Godinama smo sjedjeli u istom radnom prostoru. On je dolazio tačno u osam i odlazio tačno u dva. Sa sobom je uvijek nosio crnu kožnu tašnu i nikada nisam uspio odgonetnuti šta se u njoj nalazilo. Volio sam slušati kada bi govorio o sebi, o svome rodnom Ulogu, svome djetinjstvu, svome pohađanju učiteljske škole, svojoj ljubavi prema djeci... Zbog tuberkuloze, tada opasne bolesti, morao je prekinuti svoje drugovanje sa djecom u učionici i tako se obreo u novinarstvu. Bio je, kako se jednostavno ka .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.