i prijašnje godine 1099, primio kakav ferman za kovanje mangura, nije poznato. Mi danas poznajemo dvije vrste sarajevskih mangura, jednu iz god. 1099. i drugu iz god. 1100.18 Očito su to dvije različite emisije. Mangure iz god. 1099. kovane su vrlo lijepo i s izvjesnom pažnjom, ali čini se, da nisu kovane u velikoj množini, jer ih se danas dosta rijetko nalazi. Mangure iz goid. 1100. kovane su slabo i nemarno i bit će da su kovane u velikom broju, jer se nalaze vrlo često. Obadvije se ove emisije razlikuju jedna od druge uz različitu veličinu, težinu i godinu još i različitom oznakom mjesta kovanja. Jedna je kovana u Bosni a druga u Sarajevu. Jedno i drugo ime označuje glavni grad Bosne, Sarajevo. Kovanje mangura u Sarajevu i njihovu vrijednost nalazimo zabilježenu i u jednom bosanskom ljetopisu. Fra Nikola Lašvanin19 zabilježio je, idoduše pod krivom godinom, ovo: »1690. Bijaše na Bosni Usejin paša, i pomori oganj u prolitje ljude gore nego kuga. Iste godine pade snig i mraz na žita, i bi glad, koga nije nitko zapamtio, i tad se počeše kovati manjgure, i biše šinik pšenice za dvanajest iljada i 3 manjgure, a za bile aspre po šest iljadah«. Tradiciju o kovanju sarajevskih mangura zalbilježio je i Sabit Hadžihuseinović u svojoj rukopisnoj povijesti Bosne20: »Mjeseca ramazana 1100. odluči ban hrvatski, đeneral zadarski i hrišćanski razbojnici navaliti na neke tvrđave na bosansikoj medi. Da se ta navala odbije, naređeno bi valiji Husein paši, da spremi vojsku u ove krajeve, a da se potrebe ove na među otpravljene vojske namire, zamisli Husein paša skovati bakreni novac te zamoli visoku portu, neka mu dopusti kovanje takovog novca. Ovu je molbu prejasna porta uslišala naredivši, da kod kovanja bakrenog novca treiba upravo onako postupati, kako se to činilo u Carigradu, da se dakle iz jedne oke bakra ima načiniti 800 komada ovog novca i to tako, da po dva komada imadu težinu (vriiednost!?) jednog alkčeta. Po ovom uputstvu i pod nadzorom Husein paše stadoše taj bakreni novac kovati. Veli se, da se novac kovao u Kazandžiluku u magazama, koje se i danas zovu Oprkanj«. Zanimljivo je da se napomene, da su se tada pojavili u prometu i falsifikati sarajevskih mangura. Batinić21 spominje prema sutješkoj kronici, da su katolici rudari iz Vijake i Očevije potajno pravili krive mangure, ali su turske vlasti naišle na to, pa su krivci bili kažnjeni smrću, Sarajevske mangure su zadnji turski u Bosni kovani novac. Sulejman II. postavio je tursko novčarstvo na sasvim novu bazu i to time, što je počeo kovati krupni novac u veličini talira. Za taj novi novac tražila se od kovnica bolja tehnička uređenost, pa su zato male i primitivne provincijalne kovnice prestale da rade. Tako je prestalo kovanje novca i u bosanskim kovnicama. Napomena: Pregled turskobosanskih novaca dostupan u PDF formatu.