Jednog dana, prije koju godinu, u moju kancelariju u Sarajevu ušao je suvonjavi starina od osamdeset godina, visokog rasta, vitkog i uspravnog stasa i dostojanstvenog držanja. Bio je to Pavle Ilić iz Visokog, već odavno penzionisani kulturni djelatnik, amaterski glumac i hroničar ovog grada, koga sam upoznao nekoliko godina ranije. Znao bi ponekad doći kod mene na malo razgovora kad je bio u Sarajevu kakvim poslom. Ovaj put bio je svečano dotjeran i posebno obučen. Sjeo je mirno i odmah prešao n .....
Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.