Svratio sam u Medresu, i nakon časova zaputio prema Bistriku, prema Jarčedolima, da pogledam grad iz samosti, s visine, s druge strane. Vidim u jasnoj daljini one dvije tekije i zelenu ćeramidu na njima. Treba zaboraviti zašto su napravljene! I za leđa zabaciti sve događaje, sve namjere, sve ciljeve sve što se u toliko mnogo čvorova splelo, nerazmrsivo i zastalno. Tekije ionako pripadaju novim naraštajima, ne svojim vakifima. Pa ipak, nema nade da u njih ulazim sa strahoštovljem, kao u onu sta .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.