Rijetka su društva kulturnohumanog karaktera i kod drugih naroda, a kamo li kod nas, koja se mogu podičiti ovako velikim, opsežnim, sistematskim, a uz to veoma uspješnim radom, kao što je to rad hrvatskog kulturnog društva »Napredak«. Uzrok tomu treba u prvom redu tražiti u dobu i vremenu, kad je društvo osnovano, u tadanjim prosvjetnim i kulturnim prilikama naroda za kojega je osnovano, u cilju i sredstvima, koja mu stajaše na raspolaganju, a ponajviše u ljudima, koji društvo vodiše od prvog početka do danas. Običaj je, da se prigodom 25godišnjice jednog društva osvrne na rad toga društva i načini približna bilanca društvenog djelovanja i uspjeha, pa je u tu svrhu društvena Uprava zaključila izdati posebnu »Spomenicu«, u kojoj će biti iznesen sav rad društva kroz tih 25 godina, a ujedno izložen i nacrt rada u budućnosti. Ujedno će u jeseni godine 1927. po svoj provinciji, a putem svojih podružnica upriličiti proslavu 25godišnjice »Napretka«. Potrebno je radi toga, da i kalendar »Napredak« tom prigodom iznese nešto o istorijatu »Napretka«, pa obzirom na prostor ograničujem se ovdje samo na postanak društva, njegov rad od 1902. do 1907. do konačne fuzije sa hrvatskim potpornim društvom u Mostaru. Prilike, koje su zahtijevale osnutak društva. Hrvatski narod Bosne i Hercegovine iako ispaćen dugim i teškim robovanjem pod osmanlijskim jarmom, zavidnim je okom pratio kulturni napredak svojih sunarodnjaka preko Dinarskih Alpa i Save. U srcu se je veselio napretku na kulturnom i ekonomskom polju Hrvata spomenutih pokrajina, pa je i nastojao, uvaživši teške prilike, podržavati među svojima sve one pokrete, koji se pojaviše na obe strane. Rezultat toga nastojajnja je prilično jaka bosanska literatura XVII. i XVIII. stoljeća sa svojim reprezentantima Matijom Divkovićem, Pavlom Posilovićem, Stjepanom Margitićem, pa kasnije u XIX., sa Nedićem, Martičem, Jukićem, Zovkom i mnogim drugim, ožarenim ilirskim pokretom, koji se nije zaustavio na Savi, nego prodro i u zidine bosanskih franjevačkih samostana.Uporedo s tim iako slabije podržavaju se samostanske i župne škole, koje u drugoj polovini XIX. vijeka poprimiše karakter javnih općih pučkih škola pod vodstvom učitelja Franjevaca. O radu na ekonomskom pridizanju nije moglo biti govora uslijed tadanjih agrarnih odnošaja, koji nepriznavahu skoro nikakvog privatnog nepokretnog vlasništva kod težaka, što je uvijek podloga svakog ekonomskog napretka, a ono malo obrtničko-trgovačkog staleža po varošima i varošicama, bijahu vječito pod paskom, terorom i prijetnjom onih, u čijim je rukam bila vlast. Nije rijedak slučaj, da je po koji odvažniji ineligenat osjetio potrebu da zatalasa šire narodne slojeve u cilju što jačeg kulturnom i ekonomskog pridizanja. To je tim shvatljivije, što svi ti pojedinci bijahu zadojeni onim idejama, koje usisaše kao đaci na stranim univerzama, a ponajvećma što bijahu zagrijani zagrebačkim ilirskim pokretom, koji je obećavao kulturno ujedinjenje svih jugoslavena, a tim i Hrvata, a u izgled je stavljao i eventualno političko ujedinjenje.Dok dakle vidimo s jedne strane široke seljačke slojeve potpuno pritisnute jarmom kmetstva, ali sa jakom nadom u oslobođenje, tim više što i Srbi sbaciše stoljetni turski jaram, dotle s druge strane vidimo brojem mali, ali vrućom željom velik broj Franjevaca, koji potajice pripravljaju narod na onaj čas, kad će bilo svojom bilo tuđom pomoću zbaciti turski, jaram. I jedne i druge pratila ista nada varoškog hrvatskog građanstva, pa prema svemu vidimo, da je za svaki kulturno-ekonomski rad bio pripravljen teren, pa je manjkala još samo sloboda, koja bi dala maha prikupljenoj narodnoj energiji. I zbilja berlinski kongres i okupacija B. i FL dadoše maha prikupljenoj narodnoj energiji, da razvije svoje djelovanje u raznim pravcima: kulturnom, prosvjetnom, ekonomskom, socijalnom i drugim, tim više, što je i državna vlast nastojala taj rad svim sredstvima poduprijeti. Sloboda vjeroispovijesti, mir, poredak, jednakost pred zakonom, urednost, solidna administracija bijahu one povoljštine, koje osvojiše sve narodne slojeve. Pučka prosvjeta, komunikačije, ekonomski život pođe ogromnim korakom naprijed. S dolaskom okupacije i uklapljanjem B. i H. u Austro-Ugarsku, u kojoj je već bila Hrvatska i Dalmacija imalo je za neminovnu posljedicu pojačanje hrvatske svi? jesti, užu skoro zajedničku saradnju svih Hrvata na prosvjetnom, kulturnom i ekonomskom polju tako, da se već devedesetih godina devetnaestog stoljeća nalazi jak hrvatski pokret, u kojem sudjeljuju domaći i doseljeni Hrvati, koji dođoše u ove krajeve, što kao činovnici i vojnici, a što opet kao obrtnici i trgovci. Posljedica ovoga bila je ta, da se ubrzo ovaj hrvatski pokret pretvorio u politički sa izrazitom tendencijom okupljanja svih Hrvata. Samo se po sebi razumije, da tadanjim vlastodršcima nije bio po volji ovaj politički pokret, i nije čudo, da vlast poče suzbijati taj pokret ispočetka blažim, a što dalje sve strožim sredstvima, a među ostalim i tim, da poče na sva mjesta civilne i vojne uprave namještati ljude tuđih narodnosti, koji su imali da budu pouzdanici vlasti i da suzbiju svaki pokret. Ovi pak, da bi onemogućili domaće, počeše sa šikanacijama, koje ubrzo provedoše tako daleko, da je hrvatsko ime, hrvatsko društvo i svaki hrvatski pokret postao zazoran. Kratilo se hrvatsko ime, u školama se branilo govoriti o hrvatskim velikanima, hrvatskoj istoriji, društvima se nije dozvoljavao osnutak pod hrvatskim imenom, hrvatska trobojka bila je na indeksu. Posljedica svega ovog bilo je grdno ražočaranje Hrvata sa donesenom slobodom, ali i sve veća i veća otporna snaga i sve jače i jače zbijanje hrvatskih redova. Trebalo je izdržati na svim linijama borbu i bosansko-hercegovački Hrvati drže je dostojno, nepokolebivo kroz desetak godina, jer već koncem desetoga decenija, dakle pred konac devetnaestoga stoljeća vidimo, da je hrvatstvo u ovim krajevima priznato, Posljedica toga bijaše osnivanje hrvatskih pjevačkih društava, hrvatskih čitaonica, hrvatskih đačkih organizacija, hrvatskih literarnih društava tako, da možemo reći, da je baš ova kratka desetgodišnja borba iskristalizirala hrvatstvo i postavila ga na dolično mjesto. No nije to jedini rezultat te borbe, jer je drugi iako ne veći, a ono svakako koristan, a taj je, da su Hrvati ovih po? krajina došli do spoznaje, da se mogu pouzdati samo u se, a dotadanje simpatije katoličkih naroda daljeg zapada i bliže Austro-Ugarske nijesu bez pritajenih namjera za što veće iskorišćavanje Hrvata, kako su kroz stoljeća iskorišćavali i banovinske Hrvate. Ta spoznaja pouzdanja u se, uz spoznaju da za sve funkcije narodnog života treba imati svoje ljude, urodila je osnivanjem raznih hrvatskih društava sa zadatkom kolektivne saradnje u podupiranju raznih grana narodnog života. Osnutak i rad hrvatskog potpornog društva »Napredak« do fuzije sa hrvatskim potpornim društvom u Mostaru Još od godine 1900. zanose se neki naši inteligenti u sporazumu sa nekim viđenijim građanima da osnuju u Sarajevu društvo za namještanje djece u zanate i trgovinu, kako bi na taj način dali odgoju trgovačko?obrtničkog podmlatka neki sistem, koji bi vodio računa o potrebama Hrvata B. i H., kao i pojedinih krajeva, a ponajviše oširomaštvu našeg sitnog svijeta, koje je priječilo svaki veći zamah u tom pravcu. Do konkretnijeg rada dođe istom 1902. kad vrijedni rodoljub dr. Tugomir Alaupović dne 9. studenoga u društvu Đure Vrinjanina i Dušana Plavšića sastavi pravila. Dne 11. studenog sazva isti prvi sastanak za izbor privremenog odbora i prihvat pravila, pa u privremeni odbor bijahu izabrani Ivan Raguz za predsjednika; dr. Tugomir Alaupović za podpredsjednika i tajnika; Marko Kuzmanović, Ivo Barešić, Jozo Udovičić, Anto Palandžić, Ivan Spahić, Đuro Vrinjanin i Marko Đebić za odbornike. Pravila biše prihvaćena, a prisutni zadovoljni tim prvim uspjehom sakupiše između sebe kao prvu glavnicu K 109., a darovaše: Ivan Spahić 20 K, Jakov Košuta, Đuro Vrinjanin, dr. Alaupović Tugomir, Braća Raguz, Dušan Plavšić po 10 K, Ivo Barišić, Jozo Udovičić, Anto Palan? džić, Martin Juranić, Mato Pitić, Andrija Pordušić po 5 K i Mato Andrić 4 Krune. Dne 12. studenog predaju Ivan Raguz i Ivan Barišić pravila vladinom povjereniku na odobrenje. Ovim ali nije bilo sve gotovo! Mnoge požurnice za po? tvrdu pravila ostadoše bezuspješne, pa se jasno vidjelo, da je vlast nastojala rad društva što više zavući i tako ideju u zametku ugušiti. No to nije uspjelo, jer intervencije za potvrdu učestaše, pa vladi ne preostade drugo nego da ih potvrdi, i dne 6. rujna 1904. uruči privremenom predsjedniku Ivanu Raguzu s tim, da ih primi glavna skupština i ponovno podnese na potvrdu glavna i konstituirajuća skupština održana dne 10. rujna 1904. u prostorijama »Trebevica« prihvaća pravila jednoglasno i izabire u I. odbor slijedeće: Antu Palandžića za predsjednika; dr. Tugomira Alaunovića za podnredsjednika; Aleksu Đebića za tajnika; Josipa Udovičića, Jakova Košutu, Dragutina Tomšu i Jakova Šukera za odbornike; Martina Pastuhovića i Marka Đebića za odborničke zamjenike, Antu Topalija i Ladislava Ottingera za revizore. Izabrani odbor, u koji su ušli najugledniji Hrvati Sarajeva shvatio je, da društvo treba protegnuti na cijelu Bosnu i Hercegovinu tako, da odbor u Sarajevu bude centrala pod imenom »Središnja Uprava«, dok je trebalo po svim varošicama osnovati podružnice i povjereništva. U to ime tre? balo je urediti sve, što je potrebno za provođenje organizacije, u prvom redu društvene prostorije za održavanje sjednica. Prve sjednice držane su u Hrvatskom Sokolu, a već 30. listopada 1904. iznajmljuje društvo sobu kod g. Josipa Udovičića za 8 K mjesečno, i nabavlja potrebni namještaj, u zajednici sa podružnicom hrvatskog potpornog društva u Mostaru. Već 1. listopada 1904. tiska društvo 2000 društvenih pravila i razašilje ih po svoj Bosni i Hercegovini i tim čini prvi apel za organiziranje podružnica i povjereništava, a već 11. prosinca iste godine tiska posebne reklame pozivajući roditelje, da šalju djecu na zanate i trgovine, a da na? makne potrebna sredstva upisuje po Sarajevu članove i nabavlja 10 kašica za sakupljanje milodara, koje postavlja u radnjama i gostionama. Apel Središnje Uprave u Sarajevu našao je odziva po cijeloj Bosni i Hercegovini, pa već vidimo gdje se osnivaju podružnice i to; U Banjoj Luci dne 11. XI. 1904., u Bugojnu 19. III. 1905., u Travniku 28. VII 1905., u Jajcu i Donjoj Tuzli 19. XI. 1905., i isti dan u Bos. Samcu i Zenici. U mjestima u kojima još nije bila dozrela ideja o osnut ku podružnica uspostavi Središnja Uprava povjereništva i to 10. XII. 1905. za Livno Antu Tadića; za Brcko Fab. Dilbera; a 17. III. 1906. za Bihać Danu Ćubelića; za B. Brod Miju Ergovića; Busovaču Marijana Milićevića; Derventu Antu Odića, F o j n i c u Marka Kuliera, B. Gradišku Franu Jurića, župnika. Vitezu Fra Jaku Selaka; Kiseljaku Matu Pušića, gostioničara; B. Petrovcu Petra Brkića; Š č i t u Jerka Vladića, T e š n j u Vujanović Stjepana, G. Vakufu Brković Antu, učitelja; Varešu Zekić Matu, trgovca; Zavidoviću Mandić Nikolu, župnika; Ž e p č u Rudolfa baruna Maldinija; Odžaku Knežević Iliju, kan* celista; Foči Mozner Edu, por. kontrolora. Od ovih povjereništava ubrzo se razviše podružnice u Brčkom 6. I. 1906., u L i v n u 7. IV. 1906., u Bihaću 31. V. 1906. Iz gore navedenog jasno se vidi u kojim je mjestima bila budna hrvatska svijest odnosno gdje je ideja »Napretka« našla odziva, a i to, koji su se rodoljubi u kom mjestu prvi zagrijali za ciljeve društva i kojima se ima zahvaliti uspjeh »Napretka« u pokrajini. Upada u oči činjenica, da ideja »Napretka« ne nalazi odziva u Hercegovini, jer kako se iz naprijed navedenog vidi, nije uspjelo istodobno osnovati niti povjereništva, a kamo Ii podružnicu. Uzrok tome nema se tražiti možda u nerazumijevanju, naprotiv je poznato, da su hercegovački Hrvati bili uvijek svijesniji i u svakoj akciji požrtvovniji, a Mostar da je od osamdesetih pa sve do konca devedesetih godina bio centar Hrvatstva. Tome je uzrok jedino u postojanju hrvatskog potpornog društva u Mostaru, koje je imalo za zadaću podupirati đake srednjih i visokih škola dijeljenjem potpora, a koje je osnovano još 14. rujna 1902. Središnja je uprava shvatila odmah, da je bezuvjetno potrebno, da oba društva zajednički i sporazumno rade, pa već na svoju drugu sjednicu dne 30. listopada 1904. poziva odbornike sarajevske podružnice hrvatskog potpornog društva dr. Luku Čabrajića i Antu Tandarića i pretresaju pitanje zajedničkog izdavanja šibica i cigar papira. Kako je hrvatsko potporno društvo odbilo zajedničko izdavanje šibica, to Središnja Uprava na sjednici 15. I. 1905. zaključuje da sama izdaje šibice, pa kako vlast nije dozvolila sa hrvatskom trobojnicom, to se izdaju samo sa natpisom: u korist hrv. đaka i naučnika. Ujedno zaključuje, da polovicu prihoda stavi hrvatskom potpornom društvu u Mostaru na raspolaganje, pa se valjda za to i meće u natpis »za hrv. đake i naučnike« iako se »Napredak« još ne bavi podupiranjem đaka. Ovaj zajednički rad sa sarajevskom podružnicom hrvatskog potpornog društva u Mostaru redovno se podržava, pa su delegati redovno.prisutni svakoj sjednici »Napretka«. Na sjednici 15. V. 1905. izabire se uži odbor, koji će ponuditi hrvatskom potpornom društvu fuziju i voditi pregovore, a ujedno ima izraditi promjenu pravila u tom smislu i poslati svim podružnicama i povjereništvima na mišljenje. Promjena pravila imala se učiniti u tom pravcu, da se društvo bavi i podupiranjem đaka. Moram spomenuti, da je ovaj zaključak o promjeni pravila da se podupiru i đaci donešen u odsustvu dr. Alaupovića, pa isti na sjednici od 19. lipnja 1905. protestira protiv te promjene naglašujući, da je osnovao društvo za podupi* ranje šegrta, a ne đaka, no njegov protest odbor nije uvažio. Pregovore o fuziji odbije hrvatsko potporno društvo u Mostaru s negodovanjem. Dne 5. IX. 1905. da se ovjekovječi uspomena na Fra Grgu Martića zaključuje Središnja Uprava osnovati »Zakladu Fra Grge Martića«, a ujedno izdati »Spomenicu Fra Grge Martića«, koju je uredio pokoini Josip Milaković. Misao izdavanja svoga glasila »Napredak« pokrenuta je, no nije tada oživotvorena, dok je u svrhu reklame izdan zidni kalendar i podijeljen svima članovima besplatno. Ovim je u kratkim crtama ocrtan rad u prvoj društvenoj godini, pa da ćemo spomenuti još i to, da je odbor u ovoj godini ograničio se na sabiranje sredstava, pa je podijelilo samo 3 potpore šegrtima u iznosu od K 47.glavna skupština održana dne 19. XI. 1905. i izvanredna skupština održana 3.XII. 1905. konstatira da su sve podružnice za to, da se izmijene društvena pravila tako, da se društvo ima baviti podupiranjem »naučnika i đaka«, a po želji svećenstva umetnuto je u pravila, da se potpore imaju dijeliti »Hrvatima katolicima«, ali se može dati i »djeci članova Hrvata neka tolika«.Da ne bi društvo zanemarilo šegrtsko pitanje, to se ima u odbor birati po 3 obrtnika. U odbor Središnje Uprave budu izabrani: Predsjednik Anto Palandžić; I. podpredsjednik Dr. Ivan Šarić; II. pod* predsjednik Tomislav Bosutić; I. tajnik Aleksa Gjebić; II. tajnik Dr. Milan Prelog; blagajnik Milan Cvitković; revizori Anto Ćilimović, Ivan Kurtović, Anto Tandarić; odbornici Ivan Pavičić, Nikola Pletikosić, Pero Zelenika; zamjenici Martin Pastuhović, Mijo Licitar. Pravi rad »Napretka« u polučenju društvene svrhe otpo* činje istom sa drugom godinom društvenog rada, tim više, što se mnoge podružnice hrv. potp. društva odcijepiše i pri* stupiše »Napretku« iza kako je na to pristala skupština hrv. potp. društva održana 1.X. 1905. u Mostaru. Među prvima bijaše podružnica u Sarajevu, Tuzli, Livnu i Banjoj Luci, a mnoge od njih predadoše i lijepu svotu novaca. Središnja Uprava razvija akciju što jače i svestranije organizacije; u tu svrhu izdaje »Napretkove razglednice«, šalje cirkulare na banke, župne urede i škole da kupe milodare, a »Hrvatski Dnevnik« stalno propagira ideju »Napretka« i oglašuje novčane prinose. Pok. nadbiskup Dr. Stadler pristupa kao dobrotvor, kanonik Hadrović kao utemeljitelj i tim dadoše poticaj svećenstvu za rad u »Napretku«. I akademičari stupiše u redove saradnika, pa prirediše u siječnju 1906. prvu zabavu za »Napredak«, a oni se opet u Zagrebu organiziraju pod povjereništvom pravnika Ivice Pavičića. Za što jaču propagandu tiska odbor 5000 primjeraka pravila sa kalendarima i oglasima, pa se već 13.II. 1906. kon? statira, da je društvena glavnica dosegla svotu od K 5000. Po uzoru ostalih društava priređuje odbor I. zabavu u veljači; pa ista izbacuje čistu dobit od K 1157.01.Kako su se poslovi razvili, to Središnja Uprava uzima poslovođu i to tajnika A. Gjebića uz mjesečni honorar.Kraj svih ovih akcija nije se zaboravilo ni na to, da se sagradi u Sarajevu »Hrvatski Dom«, pa se formira posebni odbor za sakupljanje milodara za gradnju »Hrv. doma« i to od »Trebevića«, »Hrv. Sokola«, »Hrv. Kluba« i »Napretka«, pa se u tom smislu šalju i pravila na vladu.Pitanje fuzije sa hrvatskim potp. društvom stvar je česte debate u odboru, pa je ponovo poduzet korak u Mostaru, no i ovaj put bez uspjeha.Koliko je društvo uzelo maha po provinciji vidi se iz toga što i podružnice počinju priređivati zabave, a među prvima je podružnica u Bugojnu.glavna redovna skupština održana 8. srpnja 1906. mogla je konstatirati lijep uspjeh u prihodima i to K 15.364.19, dok je rashod iznosio K 4618.53, uslijed čega je društvena glavnica narasla na K 10.745.66.Društvo ima 4 srednjoškolska stipendista i to 3 u gimna? ziji i 1 u učiteljskoj školi i podijelilo im K 204. i 5 visoko? školskih od tih 4 pravnika, 1 slikara, a podjelilo im K 320. Više su dijeljene jednokratne potpore, pa je izdano 26 potpora u iznosu od K 801.60, dakle u svemu K 1325.60. Istodobno je smjestilo u zanate i trgovinu 21 šegrta i to 3 stolara, 4 kovača, 1 slikara, 1 cipelara, 1 sirara, 2 knjigo? veža, 2 limara, 2 slagara, 1 kujundžija, 3 trgovca, 1 urar, a na potporu njihovu izdalo je K 398. Na ovoj skupštini izbije prigovor, da se društvo slabije brine za naučnike, a više za đake i tim napušta svoj prvo? bitni program, no konstatira se, da majstori daju šegrtima hranu i stan i odijelo besplatno, pa je to razlog, da se na njih troši manje novaca. Kako je interes provincije jak vidi se i po tom, što ovoj skupštini prisustvuju i delegati od podružnica iz Travnika, Bugojna i Zenice. Jedno je što se ne smije zaboraviti, a to je, da je i ova skupština izrazila želju i potrebu, da se oba društva spoje.društvena godina (1906./1907.) je zapravo godina naintenzivnije organizacije, jer vidimo, da se uz dosadanje podružnice osnivaju nove u Kreševu, Busovači, Gor. Vakufu, Prijedoru, Kotor Varoši, Bos. Brodu, D erv e n t i. Uz dosadanja povjereništva osnivaju se nova u Prnjavoru, Čapljini, Tolis i. Bos. Novom, Tesliću, Đakovu, Orašju i Ilidži. Prema ovom se vidi, da se »Napredak« počeo širiti i na sela. Broj članova se naglo diže do 1718 i to 4 dobrotvora, 144 utemeljitelja i 1570 podupirajućih članova. U ovoj godini zaputiše se po odobrenju odbora Antun Tandarić i Ante Palandžić u Hrvatsku i Slavoniju, obađose Zagreb, Varaždin, Osijek, Đakovo i Brod na S, pokupiše dobrotvora, 43 utemeljitelja i 12 prinosnika i skupiše što utemeljiteljine, što ostalih prinosa K 6760.Na ovaj način uspostavi se organizacija i u tim pokrajinama, iako osim Đakova nije postojala nijedna organizacija. U ovoj godini izdaje se i I. kalendar »Napredak« 1907., u 4000 primjeraka, pa je donio K 158.97 čistih. Pošto je društvo izdržavalo 5 šegrta i na hrani i na stanu, to se iznajmila 1 soba i nabavio potrebni namještaj za njih i tako udarili prvi temelji kasnijem konvitku dne IX. 1906. Zabava održana 10./XI. 1906. donosi ove godine K 1784.77 čistih prema tome više nego prošle godine. Uz Sarajevo održaju zabave podružnice u Livnu, Banjoj Luci, Travniku, Bugojnu, Zenici, Prijedoru, Tuzli, Bihaću, Brčkom, pa i povjereništva u Varešu i B. Brodu.Da se prihodi što više povećaju izdaje društvo 300.000 društvenih maraka. Na žalost sjednica od 25. XI. 1906. konstatuje, da se vrlo malo brige posvećuje šegrtima, da se s njima ne stoji u doticaju, pa se zaključuje za II. dan Božića održati s njima zajednički ručak u »Trebeviću«. Društvo je tražilo namičući materijalna sredstva pob poru od hrvatskog sabora, bosanske vlade, no molbe ostaše bez uspjeha, a i ordinarijat u Sarajevu preporuči društvo, a ne dozvoli sabiranje po crkvama.Iz dosadanjih svojih prostorija seli društvo u prostorije kod Taborija i plaća ih 16 for. mjesečno.Osobitu brigu posvetilo je društvo reklami za šibice i cigar papir, pa je raspačano šibica za K 16.067, a papira za K 14.840, što je donijelo društvu K 2287.47 čistih. U ovoj godini je konačno riješeno pitanje fuzije sa hr* vatskim potpornim društvom u Mostaru. Na sjednici od 5. XII. 1906. konstatira se, da je na predlog o fuziji, kojeg je po treći put stavio »Napredak« došao odgovor iz kojeg se vidi pripravnost i dobra volja, pa se odmah zaključuje sazvati širi odbor, da se posavjetuje, kako bi se fuzija provela. Dne 6.XII. 1906. zaključi se otposlati u Mostar Aleksu Gjebića, Antu Palandžića i Rudolfa Voglera, da pregovaraju sa hrvatskim potpornim društvom. Ovi se sporazume dne 8. prosinca, da se od imetka hrv. potp. društva osnuje zaklada, kojom će upravljati »Napretkova« podružnica u Mostaru, a hrv. potp. društvo ima prestati, pa će utemeljači istog biti utemeljači »Napretka«. Ovaj sporazum odobri sjednica Središnje Uprave dne 13.12. 1906. Da se konačno riješi duga zgrada hrv. potp. društva, podjeljuje »Napredak« zajam od K 12.000., a kasnije još K 4000. Nakon ovog uspostavlja se »Napretkova« podružnica u Mostaru u travnju 1907. i preuzima dužnosti od hrv. potp. društva. glavna skupština »Napretka« održana 9. lipnja 1907. konstatirala je prihod od K 43.712.72 uračunav i prenos iz prošle godine u iznosu od K 10745.66. Od ovog doprinesoše podružnice i povjereništva K 12.433.28, utemeljiteljina K 7650. članarina 3.074.80, zabava K 1784.77. Rashod je iznosio K 17.767.31 od čega na naučnike K 2874.95, na đake K 9475. U ovoj je godini prijavljeno 76 djece za zanate i trgovinu, pozvano 69, a smješteno 61 i to 10 u trgovini, 1 bojadi* sar, 2 brijača, 3 slagara, 1 kolar, 5 kovača, 3 krojača, 9 pekara, 5 cipelara, 8 stolara, 2 urara, 2 knjigoveže, 2 remenara, 6 bravara, 1 sitar, 1 opančar. Đacima je izdano 9 jednokratnih potpora u iznosu od K 419.32. Srednjoškolskih stipendista bilo je 19 i to: 11 u gimnaziji, 5 u učiteljskoj školi, 1 u trgov. školi, 2 u stručnoj školi, a izdano je K 2647. Visokoškolskih stipendista je bilo 13 i to: 6 pravo, 1 medicinu, 1 slikarstvo, 3 visoka tehn. škola, 1 šumarstvo i 1 visoka trg. škola, a izdano je K 5430.Temeljna glavnica povečaje se na K 25.945.34.Ovim je završen prvi period »Napretkovog« rada od osnutka do fuzije s hrv. potp. društvom, dakle period kad je »Napredak« bio ograničen samo na Bosnu, i dok je »Na« predak« više manje bio društvo za namještanje šegrta. Zaključak. Sjedinjenje obaju društava porušilo je u radu za namjestanje šegrta i potporu đaka ograde između Bosne i Hercegovine, dokrajčilo borbu društava, koja su umjesto borbe morala njegovati najiskreniju saradnju, ujedinilo u radu i inteligenciju i građanstvo. Ovo sjedinjenje našlo je odjeka u pojačanom radu »Napretka«, koji postade prvim i jedinim opće narodnim kulturnim i prosvjetnim društvom i to u tolikoj mjeri, da se po njemu sudilo o kulturnoj i prosvjetnoj jakosti bosansko? hercegovačkih Hrvata. »Napredak« je postao ogledalo jakosti, pa nije čudo, da je od svih bos. herc. Hrvata smatran reprezentantom svega što je hrvatsko, pa je već danas smatran sinonimom hrvatstva Bosne i Hercegovine.Ovaj njegov položaj omogućio mu je da razvije kulturno prosvjetno djelovanje, odgoji čitavu generaciju obrtničko-trgovačku, kao i školovane inteligencije, pa je rijetko koji Hrvat u B. i H. koga društvo nije zadužilo bar na koji način. Kao vidljiv znak moći i uspjeha 25?godišnjeg nastojanja je društvena palača u Sarajevu i dvije palače konvikata u Sarajevu i Mostaru, a ponajprije palača ljubavi, koju osjeća svaki bosansko?hercegovački Hrvat prema »Napretku«, a to je zapravo njegov i najveći kapital.