Prohujalo je četvrt stoljeća — pola ljudskog vijeka. Prohujalo je u sitnom radu osnovanom na ljubavi, žrtvi i samoprijegoru. Na ljubavi za to, jer je proizišao samo iz ljubavi za narod, za onaj narod, koji je vjekovima žeđao za prosvjetom i civilizacijom, a stenjao pod jarmom i handžarom. Na žrtvi za to, jer je djelovao otkidajući zalogaj od usta onih, koji ga i sami trebaše ili bar neimaše na pretek, da ga dadu onima, koji ga neimadoše.Na samoprijegoru za to, što taj rad nije nosio lične koristi, ali zato često puta boli, tuge, predbacivanja i ogovaranja. Prošlo je, prohujalo i iskristaliziralo se! Iskristaliziralo jedno solidno, zamašno i opće korisno djelo. Solidno za to, jer koraca odmjereno, ustaljenim putem, postavljenim principima, držeći u vidu samo postavljene ciljeve, kloneći se lokalnih zadjevica, strančarske strasti i društvene netrpeljivosti. Zamašno za to, što je u ovo kratko doba okupilo cio hrvatski narod u plemenitom nastojanju kulturnog pridizanja i što je zašlo kako u kuće građana i činovništva, tako i u kuće seljaštva. Zamašno i za to, što je jednako voljeno od svećenika i učitelja, do građanina obrtnika i trgovca.Opće korisno za to, što je svojim djelovanjem stvorilo jednu generaciju domaće inteligencije, trgovaca i obrtnika i postavilo je ili je bar uputilo, da bude vodič naroda na njegovom pridizanju.Pa iako je vrijeme kratko, uspjesi su veliki.Prvi i najglavniji, da je »Napredak« oko sebe i u sebi povezao sve što hrvatski osjeća, da je u sebi utjelovio hrvatstvo ovih pokrajina, ukratko, da je postao sinonimom hrvatstva.Drugi ništa manji, da je postao simbol žilavosti, ustrajnosti, nepokolebivosti, da je postao primjerom, na koga već mnogi prstom upiru.Treći jednako velik, da je hrvatstvu ovih pokrajina postao siguran kompas u sadašnjosti, a najbolji oslonac u budućnosti.To je »Napredak«! To je onaj »Napredak«, koji je pred 25 godina nikao u uskoj sobici, na ozbiljnom dogovoru prvih pokretača.