Ispod obronaka Prenja, Bjelašnice i Bitovnje, na gornjem toku Neretve, uz željezničku prugu Sarajevo—Jadran savilo se jedno od najljepših mjesta Herceg-Bosne: pitomi Konjic. — Kuće se njegove raštrkale po malim brežuljcima, prošaranim kestenjem, orasima i vinogradima, koji daju poznato plemenito konjičko vino. — Iza te pitomine uzdižu se gorostasne planine, u nižim dijelovima okićene crnogoricom, a u visinama golih vratolomnih stijena, kukova i ponora. U bujno zelenilo utonuli grad rastavlja plava, hitra, pjenušava Neretva u dva dijela, koje veže smiona, bijela, kamenita, turska ćuprija iz 18. stoljeća. Mjesto i okolica obiluju starinama i bogatim nalazima prošlih vremena, tamo od prehistorije pa do današnjice. U rimsko doba mora da je taj kraj bio gusto naseljen, što svjedoče brojne iskopine, od kojih su najinteresantniji brojni ostaci hramova i svetišta perzijskog boga sunca Mitre, koji je ovamo stigao iz maloazijskog predjela Kilikije. — U srednjem viieku prolazila je kroz Konjic cesta iz Dubrovnika u »stolno mjesto« Visoko. Tu je godine 1446. zasijedao bosanski sabor, koji je donio odluku, da se iz čitave zemlje protjeraju Bogumili. U njem je bio stari, često spominjani, fratarski samostan, koji je od Turaka zapaljen 1524. godine, u isto vrijeme kada su popaIjeni samostani u Kreševu, Fojnici, Sutjeskoj i Visokom. Uz Neretvu i po obroncima brda nalazimo na mnoštvo starodrevnih stećaka (nadgrobnih spoemnika sr. vijeka). U gradu su još spomena vrijedne par džamija i nova kamenita katolička crkva. Konjic je u gornjoj Hercegovini, ali Konjičani nekako više naginju Bosni, premda im se je peti uz Ivan planinu, Klimatski i raslistvom stoji na granici između ovih dviju pokrajina. U njemu niti hercegovačke žege niti bosanskog mraza. Blaga klima i prekrasan položaj kao da ga odrediše za ljetovalište i odmaralište (leži nad morem 279 m). Čitav kraj obiluje voćem, počevši od ranih trešanja, te sve do grožđa, oraha i kestenja, pa je voće glavni proizvod stanovništva. Izvozi se ponajviše u Sarajevo. Konjic je centar kotara. Sam grad broji 573 doma sa 2488 stanovnika — od toga 1376 muslimana, 831 rimokatolik, 275 pravoslavnih i 6 jevreja. U čitavom su kotaru 5362 doma sa 32.161 stanovnikom, od čega 16.639 muslimana, 10,760 rimokatolika i 4742 pravoslavna, — Svijet je vrijedan, čestit i valjan. Drži se unatoč nevolji i krizi, pa se taj vitalitet opaža i u porastu stanovništva. U posljednjih 10 godina napredovali su pravoslavni za 10 po sto, muslimani za 16 po sto, a rimokatolici za 19 po sto. Naš kraj i naši ljudi. Konjic je uz Mostar i Ljubuški uvijek bio najnapredniji, Takav je i danas. U njemu je već dugi niz godina jedna od najvaljanijih podružnica našega »Napretka«. Društveni rad ipak nijesu mogli razviti onako kako su to oni sami željeli. Manjkalo im je mjesto, gdje će se moći okupiti, sastajati i raditi. Potreban im je bio njihov dom. Ali ustrajnim i požrtvovnim radom dođoše uz pomoć čitave svoje okolice i Središnje Uprave »Napretka« i do njega. Na 2. listopada ove godine otvoriše Konjičani svečano svoj Hrvatski Napretkov dom u prisustvu Središnje Uprave Napretka, na čelu sa predsjednikom preč. g. Antom Alaupovićem izaslanstvom Napretkove zadruge, uz sudjelovanje Hrv, pjevačkog društva »Trebević«, Napretkove hrvatsike glazbe iz Sarajeva i mnoštva gostiju iz Sarajeva, Mostara i okolnih mjesta. Bila je to velika slava narodna i »Napretkova«. Lijepi dom, na kojem će i veća mjesta zavidjeti Konjicu, stoji na najljepšem mjestu grada. Osim velike dvorane, u kojoj je 360 sjedala, nalazi se još jedna manja dvorana i 6 drugih prostorija. Uz dom je i prostran vrt. Ovim domom su konjički Hrvati požnjeli vanredan uspjeh svoga dugogodišnjeg rada i nastojanja, a on će im biti temelj novom još uspješnijem radu u samom mjestu i u njegovoj okolici.